Tako u kur’anskoj suri El-A’raf (180) stoji: „Allah ima najljepša imena pa Ga po njima zazivajte, i onih se koji skrnave Njegova imena klonite! Njima će biti plaćeno kako su zaradili!“ Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, a.s., kazao:“Allah ima devedeset i devet imena, jedno manje od stotinu. Ko ih bude izgovarao, radio po njima, ući će u džennet. Allah je nepar i voli nepar.“ Ovdje nam nije cilj da iznosimo teološke rasprave o ovoj akaidskoj temi koje su, uzgred da spomenemo, vrlo teške i neshvatljive. Želimo da u ovim blagoslovljenim ramazanskim danima približimo važnost zazivanja našeg Gospodara putem Njegovih imena.

Naravno, u vrijeme kada je svijet zahvatila pandemija virusa rezultirajući neizvijesnošću, strahom, depresijom, osjećajem beznađa kod mnogih ljudi, moliti Allaha zazivajući najljepša imena je ona tačka koja nam može osvijetliti svu tamu koja se nadvila nad našim horizontima. Navedeni kur’anski ajet daje nam nekoliko vrlo važnih upozorenja. Prvo, Allah je jedini dostojan obožavanja, On ima najsavršenija imena i svojstva. Sve je relativno, nesavršeno, ovisno o nekome i nečemu, a jedino Allah, prema tome, predstavlja konačnu Stvarnost. Kur’anska tvrdnja da smo svi Allahovi i da se Njemu vraćamo je srž islama. Drugo, Njegova imena i svojstva ne smijemo porediti sa svojstvima bića i stvari ili pokušavati ih defi nirati jer svaka defi - nicija je ograničavajuća. A Allah je uzvišen, nespoznatljiv, nedokučiv. Ako čovjek nije svjestan ograničenosti vlastitog znanja, koje je tek kap iz mora Njegova znanja, koje izvire iz Njegova lijepog imena El-Alim, konstantno će dovoditi sebe, ljudsku vrstu i okoliš na rubove propasti. Treće, ljudi ne mogu dostići ništa osim onoga što On hoće i želi da dostignu. Allah je objavio u Kur’anu kako spoznavati Njega putem Njegova sveobuhvatnog znanja koje je približeno ljudima kroz Njegova imena i svojstva: mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti, ne sliči stvorenjima, živ je, ne umire, postojan je, ne spava...O ovim dionicama našeg razmišljanja govori ajetu’l kursijja koju vjernik konstantno uči pri tome dovodeći sebe u ravnotežu svjesnosti ovisnosti o svome Gospodaru. Stoga, ajetu’l kursijju preporučujemo da se uči, posebno u današnjem vremenu.

Tek sa ovakvim promišljanjima pojaviće se iskre istinske spoznaje o suštini čovjekove egzistencije i ovisnosti o svome Stvoritelju. A nad svim izvorima ljudskog spoznavanja i sebe i svijeta konstantno će biti alarm šta je svoreno, a ko je Stvoritelj. Eto zašto su alimi kada su govorili o Allahovim lijepim imenima redovito naglašavali važnost ozbiljnosti istih (tehaqquq), vezanja za njihova značenja (te’alluq) jer sve što postoji, ustvari opstoji na Njegovim imenima. Naravno, govorili su i o čovjekovom nastojanju da primijeni značenja Allahovih imena u svome ponašanju (tehalluq). Uzmimo Allahova imena Er-Rahim (Samilosni) i Er-Rahman (Svemilosni) sa kojima vjernik započinje posao ( sadržana u bismilli). Svemu što je stvoreno je potrebna milost Svemilosnog. Čije to Sunce grije ljudski rod, čiji zrak udiše svako biće, čiju Zemlju iskorištavaju, vodu piju, hranu jedu?...Ustvari, sve je to izravna posljedica manifestacije Allahovog imena Er-Rahman. A posebno Samilostan je Allah prema vjernicima koji radi Njegova zadovoljstva poste, namaz klanjaju i strpljivi su u nevoljama. Allah zadovoljava potrebe ljudi kojima je potrebna milost ( svako biće na ovom svijetu je merhum – potreban mu je Njegov rahmet). Naš udio u tim Imenima jeste da ne ostavimo nijednu poteškoću potrebnoga, a da je ne olakšamo shodno svojim mogućnostima, da se ne ostavi nijednog siromaha u komšiluku, a da se ne povede briga o njemu pa makar učeći dovu za njega, iskazujući tako svoju tugu i saosjećanje sa njim. Na stranicama Kur’ana ljudi se oslovljavaju kao robovi Svemilosnog (‘ibadur-Rahmani, El-Furkan, 63.) Kada zazivamo Allaha, Ja Rahmanu, Ja Rahim, zaista je potrebno razmišljati o svim tim značenjima i smislovima, a ne samo da verbalno ponavljamo bez zalaženja u dublja značenja i smislove. Ja Rezzaku, o Ti Opskrbitelju! U suri Ez-Zarijat (58) navodi se da je Allah Opskrbitelj ( Er-Rezzak), Moćni (Zul-Kuvve) i Jaki ( El-Metin). Onaj koji spozna suštinu imena Er-Rezzak u potpunosti je uvjeren da opskrba dolazi samo od Allaha, ustvari, on ne vezuje bilo koji oblik nafake za ljude. Na stranicama Kur’ana čitamo da su poslanici redovito naglašavali da opskrba dolazi samo od Allaha; oni nisu tražili nikakvu nagradu za svoj trud pozivanja. Allah daje opskrbu svakom biću, i materijalnu i duhovnu, stoji na više mjesta u Kur’anu. A ta duhovna opskrba jeste istinska spoznaja koja izvire iz Kur’ana. A današnji čovjek zaista preživljava u nedostatku istinske spoznaje. Okititi se značenjima imena Er-Rezzak na duhovnom planu znači da naš govor, riječi ulijevaju se u srca onih koji slušaju, da vape za savjetima. Kušejri je davno kazao da su bogataši opskrbljeni materijalnom opskrbom, a siromah je opskrbljen motrenjem Opskrbitelja, i zato se on ne žali kada ga materijalna opskrba mimoiđe. Zanimljivo je da je Allah, dž.š., kao Onaj koji oprašta ljudima, posebno milostiv. Ljudi kao grješna bića nisu izgubljena, ostavljena. Uzvišeni Allah je El-Gaff ar (Pokrivatelj), El-Gafur (Sveopraštatelj) i El-Afuvv ( Pobrisatelj). Počinjeni grijeh počesto proganja počinitelja i nakon pokajanja. Iskreni pokajnik stidi se pred ogledalom vlastite savjesti, opterećen je percepcijom svojih poznanika, stidi se meleka koji su tu, proganja ga savjest kako stati pred Stvoriteljem sa bremenom određenog grijeha. Allah je toliko milostiv da povlači znanje od drugih ljudi o tvom grijehu, a zatim, povlači meleksko znanje o grijehu iskrenog pokajnika. Pobriše se grijeh iz Levhi mahfuza, sa Ploče u kojoj je sve pomno zabilježeno. Ali grijeh ostaje u ljudskom „levhi mahfuzu“ ( srcu ) – postoji grižnja savjesti koja je neumoljiva. Napokon, Allah kao Sveopraštatelj briše grijeh iz čovjekove savjesti.

U Kur’anu su Allahova imena o oproštanju redovito spomenuta sa imenima Svemilosni, Samilosni, Blagi - ukazujući nam na dimenziju Njegovog opraštanja (Sebe’ 2., El-Ma’ida 101., En-Nahl 110., El-Hadždž 60). Eto zašto se toliko spominje opraštanje u Kur’anu. Nije shvatio, uozbiljio se, pa ni okitio se sa značenjima ovih imena onaj ko nije spreman preći preko grešaka svog prijetelja, komšije, rođaka. Na kur’anskim stranicama možemo iščitati te mnogobrojne načine našeg kajanja. Ovdje navodimo samo jedan primjer: (Gospodaru, oprosti mi i primi moje pokajanje, uistinu si Ti Onaj koji prima pokajanje, Koji mnogo prašta). Božiji Poslanik, a.s., nas podučava kako se obratiti Allahu, dž.š.: ”Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao ili koje si u Svojoj Knjizi objavio ili koje si nekog od Svojih stvorenja naučio ili koje si u Svom tajnom znanju za Sebe zadržao: učini Kur’an proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, razrješiteljem moje tuge i otklanjateljem moje brige (Ahmed ibn Hanbel).