Naredba „uđite u islam potpuno“ znači da širiš mir na zemlji potpunom pokornošću Stvoritelju u svemu što traži od tebe, ponizno i svjestan svojih slabosti, a ne biti ohol kao Iblis: „Uzoholi se pa postade nevjernik.“ (El-Bekareh, 34) Islam se prihvata u potpunosti, zato nikako ne budi od onih koji kažu: „Više vjerujem nego što ne vjerujem“. Uzvišeni Allah nije rekao: „Ne slijedite šejtana“, već je rekao: „Ne slijedite stope šejtanove“. Nikada nikoga šejtan nije zaveo odjednom – u tren oka, jer svaki čovjek u sebi ima usađenu sposobnost razlikovanja dobra od zla, tako da bi otvoreni poziv u propast svako odbacio. Šejtan to zna, tako da njegov metod zavođenja je postepen, korak po korak sve dok ne dovede čovjeka do stepena kada je „zreo“ za prihvatanje svega što mu naredi, i to je nagore moguće stanje: “Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik', pa kad postane nevjernik šejtan mu rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se uistinu bojim Allaha, Gospodara svjetova!'“ (El-Hašr, 16.) Mnogo je tih puteva i nisu svi jednaki, kojim stopama će neko ići zavisi od njegovog hala (stanja) i kvaliteta razumijevanja vjere islama:

* Mnogi ljudi ne žele svome Stvoritelju spustiti se na sedždu, priznavajući svoju nemoć i prolaznost, iako Uzvišeni kaže: „Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.“ (Ez-Zarijat, 65.) Obzirom da ljudska priroda je stvorena tako da osjeća potrebu za ibadetom Allahu, dželle šanuhu, ljudi pronalaze rješenja i izgovore kako bi pred drugima sebe opravdali, a naročito svoje srce zavarali ne bi li se umirilo. Neka od njih su: „U mene obavezno tespih i sedžada moraju biti u kući!“, „Kod nas je Kuran u kući na najvišem mjestu, i to zamotan obavezno!“ Nema veze što je prašina prekrila ih, važno je da su oni tu – „na najvišem mjestu“, jer na taj način širi se pozitivna energija u kući, tako da nema potrebe namaz obavljati! Neko neće u džamiju zbog drugih (tih drugih nema u njegovoj kući, pa opet ni tu neće da klanja). Za vrijeme rata džamije su prepune bile, čak i oni koji nisu vjerovali u strahu bi Boga dozivali, jer priroda u kojoj je Uzvišeni Allah ljude stvorio probudila bi se. Međutim, poslije su ljudi zaboravili Onoga ko im se odazvao kada im je najteže bilo i otklonio od njih veliku opasnost, iako njihov Gospodar upozorava da ne budu kao: „oni (kada) se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: 'Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!' A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji!...“ (Junus, 22-23.); „Kad čovjeka zadesi kakva nevolja Nama se moli, a kad mu poslije blagodat pružimo onda govori: 'Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio...'“ (Ez-Zumer, 49) tj. „Ovo sam ja sa svojih deset prstiju zaradio!“

* Postoje oni koji su starost dočekali klanjajući, elhamdulillah, a kažu ovakvo nešto: „Šta onaj hodža stalno govori kako moramo dati zekat, a ja znam da nije tako, nego to je ako hoćeš ako nećeš!.“, iako su na hutbi bezbroj puta čuli: „Namaz obavljajte i zekat dajite, i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte (u džematu)!“ (El-Bekareh, 43.) Uzvišeni Allah je na mnogo mjesta u Plemenitom Kur'anu strogo naredio imućnim da zekat daju, namaz i zekat povezano spomenuti su čak 28 puta, i to određenim kategorijama, a o čemu odlučuje nadležna institucija muslimana – u našem slučaju to je Islamska zajednica BiH koja prima zekat i raspoređuje ga onako kako ocijeni da je najprioritetnije. Zekat spada u sastavne dijelove islama, islam je jedina vjera koja kada je potrebno i silom bori se za pravo siromašnih, stoga negirati zekat je negirati i sam islam.

* Neki kažu: „Gdje si Tito da ove pošalješ na Goli otok“, „Tito je nama bio i bog i otac!“ (neuzubillah) Režim kojeg veličaju čim je uspostavio vlast ubio je i mučio mnoge velike učenjake i istaknute Bošnjake: „A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu Svjedok.“ (El-Burudž, 8-9.), zatvorio gotovo sve vjerske škole, oteo mnogu imovinu, vršio propagandu protiv islama i vodio namještene sudske procese, do krajnjih granica ugrožavao osnovna ljudska prava, držao Bošnjake u zabludi parolom „bratstvo i jedinstvo“ tako da su jedino oni pjevali „Samo da rata ne bude!“, Kur'an i sunnet zamijenio Marxovim „Kapitalom“, nametao svoju ideologiju koja je žestoki protivnik vjere u Stvoritelja. Odgojio je generacije koje se svoje vjere stide, svakodnevno psuju Boga, Uzvišen neka je On, izigravaju se s propisima islama, a vjernike i njihove institucije ismijavaju i vrijeđaju: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (El-Ahzab, 58.). Uzvišeni Allah kaže: „Onoga Dana kada budu ispitivane savjesti, kada čovjek ni snage ni branioca neće imati.“ (Et-Tarik, 9-10.) Tog Dana „drug Tito“ će biti go, bos i neobrezan, kao i svaki čovjek, nemoćan kao i njegovi obožavaoci pred Uzvišenim Allahom: „Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći, moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer On je, uistinu, Silan i Milostiv.“ (Ed-Duhan, 41-42.), pa neka svaki čovjek odabere s kim želi biti toga Dana: „To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.“ (En-Nebe, 39.) Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na bolji svijet ashabi su bili u velikom šoku, neki nisu mogli ni da stoje na nogama. Ebu Bekr, radijallahu anhu, tada je rekao: „Onaj od vas ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro. A onaj ko je obožavao Allaha – pa Allah je živ i ne umire!“ Na riječi: „Danas je gore nego ikad“, ili: „'Otkud sad ovo?!', odgovor je: Reci: 'To je od vas samih!' (djelo ruku vaših), Allah, uistinu, sve može.“ (Ali-Imran, 165.)

* Postoje oni koji kažu: „Sve vjere kod Boga su iste i priznate, Bog ne gleda u nečiju vjeru nego u njegovo srce!“ Uzvišeni Allah kaže nešto sasvim drugo: „Kod Allaha jedino priznata vjera je islam!“ (Ali-Imran, 19); „Čestiti će sigurno u Džennet, a grešnici sigurno u Džehennem.“ (El-Infitar, 13-14.); „Za one koji se budu bojali Allaha biće, zaista, dženneti uživanja u Gospodara njihova, zar ćemo muslimane sa zločiniteljima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete!“ (El-Kalem, 34-36.); „Zar da vjerniku bude isto kao grešniku?! Ne, njima neće biti isto!“ (Es-Sedžde, 18.)

* Poznate su i riječi: „Ima neka sila.“ Muslimani tu 'silu' zovu „Allah“: „Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Samoopstojeći Održavatelj!“ (Ali-Imran, 2.); „bojte se Allaha u kojeg vjerujete.“ (El-Ma'ideh, 88).

* Riječi: „Alkohol... to ti nije zabranjeno, nego treba pit pametno, to su najbolji ljudi - koji znaju mjeru, a Bog je samo vino zabranio.“ Kur'an kaže: „O vjernici, vino (el-hamr) i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?!“ (El-Ma'ideh, 90-91.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Sve što opija je vino (el-hamr), a svaki el-hamr zabranjen je.“ (Ebu Davud); „Sve što opija razum je el-hamr.“; (Buhari i Muslim); „Sve što opija u velikim zabranjeno je i u malim količinama.“ (Tirmizi)

* Uzvišeni kaže: „I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!“ (El-Isra, 32.) Sve što vodi samom činu bluda i samo je zabranjeno. Naši preci, žene i muškarci, vodili su brigu o svojim stidnim mjestima, a ponos i čast bili su sveti. Žene nisu bestidno oblačile se (danas jedina odjeća koju nismo vidjeli na našim ulicama je Carevo novo ruho), nisu bile ohole i samo svojim muževima su udvarale se. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „O omladino plemena Kurejš, čuvajte spolne organe i nemojte činiti nemoral, jer koga Allah sačuva od nemorala ući će u Džennet.“ (Šuabul-iman, 4/353) Stid kao da je nestao ne samo kod mladih nego i starijih, pa nije rijetkost čuti: „Jesi se sredila, k'o prava cura!“ Poznat je hadis: „Ako se ne stidiš, radi što god hoćeš!“, tj. nestanak stida je samo dno, ili hadis: „U čemu god se nađe nepristojnost ona to pokvari, a u čemu god se nađe stid on to ukrasi.“ (Tirmizi) Roditelji su dužni, i zato će se odgovarati svome Gospodaru na Sudnjem danu, da vode brigu o svojoj djeci, kako se oblače, ponašaju, gdje i s kime budu i prijateljuju... „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre...“ (Et-Tahrim, 6.)

* Televizor je postao čovjekov najveći prijatelj, pa ljudi rijetko obilaze jedni druge, a i kada su zajedno 'crna kutija' je u centru pažnje. Nije rijetkost da na takvim okupljanjima djeca vode glavnu riječ, pa jedva uspiješ progovoriti od djeteta („kompjuterske“ generacije osjećaju da su u sve upućene, sve razumiju, najpametniji su, za razliku od starijih koji su „zaostali“, a previše je roditelja koju tu dječiju zabludu podržavaju). Mnogima ne pada teško što su u zavadi sa cijelim komšilukom, rodbinom, jer niko mu i ne treba nakon televizora. Knjige i novine jako malo se čitaju, jer, kao što i sami kažu, „nema se vremena za to“, iako Uzvišeni Allah naređuje traženje korisnog znanja: „Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara!“ (El-Alek, 1.) Ali kada treba neutemeljeno pričati u duhu „rekla-kazala“, i povoditi se za svime i svačim... gdje nam je kraj!

* Alkohol i kocka od namaza odvraćaju, što je kroz životne primjere dokazano. Ipak, mnogi kažu: „Ja se ne kockam, uzmem samo listić ili dva, zabave radi“, a kada ta fraza ne prolazi, opravdanje je: „Jedan dio ide siromašnim od tih listića što kupimo“, a siromašni ponajbolje znaju kolika je to laž. Dobiti na kocki nije sreća, nego velika nesreća, jer jedan od najtežih grijeha kod Uzvišenog Allaha je hraniti se haramom: „O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očiti! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate.“ (El-Bekareh, 168-169.)

* Droga, alkohol, nemoral, nasilje bili su isključivo vezani za kafiće. Postepeno, korak po korak, dolaze do srednjih škola, a nakon toga i osnovnih. Mnogo dobrih osoba je zalutalo zbog lošeg društva, a loše okruženje je glavni uzrok što većina povodi se za muhlikat (upropaštavajućim) djelima, kao što je rečeno za Belkisu, kraljicu Sabe: „A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.“ (En-Neml, 43.) „Napredni“ Zapad izvozi drugima ono što ga uništava i što postepeno je događalo se pred njihovim očima, ali bili su bespomoćni, jer: „Jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je ustinu to kako su postupali!“ (El-Ma'ideh, 79.)

* Uzvišeni najstrožije naređuje: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi.“ (En-Nisa, 58.) Ljudi su ovo zanemarili, pa su dobili nepravednu vlast koja obmanjuje i vara svoj narod, bestidno grabi šakom i kapom, i kao takva ne može istinski predstavljati ih. Nažalost, mnogi kažu: „Neću glasati, nemam za koga, svi su isti“, ne znajući da je to stroga pojedinačna vjerska obaveza (fard ajn) svakog punoljetnog i pametnog muslimana (ako muslimani ne glasaju – glasat će drugi i tada glasovi idu njima, pa će odlučivati o nama i našim stvarima). Otvoreni neprijatelji islama su izgubili strahopoštovanje, pa tako javno vrijeđaju vjeru islam, muslimane, njihove vođe, a neki najavljuju nove ratove i rušilačko-divljačke pohode. Muslimani ne smiju udaljavati se od islama, jer: „Mi smo im dali Zikr (Kur'an), slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.“ (El-Mu'minun, 71.) Neka uvijek bude kur'anskih riječi: „Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi da vidljivim učini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.“ (Et-Tevbe, 32.); „Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.“ (Muhammed, 11.); „On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!“ (El-Feth, 28.)

* Nekada je muzika smatrana umjetnošću, a samo rijetki su dostizali slavu i ugled u toj oblasti. Međutim, i to je postepeno mijenjano, tako da danas postoji bezbroj „muzičara“ i oblika muzike. Mnoge grupe i pojedinci više i ne kriju svoja „sotonska opredjeljenja“ i javno obožavaju Iblisa, neka je Allahovo prokletstvo na njega, nazivajući ga nekim drugim imenima (princ tame, crni anđeo, i druga glupava imena). Problem je što druge pozivaju tome, često nedvosmisleno u tekstovima svojih pjesama, ali i putem šifriranih poruka koje ljudi nesvjesno upijaju. O takvima Uzvišeni Allah kaže: „Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grešniku, oni prisluškuju, i većinom oni lažu. A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude i da govore ono što ne rade.“ (Eš-Šu'ara, 221-226.); „On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.“ (En-Nisa, 120.) Zar roditelji ne bi trebali zabrinuti se i duboko zapitati o sebi onda kada njihovo dijete zna nabrojati sve članova jedne ekipe, a ne zna ko su bili pravedne halife i njihova imena, ili zna stotine besmislenih pjesama, a Plemenitog Kur'ana niti jednu stranicu?!

* U kontekstu ovoga su i mnogobrojne filmske serije genijalno osmišljene za uništavanje porodica, širenje nemorala i potiranje prirodnih razlika između muškaraca i žena: „Ima ljudi koju kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.“ (Lukman, 6.) Naročito mlađe ženske osobe (mlad mozak ponajbolje upija i pamti) preuzele su mnoge izrazito ružne i pokuđene manire i oblike ponašanja posmatrajući one osobe koje koje bestidno i drsko ruše sve moralne i ljudske granice: „Oni koji neće da vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraćaju daleko su zalutali.“ (En-Nisa, 167.) Zato mlade osobe više ne pokazuju dužno poštovanje prema starijim, umišljene su, izigravaju tuđe osjećaje i povjerenje, ništa za ozbiljno ne uzimaju i sve je postalo igra i zabava. Moderni idolopoklonici nastoje nametnuti način života koji se svodi na puko slijeđenje i prepuštanje strastima ne razmišljajući o posljedicama. Hvala Allahu koji nam u Plemenitoj Knjizi kaže: „Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima...“ (El-Mu'minun, 71.)

* Nerijetko osobe koje su već jednom nogom u kaburu prvi su kada treba za imetak i zemlju prepirati se, nimalo ne popuštaju i žestoko brane svaki pedalj (neki, nažalost, i tuđeg posjeda prisvoje). Za to je rečeno: „Čovjek stari, ali dvije stvari uvijek ostaju mlade: ljubav za životom i ljubav za imetkom.“

* Poznate su riječi: „Sve bi ja one mudžehidine protjer'o, gori su od četnika!“ Neuzubillah, zar je moguće da musliman bude gori od onoga ko mrzi islam i muslimane?! Uzvišeni kaže: „Uistinu su vjernici braća!“ (El-Hudžurat, 10.), a iskrene vjernike opisuje kao: „prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.“ (El-Ma'ideh, 54.) Ako vjernik nosi bradu: „Vidi 'vehabije'!“, a Kur'an kaže: „... ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi nepravdu čine.“ (El-Hudžurat, 11.) Ako je brada kriterij za takvu kvalifikaciju, Karl Marx je vođa svih 'vehabija'. Njegova ogromna brada nije nikoga bockala u oči! Ako vjernik nosi bradu – to nije higijenski, ali ako nemusliman je ima, ma koliko duga bila, tada nema smetnje (pa valjda musliman koji redovno abdest uzima bi trebao biti daleko čistiji od drugih!).

* Isto tako neki kažu: „Sufizam je rak rana ummeta!“, i pri tome prave tri veoma krupne greške: a) Svaki oblik sufizma poistovjećuju. Postoje mnoge grupacije: neke su zalutale i njih su odrekle se i druge sufije, ima onih koji pored velikog broja dobrih stvari unijeli su i neke negativne elemente, a ima i mnogo sufija kojima je Kur'an i sunnet glavno mjerilo i parametar: takvim se nema šta prigovoriti, osim neznalica i neupućenih; b) sufije nazivaju „rak ranom ummeta“, i za takve sufizam je veći problem od nemorala, alkohola, droge, nepravde, prolivanja nevine krvi, enormnog siromaštvo, kidanje rodbinskih i drugih veza... Da Allah uputi i sačuva od takvih razmišljanja!; c) povezano je sa drugim, jer takvi bespotrebno troše svoje dragocjeno vrijeme, i tuđe strpljenje, umjesto da se istinski zabave sobom i stvarnim rak ranama ummeta.

* Neki će kazati: „Hanefijski mezheb nije najispravniji, i ne treba njega slijediti!“ Ovo je također koračanje šejtanovim stopama, jer time se omalovažavaju veliki islamski učenjaci, kao i sam islam, jer učenjaci svoja mišljenja su izvodili iz i pomoću osnovnih izvora islama. Haram (zabranjeno) je mijenjati priznati mezheb koji se ustalio na određenom području i nametati neki drugi, ili pak pozivati u potpuno potiranje mezheba (pravnih škola), jer time se pravi smutnja, a takvim pozivima i nastojanjima kao da se kaže: „Ebu Hanifa, Malik, Šafija, Ahmed i drugi nisu trebali toliki trud i napor ulagati, jer mi svakako od njih bolje poznajemo i shvatamo islam, i naša rješenja su pritvrđenija.“