digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Klasično tumačenje ajeta "Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda..."

Autor: Emina Ćeman Septembar 28, 2015 0
Klasično tumačenje ajeta "Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda..."

KLASIČNO TUMAČENJE AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“ 

 

Kao predstavnike klasičnog tumačenja Kur'ana, ovaj esej će tretirati velike predstavnike tradicionalnog tefsira – et-Taberija, es-Semerkandija, el-Maverdija i Ibn Kesira, racionalnog tefsira – er-Razija, lingvističkog tefsira – ez-Zamahšerija, sufijskog tefsira – el-Kušejrija, te šiijskog tefsira – et-Tabersija.

Imam et-Taberi[1] (u. 310/923.) u svom tefsiru predmetnog ajeta kaže da Uzvišeni Allah neće oduzeti jednom narodu Svoju milost i blagodati sve dok oni ne promijene svoje dobro stanje, tj. dok ne počnu činiti nepravdu jedni prema drugima.

Imam es-Semerkandi[2] (u. 375.) tumačeći ajet piše da Uzvišeni Allah neće ukinuti blagodati jednom narodu sve dok se oni zahvaljuju na njima. On bilježi i riječi Mukatila koji je ajet povezao sa riječima iz sure el-Enfal[3]: „To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promjeni“, te zaključuje kako je u našem ajetu iskazana opomena svima da moraju zahvaljivati na ukazanim blagodatima kako im ne bi bile uskraćene.

El-Maverdi[4] (u. 450/1058.) ostavlja mogućnost dvoznačnosti ajeta. Naime, kur'anske riječi se mogu odnositi na to da (1) Uzvišeni Allah neće uskratiti narodu blagodati sve dok Mu oni ne postanu neposlušni ili pak da (2) im neće dati blagodati sve dok ne postanu pokorni.

Ibn Kesir[5] (u. 774/1373.) bilježi predaju od Ibn Ebi-Hatima da je Ibrahim rekao: „Jednom od poslanika Beni-Israila Allah je objavio da svom narodu saopći da nema nijednog stanovnika naselja ili ukućanina koji su bili u pokornosti Allahu, da onda budu nepokorni Allahu, a da im neće preinačiti ono što su voljeli u ono što mrze. Zatim je rekao: 'Potvrda za to je u Allahovim riječima: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.'“

Imam er-Razi[6] (u. 606/1209.) u svome tefsiru također naglašava promjenu stanja naroda sa dobrog na loše, pa kaže da Uzvišeni Allah neće prestati spuštati Svoje kontinuirane blagodati narodu sve dok se u njemu ne pojavi neposluh i nered. On citira el-Qadijeve riječi da Allah, dž.š., ne spušta kaznu sve dok ona ne bude zazvana sa Zemlje! To zbog toga jer je prvi princip i počèlo davanje blagodati, dok je ukidanje istih tek rezultat promjene u ljudima na loše stanje. Er-Razi definira na koju se promjenu u našem predmetnom ajetu misli, te kaže da je to „dolazak stanja propasti i kazne“.

Er-Razi upozorava da bi se Božija kazna mogla spustiti i na pasivnog pojedinca-vjernika iz takvog naroda, sukladno hadisu „Kada ljudi vide nasilnika (zalima), a ništa ne učine de ga spriječe, očekivat im je Božiju kaznu“.

Svoje tumačenje ajeta Imam završava argumentacijom o postojanju slobodne volje čovjeka, jer Božija kazna slijedi tek nakon što ljudi zastrane u odnosu na Njega, Uzvišenoga.

Ez-Zamahšeri[7] (u. 538/1144.) također ističe promjenu jednog naroda na gore, riječima da Uzvišeni Allah neće narodu uskratiti milost i blagodati, sve dok oni svoje stanje pokornosti ne promijene u stanje griješenja.

Imam el-Kušejri[8] (u. 465/1074.), poput el-Maverdija, ajetu ostavlja dvoznačnost, odnosno mogućnost da se spomenuta promjena može odnositi na promjenu nagore ili nabolje. Uslov promjene jeste pobožnost, pokornost i zahvalnost, odnosno nedostatak istih. On dodaje i sufijsko tumačenje, pa kaže ako rob svojim jezikom prestane činiti zikr, Uzvišeni Allah će promijeniti ono što je u njegovom srcu, te će ga ispuniti zaboravom (nisyan) i nemarnošću (gaflet). Sa druge strane, ukoliko rob bude u srčanoj prisutnosti – neće mu biti promijenjeno stanje oduzimanjem edeba ili dostizanja Hakka.

Et-Tabersi[9] (u. 548/1058.) kao i prethodno spomenuti klasični mufessiri naglašava da se promjena naroda odnosi na promjenu nagore. On kaže da Uzvišeni Allah neće promijeniti stanje blagodati u kojem je jedan narod, sve dok on ne promijeni svoju pokornost u neposlušnost prema Allahu i činjenju nepravde jedni prema drugima. On citira Ibn Abbasove, r.a., riječi: „Kada Allah ukaže blagodati jednom narodu, a on bude zahvalan – one mu se uvećavaju. Ukoliko su nezahvalni – blagodati im se uskraćuju.“

 

[1] Et-Taberi, Džamiu-l-beyan 'an te'vil ayi-l-Qur'an, VIII tom, Dar el-fikr, Bejrut, str. 120.

[2] Es-Semerkandi, Bahru-l-ulum, II tom, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut, str 187.

[3] El-Enfal, 53.

[4] El-Maverdi, autor tefsira En-nukketu we-l-uyun (izvor: www.altafsir.com)

[5] Ibn Kesir, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002, str. 664.

[6] Er-Razi, Mefatihu-l-gayb, XIX tom, Dar el-fikr, Bejrut, 1985, str. 23.

[7] Ez-Zamahšeri, autor tefsira El-Keššaf (izvor: www.altafsir.com)

[8] El-Kušejri, Lataifu-l-išarat, III tom, Dar el-katib el-Arebi, Kairo, str. 218.

[9] Et-Tabersi, autor tefsira Medžme’ul-beyan fi tefsiril-Qur’an (izvor: www.altafsir.com)

« Obaveza je muslimana da imaju jake medije Definicija ogovaranja »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine