Svaki propisani ibadet u islamu sadrži najmanje dva aspekta: prvi je reguliranje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a drugi je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa. Naravno, Uzvišenom Allahu nije potreban naš ibadet – ibadet je potreban isključivo nama samima. Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno, već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume-namaza ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored reguliranja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo u vjeri i životu.  On, Uzvišeni, stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste – post. Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznačen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: le’allekum tetteqūn / da biste bili bogobojazni.

Želim podržati naučni rad.

Poznati mufessir i šehid Sejjid Qutb kada tumači ovaj ajet u svome tefsiru veli: ‘’Na taj način ukazuje se veliki cilj posta - bogobojaznost. Bogobojaznost koja se budi u srcima ljudi dok izvršavaju ovu obavezu, predajući se Allahu u želji da ostvare Njegovo zadovoljstvo. Bogobojaznost čuva srca ljudi da ne pokvare post čak ni smijehom u mislima. Oni kojima se Kur’an obraća znaju šta znači bogobojaznost kod Allaha, znaju težinu bogobojaznosti. bogobojaznost je cilj kome teže duše vjernika. Ovaj post je upravo i put koji vodi ka Bogobojaznosti. Tekst Kur’ana uzdiše smisao bogobojaznosti u očima vjernika, ukazuje na cilj i svjetlo do kojih čovjek doseže putem posta’’ (U okrilju Kur’ana, 1/81-82). Sama arapska riječi za post - sawm - u sebi nosi dva značenja: značenje susteza nja i značenje odricanja. Značenje sustezanje ogleda se u tome što se čovjek tokom posta susteže od jela, pića, spolnog općenja i drugih uživanja za kojima čovjek čezne. A značenje odricanja počiva u tome da se tokom posta odreknemo griješnih misli, pogleda, govora i drugih djela koja nam kvare čistotu našega posta. Post se ne sastoji samo od suzdržavanja od jela, pića i spolnog uživanja, jer potpuni post podrazumijeva suzdržavanje i odricanje svih tjelesnih organa od onoga što je nevaljalo i grješno. Zato je ramazanski post jedinstvena škola popravljanja i obnavljanja moralnih kvaliteta u kojoj se učimo kako obuzdati i pobijediti svoje strasti, pa i one koje su nam inače dozvoljene. Upravo se tu krije velika mudrost propisa posta: Onaj ko je u stanju da ostavi ono što mu je halal ili dozvoljeno, on će onda biti jači i spremniji da ostavi ono što mu je haram ili zabranjeno. Čuveni učenjak Rešid Ridā (Tefsīrul-Menār, 2/145) kada tumači riječi le’allekum tetteqūn / da biste bili bogobojazni kaže da upravo iz ovih riječi saznajemo razlog propisivanja posta i objašnjenje njegove najveće koristi i najviše mudrosti.

Naime, post priprema postača za bogobojaznost prema Allahu, dž.š., tako što postač ostavlja svoje dozvoljene i prirodne strasti potčinjavajući se naredbi Uzvišenoga Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi. Time on odgaja sebe da ostavi i zabranjene stvari, te da bude strpljiv u njihovu nečinjenju. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:  ‘’Post je pola strpljivosti’’ (Ibn Madže, Sunen,1/555). Početna forma ajeta o postu: O, vjernici! sugeriše da je ono što će uslijediti upućeno vjernicima koji se nadaju Allahovoj nagradi i koji se boje Njegove kazne. Također ta forma obraćanja ukazuje na to da je poziv upućen onima koji žele da postanu bliski svome Gospodaru i koji vole svoga Gospodara, pa je Uzvišeni Allah htio da ih odlikuje nečim što je blisko i slično onima koji su Njemu najbliži, a to su meleci, koji ne jedu, ne piju i stalno su u pokornosti Njemu, i da ih, istovremeno, odvoji od onih koji ne vjeruju u Ahiret, ne nadaju se susretu sa Njime i ne boje se Njegove kazne. Stanje takvih Uzvišeni je usporedio sa stanjem stoke: ...a onima koji ne vjeruju, koji se naslađuju i žderu kao što ždere stoka, Vatra će biti prebivalište njihovo (Muhammed, 12) – što je izraz za njihovo prekomjerje u konzumaciji hrane i nemarnost u pogledu promatranja Allahovih znamenja, a što je osobenost stoke - dok je vjernicima poručio: O, vi koji vjerujete, ako se budete bojali Allaha, On će vam dati sposobnost razlikovanja istine od neistine (Furqan) i pokrit će ružne postupke vaše i oprostiti vam. A Allah je posjednik dobra golemoga! (El-Enfal, 29) Imam-i Gazali u svom velikom Kitabu tajnu posta objašnjava na slijedeći način: ‘’...Cilj posta je ukrašavanje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, tj. osobinom samedijjeta (‘Samodostatnosti’), i slijeđenje meleka u obuzdavanju strasti, koliko je to moguće, jer su meleci bezgriješni. Čovjek se nalazi na stupnju iznad životinje, jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzimaju, i on se bori protiv njih.

Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najnižih bića i približi se položaju životinja. A kad god potčini strasti, izdigne se u viši svijet, svijet ‘ilijjūna, stupanj meleka. Meleci su bliski Allahu, dž.š., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit će blizak dragome Bogu, poput meleka’’ (Ihja’ ‘ulumi-d-din, 2/99-100). Pored svog primarnog cilja – bogobojaznosti, kojeg uvijek i prije svega trebamo imati na umu, ramazanski post ima i druge svoje ciljeve, npr. socijalni, zdravstveni, ali i mnoge druge fizičke i psihičke koristi, o čemu bi se moglo naširoko govoriti.

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju.