digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Humor u islamu

Autor: Sumedin Kobilica Juli 31, 2020 0
Foto: Jonas Mohamadi Foto: Jonas Mohamadi

Humor, zbijanje šala, viceva, doskočica, anegdota i drugih zanimljivih i smiješnih sadržaja predstavljaju čovjekovu svakodnevnicu. Smisao za humor se vrlo često vezuje za inteligentne osobe, jer zbijanje šala i zabavljanje publike iziskuje određena saznanja.

 Dr. Herbert Lefcourt sa univerziteta Waterloo iz Ontarija u Kanadi, proveo je eksperiment na skupini pacijenata u različitim stadijima oboljenja. Uporedivši rezultate ispitanika, zaključeno je da su oni koji su se tokom eksperimenta najviše smijali, zbijali šale, iskazivali vedrinu i radost, imali najveću razinu rasta novonastalih antitijela u organizmu. Ta studija dokazuje da smijeh i vedrina poboljšavaju imunitet, jer potiču tijelo na povećano stvaranje prirodnih antitijela protiv raznih bolesti. (Herbert M., Humor: The Psychology of Living Buoyantly, 2001) U ovome radu predstavit ćemo neke teološke smjernice korištenja šale i smijeha u islamskoj tradiciji.

Šerijatski status humora

„Humor nije zabranjen niti pokuđen u islamu, ako ne sadrži u sebi neke pokuđene i zabranjene postupke, bili oni verbalne ili praktične prirode. Pokuđeno ili zabranjeno bi bilo koristiti se lažima, ogovarati, vrijeđati druge, ismijavati ih, imitirati ih na za njih uvredljiv način, ponižavati ih itd. Mjera je stav i osjećanje ljudi koji su predmet humora i šala, a ne Vaš subjektivni stav, osjećanje i eventualna dobra namjera. Bolje je osjećati i određenu frustraciju nego liječiti vlastiti psihički pritisak ismijavanjem i izigravanjem drugih osoba. U tradiciji se navodi da ne treba činiti drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi. Ovo su neke opće smjernice i granice u okviru kojih bi se trebao kretati odnos prema drugima pa i kroz formu humora i šale.“ (Ljevaković, fetva)

Želim podržati Preporod

Kur'anski tretman smijeha

U Kur'anu je spomenuto deset  primjera koji tretiraju trokonsonant (ḍ ḥ k), odnosno glagol ḍaḥaka-yaḍḥaku, a čije osnovno značenje zavisno od prijedloga ili konteksta može biti smijanje ili ismijavanje. Sedam puta ovaj trokonstonant se spominje kao glagol prve vrste, jednom kao glagol četvrte vrste i dva puta kao particip aktivni.

Navođenjem osobina licemjera, koji su opstruirali i izostavili bitku na Tebuk, Uzvišeni Allah spominje: „Malo će se oni smijati, a dugo će plakati...“ (et-Tevba, 82) Opisujući navedenim kur'anskim ajetom licemjere Uzvišeni Allah ukazuje da će se kratko radovati i smijati, ali da će duže tugovati zbog izdaje koju su priredili.

Hafiz Ibn Kesir navodi da se Sara, supruga Ibrahima, a.s., nasmijala (Hud, 71) čuvši vijest da su griješnici propali u vrijeme Luta, a.s., pa je zbog toga nagrađena radosnom viješću da će dobiti sina Ishaka, a poslije njega i potomka Jakuba.

Ilustrativan kur'anski događaj koji govori o Sulejmanu, a.s., i njegovoj vojsci, te zabrinutosti mrava za svoje živote, opsiuje Sulejmana, a.s., kako se „glasno nasmijao“ (en-Neml, 19) Istim izrazom opisana su lica koja će na Sudnnjem danu biti „nasmijana, radosna“ (Abese, 39)

Također, Uzvišeni Gospodar ukazuje čovjeku da je i radost i tuga Božija odrednica, pa tako, različito od konteksta, čovjek se raduje ili tuguje. „i da On na smijeh i na plač navodi.“ (en-Nedžm, 43)

Valja razlikovati prirodan i iskren smijeh od ironičnog podsmjeha i ciničkog ismijavanja, koji truju međuljudske odnose i prijateljske veze te izazivaju razdor u zajednici. Zato Uzvišeni Gospodar opisuje u različitim kontekstima negativnosti ismijavanja i podrugivanja.

 

Smijeh Uzvišenog Allaha i Poslanika, s.a.v.s. u hadisima

Poslanik, s.a.v.s., navodi nekoliko primjera u kojima se spominje da se Uzvišeni Allah smije ili će se nasmijati. Svakako, ti primjeri ne trebaju biti predmet filozofsko-teoloških rasprava o Allahovim svojstvima, nego primjer kojim Poslanik, s.a.v.s., ukazuje da je smijeh pozitivna osobina.

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je on poslao nekoga da obavijesti supruge o gostu koji je došao, međutim one su ukazale da nemaju kod sebe ništa osim vode. Tada je Poslanik, s.a.v.s., upitao prisutne: 'Ko će ugostiti ovog čovjeka?' Javio se jedan Ensarija koji povede gosta do svoje supruge i reče: 'Počasti gosta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' 'Nemamo ništa osim dječije hrane' odgovori ona. 'Pripremi hranu, upali svijeću i uspavaj djecu prije večere' ukaza joj suprug. Supruga  je pripremila hranu, upalila svijeću, uspavala djecu, a zatim ustala kao da želi popraviti svijeću, ali ju je ugasila. Tako su pred gostom udesili da izgleda kao da su jeli, ali su zanoćili gladni bez večere. Ujutro kada je Ensarija došao kod Poslanika, s.a.v.s.,  on ga obavijesti: 'Allah se nasmijao noćas onome što ste vas dvoje uradili'“ (Buhari, broj 3798 i Muslim, broj 2054)

Opisujući posljednjeg Džennetliju koji će napustiti Džehennem i ući u Džennet Poslanik, s.a.v.s., govori da će nekoliko puta moliti Uzvišenog Allaha uz obećanje da ako mu to Uzvišeni Allah udovolji neće tražiti ništa drugo. Prvo će tražiti da mu se lice udalji od Vatre uz obećanje da neće tražiti više ništa. Nakon što mu Uzvišeni Allah ispuni želju tražit će od Allaha da se približi džennetskim vratima i obećati da neće tražiti ništa drugo. Pošto mu Uzvišeni Allah ispuni i ovu želju tražit će od Allaha da uđe i u Džennet. Neprestano će moliti Allaha sve dok mu se Allah ne nasmije. Kada mu se Uzvišeni Allah nasmije reći će: „Uđi u Džennet“ (Buhari, broj 22 i Muslim, broj 297 (181)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah se smije dvojici ljudi koji su ubili jedan drugog i obojica ušli u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i ubio ga ovaj drugi. Zatim će Allah oprostiti ubici pa će i on poginuti boreći se na Allahovom putu.“ (Buhari, broj 2826 i Muslim, 1890)

Imam Ahmed ibn Hanbel u svome Musnedu navodi predaju, koja je ocjenjena kao slaba, a navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., nakon smrti S'ad ibn Mu'aza, r.a., rekao njegovoj majci: „Tvoj sin je prvi kome će se Allah nasmijati“ (Ahmed, broj 27581)

Također, Ahmed ibn Hanbel navodi slabu predaju u kojoj se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Trojici se Uzvišeni Allah raduje (smije): čovjeku koji klanja noću, onima koji ravnaju safove za namaz i onima koji se postrojavaju za borbu na Allahovom putu.“ (Ahmed, broj 11761)

Mnogi su primjeri iz života Poslanika, s.a.v.s., koji ukazuju da je bio nasmijan, vedra lica, milostiv, pažljiv i susretljiv. Uzvišeni Allah kada opisuje misiju Poslanika, s.a.v.s., kaže: „Samo Allahovom Milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine...“ (Alu Imran, 159)

Toliko je Poslanik, s.a.v.s., posvećivao pažnju radosti da se navodi čak i pred samu smrt kako se obradovao i osmjehnuo. Navodi se da je Ebu Bekr, r.a., u vrijeme bolesti Vjerovjesnika, s.a.v.s., od koje je i umro, predvodio namaz ashabima. Tako jednog ponedjeljka kada su ashabi bili u namazu i safovima, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je podigao zastor sa vrata sobe i gledao ashabe kako stoje na namazu. Od radosti Poslanik, s.a.v.s., se zasmijao. (Buhari, broj 680 i Muslim, broj 419)

Svakako, treba napomenuti da je Poslanik, s.a.v.s., iako se volio smijati ukorio grohoto i prekomjerno smijanje. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nemojte se pretjerano smijati, jer pretjeran  smijeh umrtvljuje srce.“ (Ibn Madže, broj 4193)

Navedeno ukazuje da je smijeh poželjna osobina koja treba da krasi vjernika, ali da to ne smije prerasti u grohotan i rogobatan smijeh. Osmijehnuti se, radovati se i pokazati vedrinu na licu je sunnet Poslanika, s.a.v.s., koga treba često koristiti i primjenjivati.

 

Šta je pokuđeno u šali

Iako se Poslanik, s.a.v.s., volio mnogo šaliti, ali isto tako nas je podučio šta prilikom šale treba izbjegavati.

  • Šala mora biti istinita. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „Jel se to ti s nama šališ?“ A on je odgovorio: „Da, ali i tada govorim istinu.“ (Tirmizi, broj 2074)

  • Šala ne smije nikoga vrijeđati. Abdullah ibn Mes'ud, je bio čovjek sitne tjelesne građe. Jednom se Ibn Mes'ud penjao na drvo, a drugi ashabi su se smijali jer su Ibn Mes'udove noge bile jako mršave. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ih je zaustavio i rekao: “Zašto se smijete?“ A oni odgovoriše: „Njegovim nogama Allahov Poslaniče.“ Tada je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Tako mi Onoga u Čijim rukama je moja duša, njegove noge na mizanu će biti teže od brda Uhud!” (Ahmed, broj 3991)

 

CIjeli tekst u printanom izdanju.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine