اَلْحَمْدُ لِلهِ الَّذِى قَالَ فِى كِتَابِهِ الْكَرِيمِ :

« وَأَطِيعُواْ اللهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَنَازَعُواْ فَتَفْشَلُواْ وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ

وَاصْبِرُواْ إِنَّ اللهَ مَعَ الصَّابِرِينَ ».

صَدَقَ اللهُ الْعَظِيمُ

قَالَ رَسُولُ اللهِ - صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ-

« إِنَّ اللهَ لاَ يَجْمَعُ أُمَّتِى عَلَى ضَلاَلَةٍ

وَيَدُ اللهِ مَعَ الْجَمَاعَةِ

وَمَنْ شَذَّ شَذَّ إِلَى النَّارِ ».

صَدَقَ رَسُولُ اللهِ

وَصَدَقَ حَبِيبُ اللهِ

أَوْ كَمَا قَالَ .

Hvala Allahu Gospodaru svjetova,

neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.,

njegovu časnu porodicu i čestite ashabe.

Poštovana braćo!

Iza nas je Dan džamija, kojeg Bošnjaci obilježavaju sedmog maja svake godine prisjećajući se tako dana kada je srpski agresor, ratne 1993. godine, u Banja Luci, srušio Ferhat-pašinu džamiju, poznatiju kao Ferhadija, nadaleko čuvenu po svojoj ljepoti i monumentalnosti.

Dan džamija je dan sjećanja na rušenja bosanskohercegovačkih džamija, ali i dan podsjećanja na potrebu obnavljanja porušenih i izgradnju novih džamija u našoj domovini.

Džamije koje su stradale u protekloj agresiji, većinom su obnovljene ili nanovo izgrađene sredstvima džematlija ili uz pomoć donacija, ali najviše, zahvaljujući želji i dobročinstvu naših ljudi.

Raduje nas činjenica da se privode kraju radovi na Ferhadiji u Banja Luci, da je postavljen kamen temeljac za obnovu Aladža-džamije u Foči, te da se uspješno odvijaju radovi na izgradnji džamije u Ljubljani.

Sve spomenute projekte pomažu muslimani iz Bosne i Hercegovine i bošnjačke dijaspore i raduju se danu kada će one biti svečano otvorene za vjernike, džemat i vjerski život, jer, draga braćo, šta su džamije bez džemata, džematlija, bez vjernika? Šta nam znače prekrasne džamije ako nisu ispunjene klanjačima, vjernicima i vjernicama, djecom i omladinom? Klanjači su ukras džamija, džemat je ukras džamija.

Stoga je ovo dobar povod i prilika da se u današnjoj hutbi podsjetimo na ulogu i značaj džamije i džemata u životu vjernika.

Draga braćo!

Prisjećanje i podsjećanje na teške i tužne godine kada su džamije rušene i uništavane, navodi nas na razmišljanje o univerzalnosti i aktuelnosti Allahovog, dž.š., govora u svakom vremenu i na svakom mjestu – govora kojim Uzvišeni Allah ukazuje da je bilo, ima i da će biti onih koji će rušiti i uništavati džamije, ali i da je bilo, ima i da će, hvala Allahu, dž.š., uvijek biti i onih koji će ih obnavljati, odnosno nanovo graditi i sa željom ih posjećivati.

Za one koji ruše Allahove mesdžide – džamije, koji zabranjuju da se u njima Njegovo ime spominje, Allah, dž.š., kaže da će doživjeti poniženje još na dunjaluku, a na ahiretu ih čeka neizbježna kazna: Ima li većih zulumćara od onih koji zabranjuju da se u džamijama Allahovo ime spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih sa strahopoštovanjem ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom svijetu čeka ih kazna velika. (Al-Baqara, 114.)

Dakle, oni koji su rušili džamije dobro su znali kakav značaj i ulogu imaju džamije u životu bosanskohercegovačkih muslimana, znali su da džamije nisu samo mjesta na kojima se veliča Uzvišeni Allah, nego da su džamije i simbol zajedništva muslimana!

Džamija ili mesdžid je mjesto sudžuda, sedžde – padanja ničice na zemlju – kada čelo vjernika dodiruje tlo u uzvišenom činu pokoravanja Allahu, dž.š..

Džamije su i učilišta, u njima su i mektebi, u njihovoj blizini grade se medrese, fakulteti i univerziteti, zato i nije slučajna veza između riječi džamiʻatun ( جَامِعَةٌ ) u arapskom jeziku, što znači univerzitet i današnje upotrebe riječi džamija u bosanskom jeziku, što označava mjesto okupljanja vjernika radi klanjanja zajedničkog namaza. Stoga bi svrha i cilj nauke trebali biti spoznaja veličine Gospodara svjetova – spoznaja koja dovodi do sedžde.

Kao što spoznaja, učenje i proučavanje dovode do sedžde, tako nas džamije okupljaju da tu sedždu u džematu (džematile) učinimo, što nas podstiče Muhammed, s.a.v.s., riječima:

« صَلاَةُ الْجَمَاعَةِ أَفْضَلُ مِنْ صَلاَةِ الْفَذِّ بِسَبْعٍ وَعِشْرِينَ دَرَجَةً ».

Namaz obavljen u džematu vredniji je i bolji od namaza pojedinca za dvadeset i sedam deredža. (Muslim)

Vrijednost namaza u džematu ogleda se i u stalnim kontaktima vjernika prije i poslije namaza čime se jača veza među njima, izgrađuje i uspostavlja bratstvo i zajedništvo, a u tome se ogleda naša snaga i veličina.

Džamije bi nas, što je u današnje vrijeme značajno i važno, trebale odgajati da i nakon namaza budemo zajedno, jer čovjek sam, kao jedinka je nejak, sličan je riječi koja živi sama i dok se ne udruži sa drugim riječima nema bitnu ulogu.

Kao što riječ dobiva smisao i značaj tek kada je uvezana u dobro smišljenu rečenicu, takav slučaj je i sa čovjekom koji tek kao član zajednice – kao član džemata dobiva snagu, smisao i značaj. Zato, oni koji su rušili džamije imali su, upravo, za cilj da sruše naše zajedništvo. Hvala Allahu, dž.š., oni u tome nisu uspjeli!

Međutim, danas ipak, ne možemo biti zadovoljni stanjem u našim džematima.

Primijetno je da zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu, odnosno, sve manje vremena imamo jedni za druge.

Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu.

Muhammed, s.a.v.s., kaže:

« إِنَّ اللهَ لاَ يَجْمَعُ أُمَّتِى عَلَى ضَلاَلَةٍ وَيَدُ اللهِ مَعَ الْجَمَاعَةِ وَمَنْ شَذَّ شَذَّ إِلَى النَّارِ ».

Moje sljedbenike Allah neće složiti u zabludi.

Allahova milost je na zajedništvu, u džematu,

ko se iz njega izdvoji, taj se izdvojio za Džehennem. (Tirmizi)

Ovaj hadis nas obavezuje da čuvamo i njegujemo zajedništvo, da izgrađujemo džemat i džamije, da se vratimo našim tradicionalnim vrijednostima temeljenim na vjeri islamu, da promoviramo i gradimo ambijent u kojem ćemo više brinuti jedni za druge, pomagati se i međusobno savjetovati.

To takođe podrazumijeva da eventualne probleme u džematu pokušamo prevladati dogovorom, a da se čuvamo rasprava, svađa i prepirki koje nerijetko budu razlog cijepanja, usitnjavanja i formiranja novih džemata koji ne doprinose prosperitetu i napretku zajednice muslimana.

Allah, dž.š., u Kurʼani kerimu poručuje:

« وَأَطِيعُواْ اللهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَنَازَعُواْ فَتَفْشَلُواْ وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ ».

Pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu,

a ne prepirite se da ne biste klonuli

i bez duha ostali.

(Al-Anfal, 46.)

Dok mi, vrlo često, trošimo energiju raspravljajući o manje bitnim pitanjima – dotle drugi nalaze pogodno tlo za promociju i širenje svojih ideja.

Isto tako, zbog nedostatka aktivnosti koje bi privukle našu omladinu u džemat – ostavili smo slobodan prostor da drugi djeluju i preodgajaju našu djecu.

Ne možemo se pohvaliti ni sadržajima koji bi aktivnije uključili žensku populaciju u rad džemata.

Sve ove činjenice opominju nas da smo dužni unaprijediti rad i aktivnosti u našim džematima kako bi svi vjernici i vjernice, i mladi i djeca, osjetili istinsku pripadnost džematu. To bi bio dobar način i polazna osnova da, posebno djeci i omladini, kroz druženja, sportske aktivnosti i zabavne sadržaje, susrete muslimanske omladine ponudimo alternativu i spasimo ih od pošasti našeg vremena, pošasti droge, alkohola, nemorala, prostitucije, kocke, igara na sreću, itd.. Upravo poštovanje objektivnih potreba drugih ljudi, tolerancija, te uvažavanje različitih mišljenja čuva jedinstvo, zajedništvo i snagu džemata.

Kao svjesni i savjesni članovi džemata, ne bi smjeli zaboraviti i previdjeti činjenicu da je jedinstvo muslimana naša obaveza i naš emanet.

Kako bi bolje razumjeli značaj i ulogu džemata može nam poslužiti sljedeći primjer: Spominje se da je jedne prilike došlo do rasprave i svađe među vjernicima po pitanju da li treba klanjati dvadeset ili osam rekata teravih-namaza, pa je čuveni egipatski alim i imam Hasan el-Benna trebao pomoći razrješenju te situacije. Kada su ga upitali: „Ko je u pravu, a ko nije?“ - ovaj učenjak nije ponudio direktan odgovor, nego je učesnicima u raspravi postavio pitanje: „Da li je teravih-namaz farz ili sunnet?“ Odgovorili su: „Sunnet!“

Potom je ovaj alim raspravu zaključio riječima: „Jedinstvo muslimana je farz! Hoćemo li zanemariti farz, zbog rasprave o sunnetu? Mnogo je važnije da sačuvamo jedinstvo i bratsku ljubav!“

Draga braćo!

Džamije su Allahove kuće i vjernik u njima rado boravi, osjeća se ugodno i lijepo dok sedždom iskazuje pokornost Uzvišenom Stvoritelju.

Allah, dž.š., na vjernike, na džemat, na one koji se u džamijama sastaju i Njegovo ime veličaju spušta Svoju pomoć i milost.

Zato je naša obaveza i naš emanet da se držimo džemata, zajednice, a da se čuvamo raskola, podjela i nesloge – svega onog što dovodi do slabljenja jedinstva i zajedništva muslimana.

Molim Allaha, dž.š.,

da nam se smiluje,

da nam grijehe oprosti,

da nas ujedini

i da nam podari dobro i na ovom i na budućem svijetu.

Amin, ja Rabbe-l-alemin.