Forma yā ayyuhā n-nāsu (o čovječanstvo!, u evropskim prijevodima Kurʼāna: O mankind, Ihr Menschen, Humains, O uomini...) u Kurʼānu se pomalja, sve u svemu, oko dvadeset puta. Pođe li se od Božanskih poziva cijelom čovječanstvu koji su ʼnajopćenitijiʼ, āyat sūre 49:13., zauzima posebno mjesto: 

ʼO čovječanstvo! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili, i plemenima i narodima vas učinili, da biste se upoznavali...ʼ[1] Engleski prijevodi Kurʼāna gotovo redovito riječ an-nās prevode kao mankind(čovječanstvo).[2]

Ovaj kurʼānski proglas (49:13) utvrđuje u osnovi dvije činjenice:

1. a)da je Jedan Jedini Bog stvoritelj čovječanstva, i 
2. b)da je cijelo čovječanstvo, da su svi ljudi (sve žene i muškarci) stvoreni od prvoga para, od Ādema i Havve (Adam i Eva). 

Također, āyat (49:13) utvrđuje jednu od temeljnih poruka Kurʼāna: Bog je Onaj koji stvara, a roditelji su oni koji rađaju. Stvaranje (creation) je isključivo Božanska prerogativa, rađanje (procreation) je prerogativa stvorenja. 

Potom se vidi kako Božanska Riječ Kurʼāna traži, sve to zauzvrat od čovječanstva, da se ʼza ovo stvaranje odužiʼ štovanjem Boga, robovanjem Bogu ili predanošću Bogu. Sūra 2:21. posve jasno oglašava: 

ʼO čovječanstvo! Robujte Gospodaru svome [uʻbudū rabbakum] koji je stvorio vas i one prije vas!ʼ (Rudi Paret: ʼIhr Menschen! Dienet eurem Herrn, der euch und diejenigen, die vor euch lebten, geschaffen hat!ʼ)[3]

Dakako, usporedimo li dozivanja iz redaka 49:13. i 2:21., nazire se jedna poruka Kurʼāna koja glasi: Samo Bog, zato što je jedini Stvoritelj, ima pravo tražiti od stvorenja da Ga štuju, da Mu robuju. 

Praroditelji (Ādam i Havva), kao ni potonji roditelji, nemaju pravo od svoga potomstva tražiti ʻubūdiyyat (ili obožavanje) njih kao pra/roditelja. Iz cjeline Kurʼāna se posve jasno razumije da islamska sveta knjiga sa gnušanjem gleda na ʼobožavanje predakaʼ, na ʼkult predakaʼ, itd. 

Cijeli tekst u štampanom i digitalnom izdanju.

Potom, sve u kontekstu Božanskog dozivanja čovječanstva (yā ayyuhā n-nāsu), nailazimo na kurʼānsko proglašavanje principa da su svi ljudi stvoreni od iste bīti, istoga sopstva, iste naravi, iste duše (min nafsin wāḥidatin). U sūri Žene/an-Nisā, 4:1., to se svečano proklamira: O čovječanstvo! Bog vas je stvorio od iste biti, ili ʼod jedne dušeʼ (ʼиз одной душиʼ), kako to prevodi Крачковский.[4]

I ovim se, također, kao i u 49:13., snažno ističe jedno i jedinstveno porijeklo čovječanstva. Sūra Hodočašće/al-Ḥağğ (22:5) na svoj način, nakon Božanskog zaziva ʼo čovječanstvoʼ, podsjeća da čovječanstvo, odnosno ljudi (žene i muškarci), ne bi trebali sumnjati u proživljenje (al-baʻṯ - الْبَعْثُ), jer, naime, Bog je Taj koji sve čovječanstvo, svako žensko i muško u njemu, stvara od zemlje (turāb), potom od sjemene kaplje (nuṭfah), zatim od zametka (ʻalaqah)... U ovom zazivu Kurʼāna, opomene o stvaranju čovječanstva snažno podsjećaju na vezu čovječanstva i zemnoga praha, kao i Božanske moći kojom se zemni prah stvaranjem uspravlja u čovječanstvo.

Proživljenje (al-baʻṯ) jeste ponovljeno, zapravo: kontinuirano, stvaranje čovječanstva. Vrlo je znakovito da redak 22:5., spominje opće granične situacije pripadnikā sveg čovječanstva: da se bude dijete (ṭifl), da neki ljudi posve ostare i postanu senilni (arḏalu l-ʻumur), da za svakog čovjeka ima suočenje sa smrću (wafāt), itd. 

K tome, dva su vrlo karakteristična poziva(nja) čovječanstva sadržana u suri Hodočašće/al-Ḥağğ(22:1; 22:73). U prvom pozivu (22:1) navodi se ʼpotres Smaka svijetaʼ (zalzalatu s-sāʻah – the earthquake of the Hour [of Doom]),[5] kao podsjećanje čovječanstva na Boga u čijoj vlasti je i Smak svijeta. U 22:73. slijedi kurʼānski poziv čovječanstvu da uzme za primjer mušicu (aḏ-ḏubāb).

Naime, da se svi ljudi sakupe, da se na tom zboru nađe cijelo čovječanstvo – oni ne bi mogli stvoriti jednu jedinu mušicu (eine Fliege),[6] to jest oni ne bi mogli stvoriti život jednog jedinog komarca! Na ova dva mjesta sura Hodočašće/al-Ḥağğ (22:1; 22:73) snažno povezuje dvije Stvoriteljske opomene čovječanstvu: a) na eshatološka i 

1. b) na ovozemna stvaranja, 

a obje vrste stvaranja dolaze samo od Jednoga Jedinoga Boga.

Primjer jednog karakterističnog dozivanja čovječanstva u Kurʼānu ima za cilj da ukaže na iznimni položaj čovječanstva i sposobnosti nekih između ljudi da razumiju stvarnost oko sebe dalje i dublje od ostalih. Sūra Mravi/an-Naml (27:16) donosi riječi Božijeg poslanika Sulejmāna, a.s. gdje on oglašava cijelome čovječanstvu da su “[on i njegovi bližnji] podučeni zboru/govoru ptica!“ (ʼIhr Menschen! Man hat uns die Sprache der Vögel gelehrt...ʼ).[7] Nesumnjivo je da se ovim pozivom čovječanstvo podsjeća na iznimne sposobnosti ljudskih bića da razumijevaju svjetove oko sebe.

[1] Sobe/al-Ḥuğurāt, 49:13.

[2] Usp. npr. The Holy Qurʼān, translated by Abdullah Yusuf Ali: ʼO mankind! We created you from a single (pair) of a male and a female, and made you into nations and tribes, that ye may know each other (not that ye may despise each otherʼ, p. 443.

[3] Der Koran, Übersetzung von Rudi Paret, S. 14.

[4] KOPAH, Крачковский, 54.

[5] The Meaning of the Glorious Koran, An explanatory translation by Mohammad Marmaduke Pickthall, p. 241.

[6] Der Koran, Übersetzung von Rudi Paret, S. 237.

[7] Der Koran, Übersetzung von Rudi Paret, S. 264.