Jedna od današnjih, sve prisutnijih negativnih osobina, koja zaokuplja svijet jeste laž. Vrijeme u kojem živimo je nesigurno i nestabilno, a kažu da je jedan od izvora laži upravo nestabilnost i strah. Laž bismo mogli definisati kao svjesno i namjerno izrečenu neistinu ili obmanu. Laž se kreće od sitne bezazlene laži, koja naizgled nikome ne šteti i svjesnog laganja s ciljem obmanjivanja ili sticanja protupravne koristi. Kod Platona je negiranje Boga kao Stvoritelja svjetova, stvorenja i izvora ideja početak laži.

Opasnost leži u svakoj vrsti laganja, bez obzira koliko ona bila teška. Obično sve kreće od malih, sitnih i bezazlenih laži u djetinjstvu, a kasnije se to razvija u sisteme laganja, koji postaju sigurno utočište onoga koji laže. Prema priznanju nekih poznatih lažaca, laž postaje sigurnija i zaštićenija, jer i oni sami vjeruju da je to istina i brane je kao istinu.

Psiholozi tvrde da svako bar jednom u životu izrekne laž, nekada svjesno, nekada nesvjesno, ovisno o potrebi i stepenu svijesti onoga koji to čini. Ponekad ljudi lažu iz određene namjere, pokušavaju da se zaštite od eventualne emocionalne boli. Lagati se može također iz bojazni od kazne ili prijekora da smo učinili nešto što nije primjereno i lijepo, što će nam narušiti ugled i navesti ljude da o nama promijene mišljenje. Obično oni koji lažu nisu sposobni podnijeti i suočiti se sa stvarnim stanjem ili događajem u životu. Laž im u tom slučaju stvara privid i iluziju stvaranosti. Oni sami kreiraju događaje i činjenice i prilagođavaju ih sebi, jer su za njih tako manje bolni.

Mnogo puta se pokazalo da je igra lažima veoma opasna i sa sobom nosi teške posljedice i po onog koji laže i po njegovo okruženje. Laž  s vremenom postaje bolest od koje se ne može lahko izliječiti. Što se više pribjegava laganju kao sistemu obmanjivanja u odnosima sa drugim ljudima radi postizanja ciljeva, sve više se gubi osjećaj krivnje koji je u stvari moralni zakon u nama. Stalno ponavljanje laži i prekoračenje granice između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg, dovodi nas u jednu izopačenost ili perverziju, koje u početku nismo ni svjesni, dok nas ne savlada kao bolest od koje obole naš um i srce.

Prema klasifikaciji i načinu laganja postoji nekoliko vrsta laži: sklonost preuveličavanju kako bi se dobilo odobravanje drugih, pretjerivanje radi privlačenja nečije pažnje, bolesno, svjesno i namjerno laganje radi sticanja koristi, glumljenje žrtve i bolesti radi izazivanja sažaljenja i poticanja brige od drugih. 

Psiholozi kažu da je laž djeteta do pete godine bezazlena i sastavni dio upoznavanja i radoznalosti, ali ako dijete laže od desete do dvanaeste godine, to je već ozbiljnije i zabrinjavajuće i najbolje je odmah nešto poduzeti.

Prema Wikipediji nije nužan poligraf  da bi se otkrilo lažljivca. U mnogim slučajevima dovoljno je pažljivo promatrati osobu s kojom se razgovara te potražiti neke od sljedećih znakova:

Lice: crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, čelo se znoji…;

Ponavlja pokrete: dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze…;

Nemirno pokreće noge ili ruke;

Pogled i oči: ima raširene zjenice, suze mu oči, podiže obrve, ne zadržava pogled dugo vremena na očima sugovornika, češće trepće…;

Kontradiktoran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi; može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje ;

Ton glasa: govori višim ili oštrijim tonom nego inače, zbog nervoze, priča brže nego inače ;

Ne ponaša se prirodno; njegovi pokreti djeluju neiskreno, kontrolira ili pretjerano naglašava iz straha da će ga nervoza odati ;

Govor je prepun stanki: treba više vremena da smisli laž nego da se nečega prisjeti ;

Stav islama prema laganju i obmani

Islam ima veoma jasan i precizan stav i odnos prema laganju i onima koji se bave laganjem, bez obzira na cilj i svrhu. Poslanik, a.s., kaže: Najgore lihvarstvo je laž. (Biharul-Envar; 72/263/47)

Poredeći laž sa kamatarenjem i lihvarstvom koje je u islamu strogo zabranjeno, Poslanik nas upućuje na to da su posljedice laganja slične posljedicama uzimanja kamate i života na haramu, što dovodi do raspadanja porodice, propasti i uništenja čitavih narednih generacija.

Izricanje laži udaljava i meleke i uništava dobra djela. Poslanik, a.s., kaže: Kada čovjek izrekne laž udalji se od njega melek jednu milju zbog zadaha koji je izišao iz njega. (Šarhe Nehdžul Belagati Li-Ibni Ebil-Hadid; 6/357)

Laganje i stalno ponavljanje izečene laži odslikavaju stepen bolesti duše onoga koji to čini. A vjerovanje, odobravanje i prenošenje tih laži predstavlja osnovu ismijavanja kako kaže Poslanik, a.s.,: Lažac laže zbog niskosti svoje duše, a osnova ismijavanja jeste vjerovanje lašcima. (Biharul-Envar; 72/262/45)

Allah, dž.š., nas upozorava da se u laž i prenošenje laži upuštaju samo oni koji ne vjeruju u Allaha, dž.š., i koji negiraju uzvišene istine vjere.

Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su ti koji su lažljivci. (En-Nahl; 105)

Laž je ključ svakog zla

Da je laž  ključ svakog zla i da će nas uništiti i odvesti do džehennemske vatre potvrđuje nam i sljedeći Hadis: Zaista laž vodi do razvrata, i zaista razvrat vodi do Vatre. (Kenzul-'Ummal, 8217)

Nije bez razloga i narodna izreka: Ko laže, on i krade, a ko krade on i ubija.

Ako se uspijemo riješti laži i nastojimo govoriti istinu, Allah će nam pomoći da ako Bog da od sebe odbacimo i sve loše navike i poroke koje smo činili. Shodno sljedećoj priči:

          Došao jedan čovjek Poslaniku Muhammmedu, a. s. i rekao:

"O Allahov poslaniče, ja imam mnogo loših navika. Koju od njih najprije da ostavim?"

Poslanik reče:"Prvo ostavi laž, i uvijek govori istinu." Čovjek je obećao da će tako učiniti i otišao kući. Kad je pala noć, čovjek se spremao da ode u krađu. Ali prije nego što je izišao iz kuće, na trenutak se sjetio obećanja koje je dao Poslaniku:" Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, šta ću reći? Hoću li reći da sam išao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati. Ako kažem istinu, svako će me mrziti i zvati će me lopovom, a ja ću biti kažnjen i za krađu." Tako je čovjek odlučio  da ne krade te noći, i ostavio je ovu lošu naviku. Sljedećeg dana poželio je da pije vino, ali kad se spremao da to učini pomisli:"Šta ću kazati Poslaniku ako me upita šta sam radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kažem istinu ljudi će me  mrziti zato što muslimanu nije dozvoljeno da pije vino." I on je tako odustao od namjere da pije vino.

I tako, kad god bi ovom čovjeku naumpalo da učini nešto loše, on bi se sjetio svoga obećanja da će uvijek govoriti istinu. Jednu po jednu, on je napustio sve svoje loše navike.

Naredba ostavljanja laži bilo u zbilji bilo u šali

Koliko je islam izričit u zabrani laganja govore nam i brojni Poslanikovi hadisi zabrane i one najmanje laži, koju smatramo nevažnom, bezazlenom, pa čak i u šali.

Laž nije dobra, bilo u šali ili ozbiljno. Kao što nije uredu da čovjek obeća nešto svome djetetu, a da ne održi obećanje. Zaista istina vodi ka dobru a dobro vodi ka Džennetu. (Kenzul-'Ummal; 8217)

Česta pojava u današnje vrijeme je da ljudi oko sebe okupe društvo pa pričaju čak i laži radi uveseljavanja tog društva i ostanka u centru pažnje. Poslanik, a.s., za takve kaže: Teško onome koji priča i laže da bi se ljudi smijali, teško njemu, teško njemu. (Kenzul-'Ummal; 8215)

 Samo ponavljanje riječi - teško njemu - tri puta  upućuje nas na težinu te prijetnje i opasnost uveseljavanja ljudi laganjem.

Posljedice laganja

Laganje sa sobom nosi teške posljedice kako za pojedinca tako za njegovu porodicu i društvo koje je sa njim u dodiru. U Kur’anu se kaže: Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže. (El-Mu'min; 28)

 Kur'an nam poručuje da će osobe koje lažu biti uskraćene za Alahovu uputu. Allah dž.š. smješta u istu kategoriju osobe koje lažu i one koji mnogo čine zlo. Iz toga se može razumjeti da je stalno laganje jedna vrsta zla koje čovjek nanosi sebi svojoj porodici i zajednici.

Osobe koje se bave laganjem, svjesno ili nesvjesno ubrajaju sebe u dvoličnjake i munafike za koje Kur’an kaže da im je mjesto na dnu džehennemske vatre. Da je laž osobina munafika i licemjera potvrđuje nam i hadis Muhameda, a.s.,: Laž je kapija od kapija dvoličnosti. (Kenzul-'Ummal; 8212)

U srcima njihovim je rezultiralo licemjerstvo, do dana kada će Ga susresti, zato što su radili suprotno od onoga što su Allahu obećali i zato što su lagali. (Et-Tevba; 77)

Ne izvršavanje datog obećanja i laganje u srcima ljudi proizvodi bolest licemjerstva. Poslanik, a.s., o licemjerima kaže: Tri su znaka licemjera: kada govori - laže, kada obeća ne ispuni obećanje, i kada mu se nešto povjeri – on to iznevjeri. (Buharija i Muslim)

Posebno teška kazna je predviđena za one koji lažu na Allaha i Poslanika:

Pa ko je veći nasilnik od onoga koji izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo a da oni toga svjesni nisu. (El-En'am; 144)

Na Sudnjem danu vidjet ćeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u   džehennemu neće biti boravište oholih? (Ez-Zumer; 60)

Allah, dž.š, nas obavještava de će lica onih koji o Allahu, dž.š., budu laži govorili na budućem svijetu pocrnjeti zbog njihovih laži i potvora. Njihovo boravište će biti bolno i u njemu će biti poniženi i osramoćeni zbog njihove oholosti i bahatosti, i odbijanja da se povinuju istini kako se navodi u Tefsiru Ibn Kesira.

Biti vjernik ne znači biti bezgriješan, ali sa vjernikom su nespojive četiri stvari Ilhad –nevjerovanje, Kufr – negiranje postojanja Boga, Širk – pridruživanje Allahu, dž.š., druga i Kizb –laganje. Laž je izvor grijeha a širk je izvor nasilja kada se ove dvije negativnosti spoje čine neoborivo zlo.

O posljedicama laganja Poslanik,a.s., kaže: Zaista laž crni lice. (Et-Tergibu ve Terhib; 2/596/28) A na drugom mjestu: Laž umanjuje opskrbu. (Et-Tergibu ve Terhib; 2/596/29)

 Iz ova dva navedena hadisa jasno je vidljivo da svjesnim i namjernim laganjem sebe i svoju porodicu bacamo u vlastitu propast. Postavlja se pitanje šta je to u nama toliko samoubilačko, samouništavajuće, destruktivno da pored brojnih upozorenja koja nam daju Allah, dž.š. u Kur'anskim ajetima i Muhammed, a.s. u hadisima i dalje istrajavamo na činjenju ovog poroka.