Muslimani kao zajednica nisu izuzeci od toga, a dva Bajrama njihovi su blagdani kojima obilježavaju dva najznačajnija događaja iz povijesti islama: početak i završetak objave Kur’ana, Božije Riječi koja oblikuje njihov unutarnji, duhovni svijet i usmjerava ih kroz vanjski materijalni svijet. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana. Allah, dž.š., kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185) i Ramazanski bajram u biti predstavlja evociranje sjećanja na ovaj događaj. Kako se približava Ramazanski bajram osjećanja vjernika su pomiješana. S jedne strane, tužni su i žalosni, jer mjesec ramazan i njegove blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer dolazi Bajram, dan u kojem će za svoj ispoljeni trud u mjesecu ramazanu biti obilno nagrađeni.

Lijepi predbajramski adeti

Nekoliko dana pred Bajram Bošnjaci temeljito čiste i uređuju svoje kuće, stanove, avlije i ulice. Čista i mirisna odijela, kuće i sokaci simboli su bajramskog blagdana u Bosni i Hercegovini. Uoči Bajrama u okolini Jajca i u Bosanskoj krajini, a i u drugim krajevima prvi dan Bajrama, Bošnjaci obilaze se i uređuju mezari, uče se Jasini i dove za umrle. Naravno, u situaciji kada nisu u mogućnosti otići na mezare svojih najmilijih oni dove, a svojevrsne bajramluke za umrle, vjernici mogu učiti i iz svojih kuća. Bajram tako prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni blagdan čiji se bereket ne prosipa samo na žive Bošnjake, već u svojoj punini obuhvata i njihove dobre prethodnike. Allahov Poslanik, a.s., je podsticao vjernike da posjećuju mezaristane i razmišljaju o smrti. Hazreti Fatima, r.a., je često obilazila mezar hazreti Hamze i ostalih šehida iz Bitke na Uhudu. U skladu s tim i Bošnjaci nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu drugog dana Ramazanskog bajrama posjećuju šehidska mezarja i uče dove za njih. Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede, a Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi. Kod Bošnjaka je običaj da se prije odlaska na bajram-namaz uz kolače popije kahva. Noć uoči Bajrama ili na bajramsko jutro običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Shodno učenju hanefi jskog mezheba i islamskoj tradiciji Bošnjaka u Bosni i Hercegovini samo muškarci odlaze na bajram-namaz koji se ranije obavljao na musali, mjestu predviđenom za obavljanje namaza na otvorenom. Iz praktičnih razloga danas se bajram-namaz obavlja u džamijama. Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem kako bi što više meleka koji također dokaze na bajram-namaz blagosiljalo vjernike.

Bajramski dan

Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” U novije vrijeme mogu se čuti da prilikom čestitanja Bajrama vjernici jedan drugom uče dovu: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela (koja smo učinili u ramazanu)!” Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darivalo ono što im je milo. Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano. Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra sadržavala bi najomiljenija jela svih članova porodice. Tradicionalni bajramski običaji, poput onog koji se još uvijek njeguje u nekim mjestima u okolini Gradačca gdje svi muškarci prvi dan Bajrama zajedno obilaze jedni druge na način da krenu s jedne strane sela i posjećuju svaku kuća dok ne dođu do kraja sela, a drugi dan Bajrama žene obilaze selo na isti način, uz neizbježne bajramske kolače, kahvu i sok, predstavlja najefektivniji vid učvršćivanja rodbinskih i komšijskih veza, jer i onī koji su možda u nekoj zavadi znaju da će u danima Bajrama jedni druge pogledati u lice dijeleći zajedničku sreću zbog nastupanja ovog blagdana. Sve to duboko je ukorijenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi. Imajući na umu navedeno, proslavljanje Bajrama vjerom zabranjenim, pokuđenim i neprimjerenim sadržajima predstavlja bezobzirnu uvredu Bogu, islamu i Bošnjacima. Protokom stoljeća Bošnjaci su obilježavanje Bajrama obogatili svojim manjim ili većim, ali prepoznatljivim, prinosima ili bajramskim običajima. Ovi običaji, bili oni vjerske, društvene, ili, recimo, kulinarske prirode, nikada nisu prelazili u kič i neukus, ostajući uvijek u granicama pristojnosti i ljudskosti. U skladu sa napretkom i društvenim razvojem generacije Bošnjaka su kroz minula stoljeća dodavali ili oduzimali nešto od forme bajramskih običaja, ali nikada do današnjih dana nisu zahvatili u suštinu Bajrama.

Dani Ramazanskog bajrama su dani nebeske Objave – Kur’ana i blagdan sreće zbog uspješnog izvršavanja temeljne islamske dužnosti – posta. Ramazanski bajram simbol je pripadanja zajednici muslimana – ummetu Muhammeda, a.s., i vjerski i nacionalni blagdan Bošnjaka.