Zikr je sjećanje i spominjanje Allaha dž.š. To je ibadet koji je utemeljen na Kur'anu i hadisu.

„ O vjernici! Allaha mnogo i često spominjite, jutrom i većerom Ga spominjite.“ (33:41-42) Zikr spada u posebne ibadete jer uzvišeni Allah je svim ostalim ibadetima odredio količinu i vrijeme a zikru nije. Zikr se čini mnogo, u svakom trenutku i svakom stanju. Čovjek je u svakoj situaciji u jednom od slijedećih stanja: ili je u ibadetu i pokornosti, ili u grijehu, ili u blagodati ili u teškoći. U svakoj ovoj situaciji treba činiti zikr. U pokornosti vjernik čini zikr moleći Allaha da mu djelo bude primljeno. Ako je u grijehu onda treba moliti Allaha da ga spriječi i zaštiti od grijeha, te da bude upućen tevbi. Ako je u blagodati zikr je neophodan kao zahvala na ni'metima. Ako je u nevolji zikr se čini strpljivošću.

Kada se u 191. ajetu sure Ali Imran govori ko su oni koji su razumom obdareni prvo se spominju oni koji zikrullah čine, pa tek onda oni koji razmišljaju/ ellezїne jezkurūnellāh....ve jetefekkerūn/. Znači, prije fikra/razmišljanja/ spomenut je zikr. Nije to slučajno: da bi voda bila čista prvo treba da bude čista posuda u koju ćemo je nasuti. Zikr je filter kojim se pročišćavaju naše misli i ne dozvoljava pokvarenim mislima da se infiltriraju u naša srca. Otuda se postavljalo pitanje među učenjacima o tome šta je kompletnije, svrsishodnije na putu čovjekovog duhovnog uzdizanja: zikr ili fikr? Mnogi ulemanski odgovori su glasili da je zikr kompletniji jer se Allah opisuje zikrom a ne razmišljanjem, tj. fikrom.

Zikr nas čuva od zaborava na Allaha, dž.š. Zaboravljanje na Allaha vodi gafletu. Posljedica gafleta je zaboravljanja samog sebe ( ko smo, zašto postojimo, kuda idemo...). Kur'an nas upozorava na čestu ljudsku samozaboravnost: „ I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grješnici!“ (59:19)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Primjer kuće u kojoj se spominje Allah, dž.š., i kuće u kojoj se ne spominje je poput primjera živog i mrtvog čovjeka.“

Jedan ashab se požalio Poslaniku na brojnost propisa pa je tražio od njega da ga uputi na najbitnije od njih, na šta mu je Poslanik kazao: „ Neka ti jezik stalno bude vlažan od zikrullaha-spominjanje Allaha.“

Islamski učenjaci su saglasni da se zikr čini srcem, razmišljajući o Allahu i Njegovom savršenstvu u stvaranju. Zikr se čini i jezikom izgovarajući Njegova imena i sifate u našim dovama. Zikr se čini i tijelom na način da svoje tijelo zaposlimo ibadetima. Jedni kažu da se zikrullah ogleda u slijedećem : zikr srca jeste strah i nada, zikr duše je potpuna predanost, zikr očiju je u obaranju pogleda, zikr ušiju je slušanje dobra a ne zla, zikr jezika je hamd, zikr ruku je udjeljivanje, zikr tijela je ispunjavanje ugovora. Stoga se kaže da zikra ima dvije vrste: zikr jezikom i zikr srcem. Zikr jezikom će ostaviti traga na čovjeka i na njegovo srce pa će početi i srčano da spominje Allaha. Ako čovjek spominje Allaha jezikom i srcem, onda je on potpun u svom stanju slijeđenja puta Allahu.

Funkcija zikra je da čisti ljudsko srce od grijeha. Jedino čisto srce može spoznati Allaha. Shodno našoj sklonosti ka uživanjima na ovom svijetu, potrebno je svakodnevno čišćenje našeg bića od svega nepotrebnog, niskog i dunjalučkog kako bismo mogli ispravno shvatiti suštinu života. Imam Gazali je kazao: Potrebno je da srce bude očišćeno od svega sem od Boga; a put očišćenja je zikrullah.

Srce u zikru nalazi smiraj, to je duhovna hrana za srce. U Kur'anu se kaže: „ one koji vjeruju i čija se srca kad se Allah spominje, smiruju! A doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu! (13:28); U jednoj od Knjiga stoji da je Musa, a.s., rekao: Gospodaru, gdje obitavaš? Allah mu je objavio: U srcu Svog roba vjernika. Sve ovo nas upućuje da se srce smiruje prilikom zikra. Uzvišeni Allah je daleko od toga da svojstvo obitavanja vežemo za Njega. Gornja predaja je samo poređenje kojim se želi potvrditi važnost zikra.

Zikrom se budi naša savijest. Zikrom postižemo da nas Allah spomene: “Sjećajte se vi Mene, pa ću se i Ja sjećati vas! „ (2:152). Jedan islamski učenjak je kazao da zna kad god ga, uzvišeni Allah spomene. Prisutni su ostali začuđeni ovakvim njegovim stavom, te im on odgovori navedenim ajet-kerimom; U Indžilu stoji: Spomeni Me i sjeti Me se kada si srdit, i Ja ću tebe spomenuti i sjetiti te se kada sam ljut. Budi zadovoljan Mojom pomoću tebi, jer je Moja pomoć tebi bolja nego tvoja pomoć samom sebi; Pitali su nekog zahida /isposnika/: Da li si postač? On je odgovorio: Postim tako što Ga spominjem, a kada spomenem nekog drugog, onda se tim spomenom iftarim.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik a.s.,rekao: „Allah dž.š., kaže: Ja sam s Mojim Robom kad god Me se on sjeti. Ja sam s Mojim robom onda kada Me spomene (zikr) – ako Me spomene u sebi, spomenuću ga u Sebi, a ako Me spomene u društvu – Ja ću ga spomenuti u časnijem društvu od toga. Ako Mi se Moj rob primakne za pedalj – približiću mu se za lakat, a ako Mi se primakne za lakat – približiću mu se za hvat. Ako mi dođe pješice – doći ću mu trčeći!“ (Muttefekun 'alejh)

Ovaj hadis-kudsijj ne možemo shvatiti doslovno. Mi se Allahu približavamo zikrom, tevbom a On se nama približava Svojom milošću i blagošću. Allah nam izlazi u susret veoma brzim opraštanjem. U tom smislu razumjevamo da nam se Allah približava hitajući.

Uzvišenom Allahu su drage osobe koje mnogo zikr čine. Takvima Allah obećava zauzvrat nagradu: „ ...i muškarcima koji mnogo spominju Allaha, i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je njima pripremio oprost i nagradu golemu! „ (33:35)

Zikrullahom se postižu određene koristi:

-u tome je Allahovo zadovoljstvo;

-podstiče se čovjek i povećava se njegova želja za ibadetima;

-u zikru je zaštita od šejtana;

-zikrom se raznježuju i smiruju ljudska srca;

-zikrom se spriječava činjenje grijeha.

Prenosi se da je Poslanik, a.s., izašao među ashabe i rekao: Ljudi, odmarajte se u džennetskim baščama! Mi smo upitali: Allahov Poslaniče, a kakve su one? On reče: Mjesta na kojima se zikr čini. Džabir b. Abdullah veli da je Poslanik, a.s., još dodao: Poranite i okasnite zikr čineći. Onaj ko hoće da zna kakvo je njegovo mjesto kod Allaha, neka pogleda kakvo je Allahovo mjesto kod njega! Allah stavlja čovjeka na mjesto koje On ima kod njega.

Vehb ibn Munebbih prenosi da je Ibn Abbas, r.a., rekao: „ Kada je Allah poslao Jahjaa, sina Zekerijaovog, a.s., Israilćanima, uputio ga ja na to da im prenese pet naredbi i da za svaku navede primjer. Prva naredba: Naredio im je da Allahu robuju i ništa Mu, kao druga, ne pripisuju. Z a ovo je naveo primjer čovjeka koji Allahu nešto pridruži je kao onaj koji je kupio robu iz svog imetka, nastanio ga u svojoj kući, oženio djevojkom, dao mu imetak, rekao mu da trguje sa tim imetkom, da se hrani a zaradu njemu donese. Rob radi, zaradu nosi neprijatelju svog gazde, a gazdi daje neznatan dio. Ko bi od vas bio zadovoljan takvim robom?! Druga naredba: Naredio im je namaz. Primjer namaza je kao primjer čovjeka koji zatraži prijem kod nekog kralja. Kralj mu je dozvolio da uđe i okrenuo mu se licem, kako bi čuo šta mu ima reći i podmiru mu potrebu. Ovaj se okreće desno i lijevo, kao da mu nije stalo da završi posao. Kralj se od njega okrene i ne završi posao. Treća naredba: Naredio im je post. Primjer je čovjek koji je obukao vojnu uniformu i opasao se oružjem, pa neprijatelj ne može da dopre do njega niti može da ga povrijedi. Četvrta naredba: Naredio im je sadaku. Primjer je čovjek kojeg je neprijatelj zarobio, pa je on s njima sklopio sporazum da će raditi kako bi se otkupio za određenu svotu. Radio je u njihovom gradu i svu svoju zaradu davao njima sve dok se nije otkupio i oslobodio njihova zarobljeništva. Peta naredba: Naredio im je zikrullah. To je primjer ljudi kojima je neprijatelj za petama, ali im oni,u zadnjem trenutku, umaknu u tvrđavu i zaštite se od njih. Zatim je Poslanik, a.s., rekao: I ja vam naređujem ovih pet djela koje je Allah naredio Jahjau, da ih dostavi. Naređujem još petero što je Allah meni naredio: džema'at (zajedništvo), sem' ( slušanje), ta'at (pokornost), hidžru (selenje), i džihad na Allahovom putu. Ko bude prakticirao običaje džahilijjeta, on je potpalno drvo u džehennemskom ponoru.“ (Tenbїhu-l-gafilїn, Ebu Lejs es-Semerkandi )

Na kraju navodimo i stihove koji su rezultat osjećaja vjernika koji je utonuo u blagodate zikra:

Spominjem Te, mada Te ni za tren ne zaboravljam!

Najlakši mi je zikr jezikom,

Da nisam u zanosu, umro bih od prohtjeva,

A lupanje srca me preplavilo bilo.

Kada mi zanos pokaza Tvoju blizinu,

nađoh te prisutnim na svakom mjestu.

Obratih se Prisutnom, bez ikakve riječi,

I ugledah Poznatog bez vida očnoga!

(Šibli)