Temelj i polog pravog života i ispravnog odnosa prema ljudima jeste: Ve’abudullahe vela tušriku bihi šejen – samo Allaha obožavajte i Njemu se klanjajte i nikoga Njemu ne pridružujte i ravnim ne smatrajte. To je aksiom i ovog i onog svijeta – samo se Allahu robuje, predanost i pokornost u slobodi i pri punoj svijesti iskazuje. To je spoznata nužnost da su sva stvorenja ovisna o svom Stvoritelju. Iza predanosti i nužno spoznate pokornosti Stvoritelju slijedi priznanje, poštovanje i najljepši odnos prema roditeljima. Ve bil-validejni ihsana. To je neupitno jer samo nas Stvoritelj stvara, a samo nas majka sa sebebom oca rađa. Nije šala, u Kur’anu se šukur, zahvalnost iskazuje Allahu i roditeljima – Eniškur llilah velil-validejni (Lukman, 14). Poslanik kaže na Oprosnom hadždžu: “Džennet se stiče pod majčinim nogama”. Virus SARSCOV2 iz koga se razvio COVID-19 svjetska, planetarna bolest, do srži je razotkrio i razobličio ljudski i neljudski odnos prema roditeljima i starijim osobama u najrazvijenijim zemljama svijeta. Po strukturi smrtnosti, od tog virusa je pomrlo najviše ljudi u staračkim domovima ili modernim čekaonicama i predvorjima smrti.

Šta znači briga i obaveza prema putnicima svjedok je čovječanstvo od pojave virusa kada su se stotine hiljada radnika, studenata, turista i trgovaca u svijetu zatekle u drugim zemljama, a saobraćaj odjedanput prekinut. Nikada obaveza brige prema putnicima nije bila toliko jasna i očigledna.

Briga, odnos i obaveza jeste prema rodbini po svim osnovama: krvi, mlijeku i tazbinstvu – Ve bizil kurba. Unazad tridesetak godina skoro da smo na rodbinske veze, obaveze, prava i dužnosti – a Kur’an na tome toliko insistira – zaboravili.

Pažnja, obaveza i dužnost jeste i prema jetimima – siročadima svijeta – Vel-jetama. Kur’an imperativno uvjetuje religiju i vjerozakon svakog čovjeka i zajednice ispravnim i obavezujućim odnosom prema jetimu i miskinu: “Znaš li ti i vidiš li onog ko Din-Religiju poriče i odriče? Pa to je onaj koji grubo odbija i tjera siroče – jetima i da se bijednik i jadnik nahrani i ne podstiče.” (El-Maun, 1-3) Prije nezgodnog i opakog musafira COVID-19, na grčkom otoku Lezbos nalazilo se oko pet hiljada siročadi za koje evropske zemlje, izuzev Njemačke, nisu htjele ni da čuju, a to su sve djeca i bez oca i bez majke.

Briga i obaveza jesu bijednici i jadnici koji su praznih novčanika, praznih glava i bez imetka – Vel-mesakini. To je nezamisliva sirotinja.

Obaveza i ispravan odnos jeste prema bližnjim komšijama, a to je po četrdeset kuća na sve četiri strane od naše kuće – Vel-Džarizil-kurba.

Briga i ispravan odnos jeste prema daljim komšijama – Vel-Džaril-Džunubi. U najširem smislu to se odnosi na ljudski rod ili sve Ademove potomke. Mada se i bližnje i dalje komšije u Kur’anu spominju samo u 36. ajetu sure Nisa, mnogo je hadisa o toj temi i obavezi: “Čini dobro svom komšiji, bit ćeš mumin, želi ljudima ono što sebi želiš, bit ćeš musliman” (I.P.H, 44) .

Obaveza je i ispravan odnos prema prijateljima, posebno kada su u nevolji. Ves-Sahibi bil-dženbi. Bitno je prijateljstvo na pravom putu i u istini: “Tada će prijatelji biti neprijatelji jedni drugima osim onih što se boje Allaha” (Zuhruf, 67). Nema prijatelja u grijehu i na krivom putu. Mudrost uči da je prijatelj rođak po srcu i duši.

Imperativna obaveza, izazov i dužnost su Vebnis-Sebili-Putnici namjernici i musafiri koje je zadesila nevolja. Poslanik, a.s. kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti musafira.” Naša obaveza prema musafiru i putniku je dva dana i dvije noći osigurati mu boravak i za treći dan mu dati hranu. Šta znači briga i obaveza prema putnicima svjedok je čovječanstvo od pojave virusa kada su se stotine hiljada radnika, studenata, turista i trgovaca u svijetu zatekle u drugim zemljama, a saobraćaj odjedanput prekinut. Nikada obaveza brige prema putnicima nije bila toliko jasna i očigledna.

Izazov i imperativna dužnost i briga jesu oni koji su pod našom nadležnošću, povjerenjem i komandovanjem – Vema meleket ejmanukum. Znalci Poslanikove, a.s. Sire kažu da su njegove posljednje riječi bile: “Dobro pazite namaz i one koji su vama povjereni”. To je ponovio dva puta. Briga i obaveza je Lil-fukarai-fukara i siromasi koji nemaju dovoljno za život.

Obaveza i dužnost su troškovi u institucionalno organiziranje, ukupljanje i raspoređivanje fonda zekata i sadekatul-fitra. To je izričita nadležnost, obaveza, pravo i dužnost Ulul-Emra ili vrhovnog legitimnog i legalnog vjerskog autoriteta. Sve što se u toj aktivnosti potroši je Vel-amilne alejha.

Obaveza i briga jeste Vel-muellefeti kulubuhum – služiti i ulagati sredstva u misiji vjere, širiti lijep glas o njoj i pridobijati ljudska srca i duše za nju.

Imperativna dužnost od Ademovih dana do kraja svijeta jeste Vefir-Rikabi – ulagati sredstva i oslobađati ljude od sužanjstva, ropstva i svakog oblika potčinjenosti ljudima. Bogu robovati, a ljude uvažavati: “Dobro pazite vaše potčinjene. Hranite ih onim čime se vi hranite, i odijevate ih onim čime se vi odijevate”, kaže Poslanik.

Obaveza i dužnost je prema onim ljudima koji nisu samo svojom krivicom prezaduženi – Vel-garimine. Ljude najviše prezadužuju, unesrećuju i osiromašuju kamatne stope. Ukoliko svijet ne primjeni princip brisanja kamata i oprosta dugova poslije ove krize, kojoj samo Allah zna kraj, većina država i naroda teško će opstati i preživjeti.

Obaveza i briga su Me’alumi – ljudi koji su zaustavljeni i spriječeni nekom teškom, posebno prirodnom zaprekom kao sada virusom. Evo sada ne rade ljudi koji su najviše zarađivali: sportisti, glumci, pjevači. Ako ovo potraje i tim ljudima pomoć može postati potrebna.

Obaveza i dužnost je prema Mahrumima, tj. prema ljudima koji su pravno, zakonski i sistemski obespravljeni.

Obaveza i dužnost je prema Sailinima – prosjacima. U SAD, najrazvijenijoj zemlji svijeta, već je 30 miliona ljudi ostalo bez posla. Šta je tek sa Afrikom?

Dužnost, posebno u ovakvoj situaciji, je govoriti ljudima lijepe i utješne riječi – Vekulu Linnasi Husnen.