Učimo prije selama, na posljednjem sjedenju u svakome namazu, ovu dovu. Vadžib nam je proučiti je poslije salavata u kojima prizivamo milost Božiju našem poslaniku Muhammedu, a.s., i rodu njegovom, te Ibrahimu, a.s., i rodu njegovom. Znamo li prijevod ove dove, ovako punoznačan i obećavajući? Znamo li prijevod Fatihe i prijevode značenja sura koje učimo poslije Fatihe u namazima te zikra kojeg izgovaramo na ruku'u i sedždi?

Znamo ponešto. Pročitamo povremeno. I naučiti bismo mogli prijevode značenja sura i zikra kako bismo razumijeli proučeno, odazvali se svome Gospodaru sa zahvalnošću i divljenjem te osjetili prisnost s Njim.

U značenju riječi zikra kojeg učimo na sedždi svjedočimo potpunu pokornost Gospodaru. I smiraj bi nam trebao donijeti taj zikr dok ga tri puta izgovaramo: Subhane Rabije-l-a'la! - Slava neka je mome Gospodaru, Najuzvišenijem!

Ne da nam se čitati prijevod značenja sura i zikra. Zahmetli nam naučiti ih. Utješimo se ili pravdamo uvjerenjem da dragi Bog zna šta mi učimo. Zna On i ono što izgovorimo, i ono što mislimo, ne treba Njemu prijevod značenja, nego treba nama. Mi bismo trebali - izgovarajući ajete i dove - osjećati i otkrivati u njihovom značenju puninu, smisao, djelotvornost.

U mubarek-danima smo zu-l-hidždžeta, mjeseca hadža i kurbana. Hadžije već stižu u najblagoslovljenija mjesta na dunjaluku. Na Arefatu će se okupiti i dovama i tevbama blagoslov će Božiji prizivati sebi, svojim najrođenijim i butum Muhammedovom ummetu. Odazvat će se pravovjernim Gospodar njihov. Dove će On njihove uslišati i utjehu će im i pomoć poslati, inšallah. U blagodarnim danima hadža On je sasvim blizu hadžijama u Haremi-šerifu u Mekki, na Brdu milosti na Arefatu, u Poslanikovoj džamiji u Medini, na prostranstvima Bedra i Uhuda. Blizu je On i svemilostiv je i prema muminima, posvuda na dunjaluku, koji mu se u ovim danima odazivaju srcima, riječima i dobrim djelima.

Dan Arefata bogobojazni postom oplemene i ukrase. Post arefatski je poseban ibadet. Poslanik naš nam je ostavio u amanet post ovoga dana kao višestruko koristan i blagoslovljen. I kurbanima se u danima Bajrama iskupljuju i odanost svoju Stvoritelju i Opskrbitelju svome iskazuju mumini. Blizinu Gospodara svoga osjete u svojoj požrtvovanosti i bogobojaznosti. Dani su bajramski prigoda svakome muminu da se susretne sa sobom, da se odvoji od dunjaluka, da se vrati u doba poslanika Ibrahima, Božijeg  prijatelja i njegovoga sina Ismaila te našeg Pejgambera, Božijeg miljenika. Ta sjećanja donijet će mu pročišćenje, osnažit će njegovu samilost, bogobojaznost i sabur, olakšat će mu susret s obavezama, kušnjama i nevoljama ovoga vremena i prostora, pomoći će mu da se s njima nosi i, s Božijom pomoći, iznese.

Ko je hadž obavio, ko je dlanovima svojim Bejtullah, Božiju kuću, dotaknuo i s Merve je ugledao pa dove Rabbu svome i tevbe uputio, u ovim mubarek-danima preslaže svoja sjećanja, odaziva se svome Gospodaru i žudi za Njegovom blizinom.

Osjetila sam magiju doticanja Kabe. I blizinu Božiju sam osjetila. I stid sam osjetila, iskren stid, jer, Gospodar mi je podario blagodati, ostavio me živom u opkoljenom i razaranom gradu, sačuvao moje najrođenije, osigurao mi nafaku, a ja sam bivala nezadovoljna, mrzovoljna, nezahvalna. Za svaku svoju pretjeranost i nezadovoljstvo, za nemar i zaborav oprost sam Božiji zatražila. I dovama i telbijjom sam se Njemu, Oprostitelju, odazivala. Dok sam prohodila Putem  Hidžre stoljeća su mi se sklopila. Hazreti Hatidžu sam ugledala. Pa hazreti Fatimu i odabrane sehabijke. I halife pravedne i borci odvažni u sjećanju su mi oživjeli.

Preslažem u ovim blagoslovljenim danima preživljeno, predosjećam novo - i lijepo za kojim žudim, i ono nelijepo, mučno, što bi nas - na moju pamet - moglo snaći, ne daj Bože. Nije lahko ni hadžiji, ni muminu pokornom i strpljivom nadati se dobru u sveopćem neredu. I saburlije najustrajnije sabur napusti pred kušnjama ovovremenim u kojima zdrav razum nemoć osjeti i vjerom ispunjeno srce zajeca. I hadžija se u kušnjama i brigama zaboravi. I hadžiju slabosti ponesu pa u grijeh zaluta. Ali trenutak susreta s Bejtullahom i Revdom ozari i ozdravi dušu kad ih hadžija, ako je uistinu hadžija, sjećanjem ili žudnjom prizove.

Muslimani pate, stradaju, nepravdama su i zulumu izloženi posvuda na dunjaluku. Moćni i bogati ih izrabljuju, ponižavaju, ugrožavaju, muče. Palestinci, Afganistanci, Bošnjaci, afrički muslimani žive u neimaštini, u neizvjesnosti, u jadima svakovrsnim. Din-dušmani - prokleti da su - ne miruju. Nered oni i smutnju posvuda siju. Ne smijemo se zato uljuljati i zaboraviti u privremenom miru. Ne smijemo se tješiti da je sve na dunjaluku prolazno, privremeno i varljivo. Istina jeste da je privremen i prolazan i zulum, i sila moćnih, bogatih i din-dušmana, ali pravovjerni i bogobojazni ne smiju pasivno čekati da prođu. Moraju, i kada žive u miru ili izobilju, misliti na svoju braću i sestre siromahe, nevoljnike i stradalnike. Moraju se boriti protiv nepravde, zuluma, primitivizma, bijede, laži, licemjerja - srcem, riječju ili djelom - po hadisu Božijeg Poslanika. Poslanik nas podstiče na samilost i ustrajnost u činjenju dobra. U jednome hadisu jasno nam kazuje, opominje nas riječima: Nije musliman onaj koji leghne sit a zna da mu je komšija gladan.

Pa, u ime Allaha, dž.š., sjetimo se i pomozimo - dodatno u ovim mubarek-danima - komšiji, rođaku, bolesniku, siromahu, nevoljniku. Neka nam ta naša pomoć ispuni srce smirajem i neka nam probudi nadu u bolji i pravedniji svijet.