- Uvjet bilo kakvih odnosa među muslimanima, i ljudima generalno, jeste društveni život. Bez postojanja društenog života ne može biti riječi o međuljudskim odnosima. Karakteristika današnjeg vremana jeste udaljavanje ljudi jednih od drugih, povlačenje, otuđenost i nepovjerenje. Mediji i moderna sredstva komunikacije smanjuju potrebu ljudi za druženjem. Sve ono što se dešava u životu jednog pojedinca - radost, žalost, bol, razočaranost, zapitanost, ne dijeli se s drugima i odvija se isključivo na ličnom planu. Ljudi počinju umišljati da su sami sebi dovoljni – kazao je efendija Suljić u uvodu svoje hutbe.

On naglašava da nasuprot povlačenju i izoliranosti stoji džemat, odnosno zajedništvo.

Članovi jedne zajednice pokazuju interes za svakog pojedinca unutar nje. U džematu se ljudi vesele, tuguju, savjetuju i popravljaju. U džematu se ljudi podsjećaju na svrhu svoga postojanja. U džematu i zajedništvu je spas za svakoga pojedinca.

 Trač, ogovaranje i potvaranje

Samo postojanje džemata i odnosa unutar njega može biti narušeno mnogim, islamom pokuđenim ili zabranjenim radnjama. Ovdje se prije svega misli na trač, ogovaranje i potvaranje.

- Ovaj opasni virus uveliko razara tkivo naše zajednice. Toliko se udomaćio u našim odnosima da i najobičnija komunikacija između muslimana ne može proći bez njega. Ogovara svako svakoga. Potvaranja nisu rijetka. Uzvišeni Allah nas upozorava: „One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate“ (En-Nur, 19).

 Nasuprot ogovaranju, traču i potvaranju stoji insistiranje na istini i vođenje računa o vlastitim postupcima. Kako bismo samo veliku nagradu zaslužili kod Allaha da zaustavimo u društvu izvrgavanje ruglu i sramoćenje drugog brata muslimana. Bili bismo veliki da samo pola vremena koje utrošimo na blaćenje drugih upotrijebimo na svođenje računa sa samim sobom. U Kur'anu se kaže: “A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.” (El-Kasas, 55) – istakao je efendija Suljić u svojoj hutbi.

Zavidnost – teška duševna bolest

Sifet ef. Suljić, imam Behram-begove (Šarene) džamije posebno ističe da je ogovaranje i izmišljanje laži često motivirano teškom duševnom bolešću koja se zove zavidnost.

Ljudi danas mogu zavidjeti drugima na svemu – na izgledu, imetku, ugledu, ostvarenom društevnom položaju, djeci i znanju. Zavidnik nema mira, neraspoložen je i ozlojeđen. Zavidnost dovodi u pitanje opstojnost dobrih djela zavidnika, jer je Božiji Poslanik, a.s. rekao da 'zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo'.

Nasuprot zavidnosti stoji radovanje tuđem uspjehu. To je prema riječima efendije Suljić mirenje sa onim što je Allah odredio, a vjerovanje u Božije određenje je jedan od uvjeta bivanja vjernikom. Koliko bismo prijatelja stekli kada bismo ljudima od srca čestitali na njihovom uspjehu.

Učestale svađe i vrijeđanja

Danas je teško naći čovjeka koji nije sa nekim posvađan. Različite duševne bolesti kojima su inficirani ljudi dovode do svađe među ljudima.

- U svađi se ne biraju sredstva da se ponizi protivnik. Svađa je uglavnom usmjerena na vrijeđanje ličnosti protivnika a ne na rješavanje konkretnog problema. Poslanik a.s. je rekao : ‘Allahu je najmrži onaj čovjek onaj koji se najžešće prepire i svađa.’ Svakako, može postojati nesporazum među ljudima, pa i među muslimanima, ali treba znati uljudno rješavati nesporazume. Nenalaženje zajedničke riječi, i problem koji se ne može riješiti, opet nije razlog za udaljavanje suprostavljenih. Problem može ostati, ali nije razlog za nepričanje.  Poslanik, a.s., kaže: 

“Nije dozvoljena ljutnja više od tri dana. Ukoliko se susretnu pa jedan od njih nazove selam pa mu drugi odgovori, obojica imaju nagradu, međutim, ukoliko ne odgovori na selam, onaj koji je poselamio čist je od grijeha a drugi je griješnik” – rekao je okupljenim vjernicima efendija Suljić.

Strpljivost i mirenje

Nasuprot svađi stoji strpljivost i mirenje. Od dvojice posvađanih bolji je onaj koji prvi nazove selam i ponovo uspostavi komunikaciju sa svojim bratom.

Na loše međuljudske odnose negativno utječu i arogantnost, nadmenost i grubost.

Ljudi sebi umisle da su naročiti vrijedni zbog imetka, položaja ili znanja.

- Ohole i grube ljude ne voli niko. Veličina čovjeka je u njegovoj jednostavnosti i blagosti. Božiji Poslanik, a.s., je bio blag i jednostavan čovjek i kao takav pridobio je srca svojih sunarodnjaka. Uzvišeni Allah poručuje Poslaniku a.s.:  

„Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (Ali ‘Imran, 159) – naglašava efendija Suljić.

Teške kvalifikacije i riječi

Suljić naglašava da najčešći uzrok nesporazuma među ljudima jeste isticanje i potenciranje stvari koje nas razjedinju. Karakteristika današnjeg vremena je sektaštvo, cjepkanje i dijeljenje po raznom osnovu. Ako određenja grupa nema isti pogled na određenu stvar, odmah smo je spremni osloviti riječju – oni. Ne preza se ni od teških kvalifikacija – oni su nevjernici, munafici, špijuni. Etiketiranja, podvajanja, cjepkanja ima i u firmama, političkim strankama, udruženjima. Svemu tome se ne nazire kraj. Ljudska paranoja izgleda da nema granica.

- Svađa i nesporazuma bi bilo znatno manje kada bismo umjesto stalnoga isticanja onoga što nas razjedinjuje isticali ono što nam je zajedničko.

Vrijedi se podsjetiti hadisa: "Nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. A hoćete li da vam ukažem na djelo koje, ako ga budete radili voljećete se?" - "Hoćemo o Allahov Poslaniče" - rekoše ashabi. "Nazivajte selam jedni drugima" – zaključio je efendija Suljić u svojoj hutbi.

Razgovor sa džematlijama Šarene džamije

Nakon džuma namaza nekoliko džematlija Behram-begove (Šarene) džamije kazalo je svoje mišljenje o temi ovosedmične hutbe.

Ibrahim Agić smatra da je dunjaluk obuzeo ljude i da su zbog toga loši međuljudski odnosi.

- Ljudi su danas zavidni za bilo kakav uspjeh. Ne vide tuđu nevolju, okreću glavu jedni od dugih. Kod nas je došlo takvo vrijeme da naši ljudi okreću glavu od bolesnoga ili povrijeđenoga čovjeka. Takvo ponašanje nije islamsko – smatra Agić.

Enes Brković mišljenja je da se svako posvetio sebi i svome životu.

- Ekonomska kriza doprinijela je lošim odnosima među ljudima. Svako leti za novcem. Ali ljudi ne razmišljaju da kada presele sve će ostaviti iza sebe, uključujući i novac. Ne treba gledati sve samo kroz novac. Trebamo se međusobno pomagati. Kada je duša stisnuta i srce prazno džaba onda nekome novac – kazao je Brković.

Mirsad Alibašić naglašava su odnosi među ljudima loši zbog manjka posla, i zbog toga što ljudi trče za novcem.

Alibašić ističe da ljudi malo imaju vremena za druge. Imaju sve manje vremena da sa nekim popričaju ili nekome pomognu. Nedostaje nam da budemo više složni i da se podržavamo.