Dakle, svojim životom on je Uputu pokazao u praksi. Kroz svoj život je iskusio sve ono o čemu Sveti Spisi govore o iskušenjima ranijih Vjesnika Božije Riječi. I po tome je Muhammed, a.s., Pečat. Po tome i jeste Poslanik svim svjetovima, generacijama i ljudima, cijelom čovječanstvu.

Njegov život je bio džihad… ova riječ ne znači “sveti rat”, ona označava “borbu.” Muhammed se doslovce znojio u naporima da donese mir ratom rastrganoj Arabiji, a mi trebamo ljude koji su spremni da ovo učine danas.

 

 Iskusio je Ademovu, a.s., zbunjenost i zatečenost svijetom u kome se našao. Pozivao je ljude, kao što je to Nuh, a.s., činio da se ukrcaju u Lađu Spasa i budu spašeni od ponora u koji je hrlio svijet njegovog vremena. Bio je istinski borac vjere u Jednog Boga poput Ibrahima, a.s., pa ga je njegov narod koji je kipove štovao hotio ubiti. Iskusio je sudbinu plemenitog potomka plemenitih, Jusufa, a.s., koga su njegovi protjerali i pobjedonosno njima vratio i velikodušno im oprostio. Ustao je protiv Faraonã svog vremena, i poput Musa'a, a.s., svijetu donio i potvrdio Božije zapovjedi - šta trebaju činiti, a čega se trebaju kloniti.

Govorio je iste riječi koje je govorio i njegov prethodnik, Isa sin Merjemin, da se treba kaniti grubog odnosa prema siročadima, oholog odnosa spram siromašnih i ugnjetavanih, nemoćnih i potlačenih. Ta, zar Zlatno pravilo kojeg je Isa ponovio sinovima Israilovim riječima “Činite drugima ono što biste da bude učinjeno i vama!” nije isto što i izreka Poslanika Muhammeda: «Neće vjerovati nijedan od vas sve dok svom bratu ne bude želio ono što želi samom sebi!»?

 Po svemu ovome Muhammed, a.s., jeste Pečat Vjerovjesnika, ali i vjerovjesništva. Dvije su, ipak, karakteristike koje Muhammeda, a.s., kao ljudsku i poslaničku ličnost odlikuju, a koje mu upravo zbog toga daju oreol «svevremenske» (u dunjalučkom smislu) ličnosti:

• Za trajanja svog života je u potpunosti prenio i osvjedočio Objavu koju mu je Svevišnji poslao i ona je kao takva zapisana i sačuvana.
• Njegova poruka nije vezana za jednu zemlju, jedan narod ili jedan jezik. Već je za cijeli ljudski rod, za sve narode ma kojim jezikom govorili. «Svi ste djeca Ademova, a Adem je od zemlje, Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim po čistoti duše i dobroti djela.

 Muhammed, s.a.v.s., nije dozvolio da na bilo koji način bude uzdignut mimo onoga statusa kojeg mu je dao Dragi Bog. Njegove ikone nema, ali se danas salavati na njega donose od Istoka do Zapada, od Sjevera do Juga. Zato je i nemoguće, ma koliko to pokušavali zli umovi današnjice, muslimanima a i općenito, stvoriti negativnu sliku o Muhammedu, a.s. Jer, njegova «ikona» je njegov svevremenski primjer koji je smiraj našao u u srcima svih istinskih vjernika.

On nije samo u svom poslaničkom ogrtaču bio primjer, već i u svom svakodnevnom životu. Naučio je ljude kako da ispravno vjeruju u svog Gospodara. Počašćen je puninom riječi kojom je svoje savjete kazao. Bio je siroče, ali je bio poslušan svome amidži koji ga je hranio, nije bio siroče kojeg je trebalo žaliti. Bio je mladić, ali ne mladić kojem se ljudi ustručavaju povjerenje ukazati, već je bio povjerljivi el-Emin. Bio je muž, ali nije bio neodgovorni muž kao što su to današnji muževi koji su spremni na sve, pa i na prevaru, laganje i obmanjivanje svojih žena, uz to nastojeći do maksimuma da pokažu svoj machoizam. Bio je biznismen, ali ne onaj koji vara, već pošteno zarađuje svoju nafaku, koji svojim radnicima ne zakida, već im isplaćuje zaradu «prije nego što se znoj od njihovog rada osuši.» Bio je otac, pun ljubavi i saosjećanja spram svoje djece koju je odgajao svojim primjerom, a ne silom i nasiljem u porodici što je danas opća pojava. Bio je vođa, pravedni i odgovorni vođa, nije tu poziciju koristio radi privilegije ili bogaćenja. Bio je prijatelj, pravi i iskreni, a ne onaj koji prijatelja ostavlja na cjedilu nakon što ga iskoristi ili u prijateljstvu vidi samo materijalnu korist. Cijenio je čovjeka, bez obzira bio on slijepac ili bogataš, čoban ili obrazovani pjesnik. Ovakav je živio i prije Poslaničkog ogrtača kojeg je obukao u četrdesetoj godini života. Zbog toga i jeste mogao ponijeti tako tešku misiju i u potpunosti prenijeti Objavu i pokazati njenu primjenu u svakodnevnom životu.

O ličnosti posljednjeg Božijeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s., napisane su stotine biografija i knjiga, od onih u kojima su iskazane simpatije prema njegovoj ličnosti i misiji do onih koji su njegovoj pojavi vidjeli prvo duhovnu, a potom i civilizacijsku prijetnju. Autorica najtiražnije biografije Muhammeda, a.s., (a izuzev Kur'ana i najtiražnijeg naslova o islamu općenito na Zapadu) Karen Armstrong ovako govori o ličnosti koju je biografski pokušala približiti čitaocima Zapada:

 - Kao paradigmatična  ličnost, Muhammed nosi važne poruke, ne samo za muslimane, već također i za ljude na Zapadu. Njegov život je bio džihad… ova riječ ne znači “sveti rat”, ona označava “borbu.” Muhammed se doslovce znojio u naporima da donese mir ratom rastrganoj Arabiji, a mi trebamo ljude koji su spremni da ovo učine danas. Njegov život je bio marljivo djelovanje  protiv pohote, nepravde i arogancije. On je shvatio da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više neće biti dovoljan, stoga je uložio kreativni napor da donese  jedno potpuno novo rješenje… Čudno, događaji koji su se desili u Arabiji u sedmom stoljeću mogu  mnogo toga da nas nauče o događajima u našem vremenu i njihovom osnovnom značenju – mnogo više, ustvari, od uglađenih izjava političara. Muhammed nije pokušavao nametnuti slijepo i nekritično podržavanje religije  – njega nije mnogo interesirala metafizika – već promjena ljudskih srca i umova. Duh koji je preovladavao u njegovom vremenu on je nazvao – džahilijjet.  Obično muslimani ovo razumijevaju kao “Vrijeme neznanja”, to jest, predislamski period u Arabiji. Međutim, kako skorija istraživanja pokazuju, Muhammed nije koristio termin džahilijjet da njim označi historijsku eru već stanje duha i uma uzrokovano nasiljem i terorom u Arabiji u sedmom stoljeću. Džahilijjet je, ustvrdila bih, također danas jako  prisutan na Zapadu kao što je prisutan i u muslimanskom svijetu. Gotovo apsurdno, Muhammed je postao svevremenska  ličnost zbog toga što jeste bio tako duboko upleten u svoje vlastito doba. Ne možemo razumjeti ono što je postigao  ako ne shvatimo ono protiv čega je ustao…”

Dakle, njegova historijska i poslanička pojava nisu misterija. O njemu se sve zna od njegovog ljudskog rođenja, ljudskog života do ljudske smrti. Njegova pak «poslanička» dimenzija je označila ulazak čovječanstva u svoje punoljetno doba - upravo zbog prirode njegove ljudske i poslaničke ličnosti, zbog spoja «svjetovnog» i «duhovnog» Muhammed, a.s. je danas paradigma svijetu koji traži spoj ova dva rastrgnuta pola.

Neka je salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici i ashabima!