No, nije post jedini ibadet koji zaokuplja vjernika tokom ramazana i traži njegovu punu pažnju i ustrajnost. Uz post vjernik svake noći klanja trideset i tri rekata noćnog namaza; prije zore ustaje na sehur; tokom dana intenzivno uči Kur’an i sluša mukabele; provodi vrijeme u itikafu; pojačava noćni namaz u zadnjoj trećini ramazana, itd. Očigledno je, dakle, da izvršavanje svih vjerskih obaveza u mjesecu ramazanu u značajnoj mjeri utječe na životni ritam svakog muslimana i muslimanke. Poteškoće su prisutne, ali je i obećana nagrada iznimna. Kada se sve ovo zna, jasno je da su osjećanja vjernika dolaskom Ramazanskog bajrama pomiješana. S jedne strane, tužni su i žalosni, jer mjesec ramazan i njegove blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer dolazi Bajram, dan u kojem će za svoj ispoljeni trud u mjesecu ramazanu biti obilno nagrađeni.

 Bajramski običaji i njihova vjerska utemeljenost

 Kad je Allahov Poslanik, a.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su dva praznika u kojima su se igrali i zabavljali. Poslanik, a.s., ih je upitao: „Kakvi su ovo dani?” Odgovorili su mu: „To su predislamski blagdani.” Vjerovjesnik, a.s., im tad reče: „Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim danima, a to su Kurban-bajram i Ramazanski bajram.” (Ebu Davud, sahih)

Nekoliko dana pred Bajram muslimani temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove, avlije i ulice. Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog blagdana u Bosni i Hercegovini. Sve je to u skladu sa osnovnim islamskim principom: čistoća je pola vjere. Uoči Bajrama u okolini Jajca i u Bosanskoj krajini obilaze se i uređuju mezari, uče se Jasini i dove za umrle. U drugim krajevima Bosne i Hercegovine mezarluci se obilaze prvi dan Bajrama, odnosno kad je neko u mogućnosti. Muslimani posjećuju mezarluke uoči i za vrijeme Bajrama vjerujući da umrli imaju koristi od dova koje za njih uče živi. Dove za oprost grijeha svojevrstan su bajramluk živih umrlim članovima porodice. Bajram tako prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već u svojoj punini obuhvata i naše dobre prethodnike. Allah, dž.š., kaže: „Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv.’” (El-Hašr, 10.) „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim (živim i mrtvim), i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 41.) Allahov Poslanik, a.s., je podsticao vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Hazreti Fatima, r.a., je često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida iz Bitke na Uhudu. I u našoj zemlji se nakon agresije drugog dana Ramazanskog bajrama posjećuju šehidska mezarja i uče dove za njih.

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 23. januara 1995. godine donio Odluku da se drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehida, te da se, u skladu s tim određuje i plan aktivnosti organa Islamske zajednice povodom obilježavanja Dana šehida. Prije Ramazanskog bajrama službe Rijaseta IZ dostavljaju protokol obilježavanja Dana šehida nižim organima IZ na daljnje postupanje. Prema protokolu Dana šehida 2010. godine reisul-ulema, muftije, glavni imami i imami bili su dužni posjetiti šehidska mezarja na svom području, a centralna manifestacija obilježavanja Dana šehida bila je u Sarajevu. Reisul-ulema je drugog dana Ramazanskog bajrama 2010. godine posjetio šehidsko mezarje na Kovačima gdje je proučena dova i odata počast šehidima. Muftije i glavni imami zajedno s imama posjetili su isti dan šehidska mezarja na svom području, proučili dove za šehide, a u džamijama predali hatma-dove. Obično se za Dan šehida ukaže čast i porodicama šehida koje se taj dan intenzivnije posjećuju, a u nekim medžlisima se organizuju prijemi za njih.

Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih) Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.

Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)

Kod nas u Bosni i Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz čime se samo djelimično potvrđuje praksa Božijeg Poslanika, a.s., koji je naređivao da i žene izađu na bajram-namaz, pa čak i djevojke i žene u vrijeme menstrulanog ciklusa koje bi stajale iza svijeta i učile tekbire zajedno s ostalim narodom nadajući se oprostu grijeha i postizanju bereketa tog velikog dana. (Buharija) Ranije se bajram-namaz obavljao na musali, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom. U svim većim gradovima u Bosni i Hercegovini postojale su musale. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)

U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.

Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”

Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo. Bajram i bajramluci su opjevani u poznatoj sevdalinci:

Bajram ide, Bajramu se nadam
Šta bih dragome bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
Dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boščaluka dala,
Sirota sam, mnogo mu je dara!

Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano.

Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra obično bi sadržavala najomiljenija jela svih članova porodice. Posjećivanje rodbine za vrijeme Bajrama ima jedinstvenu svrhu i cilj. Vjernci su za vrijeme Bajrama sretni i radosni, a sreću je uvijek najbolje podijeliti s najbližima. Uz to, Bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje unutar porodice izglade, a oni koji su eventualno ljuti jedni na druge izmire. Sve to duboko je ukorijenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi. U jednom hadsi-kudsiji Allahov Poslanik, a.s., prenosi da je Uzvišeni Allah, dž.š., rekao: „Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo ih iz ovog Mog imena (Milostivi), pa ko ih održava i Ja ću s njim održavati veze, a ko ih prekida i ja ću s Njim prekinuti.” (Tirmizija, sahih)

Konačno, dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika sijaju od sreće, zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Poslanik, a.s, je za vrijeme Bajrama dozvoljavao pjesmu i zabavu pod uslovom da se vodi računa da to bude u granicama časnog šerijata. Hazreti Aiša kaže: „Na dan Bajrama došao nam je Ebu Bekr, a u našoj kući su dvije djevojke pjevale o sukobu između plemena Evs i Hazredž koji se zbio u predislamsko doba. Kad je to čuo, Ebu Bekr je rekao: ‘Zar u kući Allahovog Poslanika, a.s., šejtanski glasovi?’ ‘Pusti ih, Ebu Bekre, neka pjevaju’, rekao je Vjerovjesnik, a. s. Svaki narod ima svoje praznike, a danas je naš praznik.” (Buharija) Istinsku radost na Bajram mogu osjetiti samo oni koji su tokom mjeseca ramazana izvršavali svoje vjerske obaveze, kao što pjesnik u stihovima kaže:

Nije Bajram onome ko oblači nove
i gizdave haljine.
Bajram je samo onome ko je siguran
od prijetnje (Allahove).
Nije Bajram onome ko se nakadi na
mirišljavo drvo.
Bajram je samo onome ko se pokaje
i ne vraća se više na grijeh.
Nije Bajram onome ko se gizda
i kiti ovozemaljskim nakitima.
Bajram je samo onome ko se
bogobojaznošću opskrbi i osigura.
Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše.
Bajram je samo onome ko se prođe
i napusti poroke i grijehe.
Nije Bajram onome ko stere skupocjene ćilime
Bajram je samo onome ko sretno prebrodi
svoj put životni.

Zaključak

Svi lijepi bajramski običaji bosanskohercegovačkih muslimana duboko su ukorijenjeni u islamsku tradiciju i sunnet Časnog Poslanika, a.s. Iako neke od njih ljudi smatraju narodnim običajima, to su, u suštini, islamski propisi za koje vjernici imaju nagradu kod Uzvišenog Allaha. Gozba za bajramski ručak, ili darivanje bajramluka roditeljima i rodbini su Bogu ugodna djela za koja slijedi nagrada. Neshvatljivo je stoga, da neki ljudi mubarek dane Bajrama koriste za otvoreni nemoral, bestidnost, raskalašenost, pijanstvo i bludničenje. Dani Bajrama su dani učenja tekbira s kojima zahvaljujemo Allahu na blagodatima kojima nas je obdario, a ne šejtanski dani koji se koriste da bi se napakostilo Dragom Bogu. Molim Milostivog Allaha, dž.š., da nas uputi na Pravi put i podari nam Svoju milost, oprost i svaku blagodat u danima Bajrama. Amin