Očigledno je da ni Kur'an ni Hadis Allahovog Poslanika, alejhisselam, nisu izričito ustanovili niti eksplicitno odredili određeni praktični model vlasti, vladavine ili način ustrojstva državne zajednice (npr. republiku, monarhiju, kraljevinu...) u kojoj će muslimani živjeti i ispoljavati svoju vjeru. Ali, ako već govorimo o islamskom političkom sistemu, valja usputno istaći da je Poslanik, a.s., uspostavio model društva i države koji pruža dovoljan okvir za formiranje konkretnog muslimanskog političkog i državnog okvira u svakom vremenu. Ovo pitanje iziskuje širu elaboraciju i nije predmet naše rasprave. Isto tako, očigledno je da objavljena uputa u formi Kur'ana i Sunneta sadrži vječne, apsolutne i univerzalne principe i vrijednosti koje omogućavaju ispravno življenje u svakom vremenu i suočavanje sa svim izazovima koji se javljaju. Kur'an i Sunnet ostavljaju dovoljno prostora za bavljenje detaljimau različitim vremensko-prostornim situacijama. Neki od tih principa i vrijednosti koji se tiču društva kao konkretne zajednice su npr. tevhid, pravda, jednakost pred zakonom, zaštita moralnih vrlina, briga o socijalno ugroženim, dogovaranje (šūrā), naređivanje dobra i suzbijanje zla itd. Ovi principi, važno je istaći, tiču se kako organiziranog društva na nivou države, tako i svakog muslimana pojedinačno, na nivou njegove vlastite duše. Zar svaki musliman, npr., ne treba štititi moralne vrline, voditi brigu o socijalno ugroženim osobama, dogovariti se sa drugima, naređivati dobro a suzbijati zlo…

Obaveza dogovaranja

Kur'an pridaje važnost pojmu dogovaranja i postavlja ga kao jednan od temeljnih faktora na kojima počiva muslimansko društvo. To ponajbolje vidimo po tome što se jedna čitava sura u Kur'anu naziva eš-Šūrā(Dogovaranje). Ona se naziva tako jer se u njoj dogovaranje opisuje kao neizostavan princip muslimanskog društva u cjelini, ali i svake muslimanske duše posebno. Dakle, dogovaranje možemo smatrati obavezom koja je itekako povezana sa svakodnevnim životom jednog muslimana, kao što je to npr. namaz, poštenje, svijest o Allahu itd. Ako dogovaranje tako shvatimo, onda ono započinje, rekli bismo, u nama samima, zatim se nastavlja u našoj porodici (dogovor na relaciji muž-supruga; na relaciji roditelji-djeca), na poslu kojeg obavljamo (relacija poslodavac-radnik; relacija kolega-kolega), u udruženju čiji smo članovi (dogovaranje rukovodilaca sa članstvom u vezi sa zajedničkim poslovima i akcijama, razmjena ideja i sl.), te na svim drugim vidovima i poljima gdje se zajednički susrećemo i dijelimo iste ciljeve i vrijednosti, a posebno u institucijama od općeg interesa muslimana. Prema tome, na temelju Kur'ana, kao i verbalnog i praktičnog Sunneta proizlazi obaveza vjernika da se u svojim zajedničkim poslovima međusobno dogovaraju. Razmotrimo detaljnije kako Kur'an govori o ovoj obavezi.

Milost za Ummet

Uzvišeni Allah je ovom Ummetu princip dogovaranja stavio u obavezu u dva kur'anska ajeta, u kojima se sasvim jasno i nedvosmisleno ističe da se ova obaveza slijedi kao životni princip. Prvi ajet glasi: Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega (Ali 'Imran, 159).

Ovaj ajet objavljen je poslije Bitke na Uhudu. Podsjećamo da se Allahov Poslanik, a.s., uoči ove bitke, savjetovao sa svojim ashabima šta da čini u datoj situaciji. Mladići koji nisu učestvovali u Bitki na Bedru, predlagali su da muslimanska vojska iziđe izvan zidina grada Medine i tako dočeka neprijateljsku vojsku. Neki ashabi, pak, savjetovali su Vjerovjesniku, a.s., da ostanu unutar zidina Medine i u njoj dočekaju neprijatelja. I sam Allahov Poslanik, a.s., naginjao je ovom rješenju, ali većina prisutnih muslimana predlagala je prvo rješenje, a posebno su na njemu insistirali oni koji nisu bili na Bedru nadajući se da će postići nagradu boraca Bedra. Božiji Poslanik, a.s., u konačnici prihvatio je većinski prijedlog i izišao sa muslimanim na Uhud. Ishod ove bitke je poznat. No i pored poraza kojeg su muslimani doživjeli, Uzvišeni objavljuje: Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.– tj. u slobodnijem razumijevanju: Nemoj da te konačni ishod dogovaranja navede na to da taj princip napustiš! Nipošto, dogovaraj se i dalje sa njima! Ovaj ajet i njegov povod objave ukazuju na to da Uzvišeni Allah želi da se život i politika muslimana temelje na dogovaranju i da se ono kao takvo ne napušta.