Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prije islama je bio povjerljivi čuvar ovaca u blizini Mekke. Prvi njegov susret sa Poslanikom i sa islamom bio je kada su jednom prilikom Poslanik i Ebu Bekr obilazili obližnja brda oko Mekke bježeći od mušričkog zlostavljanja. Kada su sreli Ibn Mes'uda kako čuva stado ovaca zatražili su od njega malo mlijeko što je on odbio da im dadne bez odobrenja vlasnika ovaca. Nakon toga je Poslanik tražio da mu dovede jednu ovcu koja nije nikada mužena, niti je imala mlijeka. Kada ju je doveo Poslanik, s.a.v.s., je svojom berućetli rukom dodirnuo njeno vime i mlijeko je nadošlo. Oni su se napili i nakon toga je Poslanik rekao vimenu da se ponovo skupi i vrati u prvobitno stanje što je ono i učinilo. Vidjevši tu mu'džizu Ibn Mes'ud, r.a., se zainteresira za ovog čovjeka i njegovu vjeru, te ubrzo pređe na islam. Poslanik, s.a.v.s., i njegov drug su bili oduševljeni i zadivljeni dječakovim postupkom, njegovim povjerenjem i odlučnošću, pa su u njemu predviđali veliko dobro i hajr. Nakon što je Ibn Mesu'ud, r.a., primio islam ponudio se Poslaniku, s.a.v.s., da ga služi i on to prihvati. Od tog dana sretni dječak Abdullah ibn Mes'ud, r.a., čuvanje ovaca zamjijeni služenjem najodabranijem od svih stvorenja i ljudi.

Ta njegova bliskost sa Poslanikom, s.a.v.s., je rezultirala time da je on postao jedan od najsličnih ashaba Poslaniku po ponašanju. Postao je Ibn Mes'ud jedan od najsposobnijih učača Kur'ana, od najboljih poznavalaca značenja Kur'ana i jedan od najvećih stručnjaka u šerijatskim propisima. Prenio je relativno veliki broj (oko 850) hadisa od Poslanika, i kada se u senedima i hadiskim zbirkama kaže: Abdullah, (bez spominjanja oca) onda se time misli na Abdullaha ibn Mes'uda. Pored velikog broja tabi'ina, od njega hadise prenose mnogi ashabi među kojima su: Ebu Musa, Ebu Hurejre, Ibn Abbas, Ibn Omer, Imran ibn Husajn, Džabir, Enes i Ebu Umame, r.a.

Ibn Mes'ud, r.a., o sebi kaže: „Tako mi Allaha, pored Kojeg nema drugog boga, ni jedna sura iz Kur'ana nije objavljena a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je neki ajet objavljen a da ja ne znam kojim povodom je objavljen. Da znam da postoji na zemlji iko ko bolje poznaje kur'anske propise od mene, a da se do njega može doći, ja bih do njega otišao da što naučim.“[2]

Poslanik, s.a.v.s., je Ibn Mes'uda, r.a., izuzetno cijenio kao sposobnog i snalažljivog ashaba, tako da ga je odabrao među skupinom onih koji su uzvraćali na provokacije i širenje dezinformacija o islamu. Za vrijeme hadžskih obreda mušrici su po putevima kojim bi pristizale hadžije postavljali svoje ljudi koji bi upozoravali hadžije da ne kontaktiraju sa Muhammedovom, da ih slučajno ne bi zaveo sa svojom novom vjerom. Tada je Muhammed, s.a.v.s., odabrao nekoliko ashaba koji su raspravljali sa mušricima i sprečavali širenje dezinformacija o islamu. Među njima je bio i Ibn Mes'ud.

On je prvi ashab koji je javno učio Kur'an pred mušricima Mekke, želeći da i oni čuju kur'ansku poruku. Oni su ga zbog toga žestoko izudarali i maltretirali.

Ibn Mes'ud, r.a., je bio sitnog rasta, njegove noge su bile mršave, pa ih je on sakrivao od pogleda ljudi, ali je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Njegove noge su teže na vagi dobrih dijela od brda Uhud.“ Pored tog njegovog sitnog uzrasta Allah ga je počastio time da u bici na Bedru bude među onima koji će ubiti jednog od nažešćih muslimanskih neprijatelja, Ebu Džehla, faraona ovoga ummeta, kako ga je Poslanik, s.a.v.s., nazvao.

Jednom prilikom je Poslanik, s.a.v.s., rekao Ibn Mes'udu da pred njim naglas uči Kur'an. On tada upita: -Pa zar da ja učim a tebi je objavljen. Poslanik mu reče: -Ali ja želim da ga čujem od nekog drugog. Tada je Ibn Mes'ud, r.a., počeo učiti suru En-Nisa', pa kada je došao do 41. ajeta: „A šta će tek biti, kada iz svakog naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovima,“ on ga zaustavi. Kada je Ibn Mes'ud pogledao u Poslanika vidio ga je da plače.

Jednom prilikom su Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a., dokasna u noć sjedili kod Poslanika, s.a.v.s., pa kada su pošli kući čuli su kako u džamiji neko klanja i naglas lijepo uči Kur'an. Poslanik i njih dvojica su slušali ovo lijepo učenja i Poslanik tada reče: „Ko želi da uči Kur'an onako kako je objavljen neka uči kao što uči Ibn Ummi Abd (tj. Ibn Mes'ud).“ Nako toga je Ibn Mes'u, r.a., počeo učiti dovu, a Poslanik, s.a.v.s., je, da on ne čuje, rekao: -Traži što hoćeš, biće ti ispunjeno!“ Omer tada u sebi reče: -Sutra ću otići do Ibn Mes'uda, r.a., i obradovati ga ovom viješću. Kada sam otišao do njega našao sam tamo Ebu Bekra, r.a., koji me je već u tome pretekao.

Također, nakon oslobođenja Mekke Poslanik, s.a.v.s., je ostavio u njoj Ibn Mes'uda kao svoga namjesnika da ljude podučava Kur'anu i vjerskim propisima.

Koliko su ashabi cijenili Ibn Mes'uda, r.a., ukazuje i ovaj slučaj. Kada je u Amevasu, u području Sirije, zavladala kuga u kojoj je između ostalih umro i Muaz ibn Džebel, r.a., najbolji poznavalac halala i harama. Neki čovjek je vidio Muaza, r.a., pred smrt pa je počeo plakati. On ga upita zašto plače, a čovjek odgovori: „Ja ne plačem za tobom zbog dunjalučke koristi, nego plačem zbog znanja koje sam od tebe svakodnevno učio. Na to mu Muaz, r.a., reče: -Nemoj plakati, jer zaista je Ibrahim, a.s., živio na zemlji kada nije bilo znanja, pa mu je Allah podario znanje. Ako ja umrem ti znanje traži kod četverice: kod Abdullaha ibn Mes'uda, kod Selmana El-Farisija, kod Abdullaha ibn Selama i kod Uvejmira, Ebu Derda'a.“[3]

Omer, r.a., je također mnogo cijenio i uvažavao Ibn Mes'uda i zato ga je postavio za namjesnika u Kufi. Jednom prilikom kada je Ibn Mes'ud prošao pored njega Omer, r.a., reče: „Ovo je posuda koja je puna znanja.“

Desilo se da je Ibn Mes'ud, r.a., bio sa ashabima na putu pa ih je zadesila žeđ. To su spomenuli Omeru, r.a., pa on reče: „Prije da će Allah, dž.š., dati da im poteče izvor pa da se napiju, nego da će usmrtiti Ibn Mes'uda žeđu.“

Ibn Mes'ud, r.a., je umro 32. godine po Hidžri u Medini, gdje je i ukopan, r.a. Tada je imao šezdeset i nešto godina. Kada je umro Ebu Musa i Ebu Mes'ud El-Ensari su razgovarali i jedan reče drugom: -Smatraš li da je ostavio iza sebe ikog učenog kao on? Ovaj odgovori: -Kako da to kažem, kad je on ulazio kod Poslanika, s.a.v.s., onda kada nama nije bilo dozvoljeno i on je prisustvovao onim događajima sa kojih smo mi odsustvovali.

Ibn Mes'ud, r.a., je svakog uvažavao i nije se nikom ismijavao. Od njegovih izreka je: „Kada bih se ismijavao psu, bojim se da se ne pretvorim u psa. Ja ne podnosim kada vidim da je čovjek dokon, niti radi šta za ahiret, niti za dunjaluk.“

[1] Za Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., se ne spominje godina njegovog rođenja, a umro je u Medini 32. godine po Hidžri, što odgovara 653. godini po Miladu. El-Ealam od Zeriklija, 4/137.          

[2] Hadis je zabilježio Buhari.  

[3] Sijer e'alamin-nubela' od Zehebija, 1/458.  Kada