Poznatu maksimu da je život najbolji tumač Kur'ana povijest je toliko puta dokazala. Svakodnevne promjene načina života, društvenih uređenja, razvoja nauke – uvijek nanovo bacaju svjetlo na kur'anske ajete, koji tada otkrivaju sasvim nove smislove.

Svjedoci smo povjesnog perioda koji nasušno iziskuje traženje novih kur'anskih smislova, usljed čestog razočaranja kojeg muslimani osjećaju spram moderno-zapadnih svjetonazora i razultata istih. Savremeni tefsir je tu da te novo-stare kur'anske poruke prezentuje i time Kur'an učini rješenjem za pitanja i nedoumice koje guše savremenog čovjeka.

Možda ćemo ponajbolje primjetiti kako povijest utiče na tumačenje Kur'ana i deriviranje njegovih poruka ukoliko usporedimo klasične tefsire i teme kojima se oni bave sa savremenim tefsirima. To zbog toga što su tefsiri, između ostalog, svjedoci slave muslimana – ali i dekadence, otvorenosti – ali i sektaške uskogrudnosti, sigurnosti – ali i bojazni pred nadirućim neislamskim idejama. Tefsiri su pokušaji čitanja Kur'ana, ne i njegovog pro-čitavanja, jer Kur'an je nemoguće pročitati i obuhvatiti. On je Riječ Onoga Kojeg mjesto i vrijeme ne mogu obuhvatiti.

Ipak, treba imati na umu da se protokom vremena mijenja razumijevanje Kur'ana i islama, ne i sama njihova bit. Vjerske istine su stalne, ali njihovo razumijevanje (jer je ljudsko, a čovjek je nestalan) je promjenjivo.

Ovaj esej ima za cilj predstaviti osnovne razlike između klasičnog i savremenog tumačenja Kur'ana kroz prizmu shvatanja jednog dijela trinaestog ajeta iz sure er-Ra'd:

لَهُ مُعَقِّبَاتٌ مِّن بَيْنِ يَدَيْهِ وَمِنْ خَلْفِهِ يَحْفَظُونَهُ مِنْ أَمْرِ ٱللَّهِ إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ وَإِذَا أَرَادَ ٱللَّهُ ِقَوْمٍ سُوۤءًا فَلاَ مَرَدَّ لَهُ وَمَا لَهُمْ مِّن دُونِهِ مِن وَالٍ

„Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bde. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“

Iz pera najpoznatijih autora tefsira klasičnog i savremenog perioda vidjet ćemo kako je povijest i promjena pozicije muslimana u svijetu uticala na shvatanje dijela ajeta: إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ – Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.

            OSNOVNE KARAKTERISTIKE KLASIČNOG I SAVREMENOG TEFSIRA

Devetnaesto i dvadeseto stoljeće (XIII i XIV st. H.) je u tumačenje Kur'ana unijelo velike promjene i napravilo vidljivu razliku u odnosu na tefsire iz klasičnog perioda. To zbog ogromnih povijesno-društvenih promjena koje su zadesile muslimanski svijet u vidu dubokih političkih, vojnih, ekonomskih, naučnih i drugih izazova.

Klasični tefsir sa svojim velikim predstavnicima (et-Taberi, ez-Zamahšeri, er-Razi, Ibn Kesir i dr.) se bavi tematiziranjem Kur'ana objašnjavajući ga njime samim, Poslanikovom, a.s., tradicijom, ili pak predajama njegovih ashaba. Krajem trećeg hidžretskog stoljeća počinju se pojavljivati i racionalni tefsiri koji sve više naglašavaju važnost (raz)umskog promišljanja Kur'ana.[1]

Iako se tematski i metodološki razlikuju, tefsiri klasičnog perioda imaju jednu zajedničku odrednicu – klasični tefsir je plod povijesne slave muslimanskog naroda. To je tefsir koji ima „stabilna oba svijeta“ (E. Karić) [2] i kao takav, nije se bavio pitanjima politike i društva budući da je klasični komentator živio u jakoj državi, te se tefsir bavio moralom, duhovnim svijetom i ahiretom. Za razliku od toga, savremeni komentator nerijetko živi pod okupacijom, u koloniji, opće oslaboj državi, u zatvoru. To su ljudi koji sada brinu nove brige – dolazak ideologije Zapada, kriza institucija, politike, ekonomije, slobode, tradicije Oni sada stavljaju pod veliki upitnik autoritet klasičnog tefsira, tradicionalnih predaja i važnosti koje one imaju za njih, nastojeći u Kur'anu pronaći izlaz iz teške situacije u kojoj su se muslimani zadesili u savremenom dobu. Tako savremeni tefsir akcenat stavlja na teme države i društva, socijalne pravde, pitanja suvereniteta, položaja žene u društvu, sekularizma, itd.

[1] Vidi: Enes Karić, Kako tumačiti Kur’an, Tugra, Sarajevo, 2005, str. 20-42

[2] Vidi: Enes Karić, Tumačenje Kur’ana i ideologije XX stoljeća, Bemust, Sarajevo, 2002, str. 7-32.

PRIJEVODI AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“

NA BOSANSKOM JEZIKU

Zanimljivo je na početku ovog rada navesti različitosti u prijevodima na bosanski jezik našeg predmetnog ajeta. Ali Riza Karabeg svoj opširniji prijevod temelji na objašnjenjima ponuđenim u klasičnim tefsirima, definišući na kakvu se promjenu misli (iako to u izvornom tekstu nije spomenuto): Bog, sigurno, neće promijeniti ono što je ljudima podario, dokle god oni ne promijene što imaju s dobra na zlo.[1]

Čaušević/Pandža, Korkut, Duraković i Karić nude doslovniji prijevod, što je u suglasju sa širim smislovima i novim tumačenjima koje nude savremeni tefsiri:

Čaušević/Pandža: Zaista Allah neće izmijeniti ništa u (sudbini) jednog naroda dok (se taj) narod ne izmijeni u svojoj biti.[2]

Korkut: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.[3]

Duraković: Allah neće promijeniti nekom narodu stanje dok on ne promijeni samoga sebe[4]

Karić: Allah ne mijenja ono na čemu jedan narod jeste, sve dok taj narod ne izmijeni sebe![5]

[1] Kur’an, prijevod: Ali Riza Karabeg, August Cesarec, Zagreb, 1991, str. 164.

[2] Kur'an časni, preveli: M. Pandža i Dž. Čaušević, Stvarnost, Zagreb, 1984, str. 327.

[3] Kur'an sa prijevodom, prijevod: Besim Korkut, Medina, str. 250

[4] Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, prijevod: Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 250.

[5]Prijevod Kur'ana na bosanski jezik, prijevod: Enes Karić, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995, str. 250.

(usp: Mustafa Mlivo se ne slaže sa ponuđenim prijevodima predmetnog ajeta od strane Korkuta, Karića i Durakovića. On smatra da su prijevodi pogrešni jer upućuju da je u tim prijevodima intencija ajeta promjena u odnosu na Allaha, što, prema ovom, često osporavanom autoru, nije tačno. Naime, prema Mlivi, suština je u promjeni prema samome sebi, što bi u konačnici značilo da je duh pokretačka snaga društvenih promjena, jer Allah ne mijenja stanje naroda koji ne čini ništa za sebe. U procesu progresivnih promjena, Mlivo piše, Allah prati čovjeka na njegovom zadatku, pod uslovom da čovjek ima inicijativu. Stoga, on predlaže slijedeći prijevod: „Uistinu! Allah ne mijenja šta je s narodom, dok ne promijenu šta je u dušama njihovim“; vidi: Mustafa Mlivo, 101 neispravnost u prijevodima Kur'ana, autorsko izdanje, Bugojno, 2008, str. 136.)