Imam Gazali podrobno objašnjava značenja navedenih uvjeta na putu dosezanja tajnih namaza. Naša pažnja u namazu treba biti usredotočena prema našem Stvoritelju a to je moguće ako je naše srce prisutno u namazu. A srce slijedi ono čime je čovjek zainteresovan. Ako je čovjek zainteresovan za ovodunjalučke stvari, srce ga slijedi i odvlači njegove misli i pažnju u namazu.

Ako srce nije prisutno u namazu, ono nije blokirano, nego kola kroz ono čemu je od ovosvijetskih stvari posvećen interes. Zato Gazali veli da nema načina , niti tretmana , za prisustvo srca do posvećivanja interesa namazu. Dakako da uzrok pojave misli može biti vanjski ili unutarnji podsticaj. Vanjski je ono što provocira sluh ili se pojavi pred očima musallije. Unutarnji su uzroci još teži, jer onome kome se pažnja raspline ovosvjetskim uvalama, ne može mu se misao skrasiti ni u jednoj oblasti. Lijek je, navodi Gazali, da osmotri ono što ga sprečava da mu srce bude prisutno.

Mnogo se u Ihjau pojašnjava stanje našeg srca dok smo u namazu. Namaz traži musalliju čiste duše da bi mogao osjetiti sve blagodati namaza i prodrijeti u sve njegove tajne. To nisu kadri dostići oni čije misli lutaju, oni čija srca nisu prisutna u namazu. Gazali veli da su uzrok tome ljudske strasti a lijek je u odsjecanju stabla strasti.

Tako Gazali upotrebljava jedno sugestivno poređanje sa čovjekom pod stablom u dubokom razmišljanju koga ometa cvrkut vrabaca na granama. Uzaludno je, veli Gazali, tjeranje vrabaca sa grana jer se oni stalno vraćaju. Izlaz je u odsjecanju stabla. Isto tako i stablo strasti kada se raširi i razgrana, privlači misli musallije. Lijek je u odsjecanju stabla jer su uzaludna naša nastojanja da se odbiju misli. One se vraćaju kao muhe, kad se god otjeraju /zebbe one se vraćaju /abe i zbog toga su i nazvane zubab/muhe

Tek kada je naše srce prisutno dolazi do razumjevanja prefinjenih značenja koja se pojavljuju samo u momentu kad smo na namazu, musallija iskazuje poštovanje iz kojeg izvire stanje straha koje je rezultat spoznaje Božije moći. Musallija spoznaje i Božiju blagost, plemenitost koja je uzrok njegovog nadanja.

Sa ovakvim osjećanjima dolazi i stid koji se temalji na spoznaji naše manjkavosti, o ličnim mahanama i nedostacima, neiskrenosti, ružnoći nutarnjih poriva i težnji ka trenutnom uspjehu u svim postupcima.

Kada musallija ispuni navedene uvjete osjetiti će veličinu namaskih radnji, spoznati će tajne namaza koje se kriju iza svakog pokreta u namazu.

Tek tada će za musalliju vanjska čistoća biti put do čistoće njegova srca. U svom pokrivanju stidnih dijelova tijela on će razmišljati o pokrivanju dijelova svoje nutrine i bestidnosti svojih skrivenih misli. Musallija će kroz spoznavanje toga tražiti lijeka u namazu.

Za iskrenog musalliju će samo okretanje prema Kabi značiti okretanje vanjštine svoga lica od svih drugih pravaca. Kada jezik izgovori Allahu ekber, srce takvoga neće poreći.

Na kijamu/ stajanju će biti prisutan tijelom i srcem jer je svijestan da stoji pred svojim Stvoriteljem. To što glava nije uzdignuta znak je da srce treba biti ponizno, čisto od oholosti, svjesno težine stajanja pred Bogom, dž.š.

On je potpuno svijestan i odlučan da svoj najčasniji dio tijela, lice spusti i prisloni na najmizerniju stvar, prašinu. Spreman je samo i jedino Bogu, dž.š. sedždu učiniti.

Sedžda, kijam i ruku′ jesu sastavni dijelovi namaza ali i ibadeti sami po sebi. Oni imaju kontinuitat od Adema a.s. do Muhammeda a.s.. To jesu posebni vidovi ibadeta približavanja našem Stvoritelju. Šejtan je stalno u zasjedi da odvrati čovjeka od sedžde, od namaza iz zavisti što će musallija razgovarati sa Bogom dž.š. Ta njegova zavist proizilazi iz njegove neposlušnosti kada nije učinio sedždu. Zato se ljudima skreće pažnja da traže spas u sedždi.

„O vjernici, u namazu se pregibajte, i ničice padajte, i vašem Gospodaru robujte, i dobro činite da biste postigli ono što želite“ (22:77 )

„ Zato ti veličaj Gospodara svoga i Njemu se zahvaljuj, i budi sa onima koji ničice padaju! Robuj svome Gospodaru sve dok te smrt ne pohodi.“ (15:98,99)

Kako kaže Poslanik islama namaz je mi′radž vjernika, taj jedinstveni duhovni uspon čovjeka na ovom dunjaluku. Sa namazom čovjek stremi pronalasku samog sebe a bez namaza pada u ralje ovodunjalučkih zamki. Drugog puta nema, ili uspon ili pad. Kako put duhovnog uzdizanja traži iskrenost, nepatvorenost , nedvoličnost tako će svaki musallija prema drugim ljudima biti iskren. Dvolična i podijeljena ličnost prema Bogu, dž.š. je takva i u ljudskim komunikacijama i odnosima.

Daleko od toga da se tajne namaza poput Poslanikova mi′ radža mogu znanjem u riječi pretočiti. Iskustvo musallije je osobno i samo njegovo.