U iščekivanju dragog gosta usplamtjeli kandilji i uzhićeni muezzini sa vitkih minareta oglase prvi ramazanski akšam, a malo zatim i teravih-namaz, i dok u damarima svojim čežnjivo osjećamo treptaje prošlih ramazana, brižljivo brusimo sjaj naših duša, oplemenjujemo srce imanom, pripremamo ruho, kuće i avlije, džamije i mesdžide, da čisti i čili zaželimo dobrodošlicu ovogodišnjem mubarek ramazanu.

Mjesec ramazan je mjesec oprosta i spasa, mjesec koji je svojim mirisima i ljepotom vazda plijenio ljudska srca. Njegovi mubarek dani nadvijaju se nad svakom kućom, avlijom, sokakom, selom i gradom. Uvlači se mjesec posta u najtananije predjele naših bića i ispunjava srce i dušu slašću prema ibadetima. Ramazan je mjesec natjecanja u dobru, kao što je i mjesec posta i namaza, mjesec zikra, pokajanja i kajanja, mjesec učenja Kur'ana, održavanja rodbinskih veza, dobročinstva prema roditeljima, dobročinstva prema sirotinji, mjesec bereketa. Ramazan nam otvara vrata oprosta, samo se trebamo potruditi, mnogo doviti i zikriti kako bismo ga zadobili.

Vrijeme ramazansko je toliko blagoslovljeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: «Da znate kakve se čari kriju u ramazanu, poželjeli biste da traje čitavu godinu.»

Ramazan je mjesec iskrenoga pokajanja za učinjene grijehe, pravo vrijeme za traženje oprosta. Islamska tradicija nam kazuje da molba – dova postača iskreno upućena Bogu neće biti odbijena. To stoga jer postač svojim postom stječe neke privilegije kod Allaha, dž.š. Dova je najintimniji izraz našega unutarnjeg stanja i ona ponajviše govori o nama. Allah, dž.š., je blizu onima koji se Njemu obraćaju i od Njega pomoć traže. «A kada te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam doista blizu: odazivam se molbi moljitelja kada Mene moli. Pa nek' se oni odazovu Meni i nek' vjeruju u Mene, da bi upućeni bili.» (El-Bekare, 186)

O duhovnim vrijednostima i odlikama mjeseca ramazana mnogo toga je rečeno i napisano. Teško je reći ili dodati bilo šta novo u tom smislu. Ipak, u čast dolaska ovog veličanstvenog mubarek mjeseca i najdražega gosta u kuće i srca muslimana korisno je podsjetiti na njegove vrijednosti i odlike koje ga izdvajaju od ostalih mjeseci. Jer riječ je o najčasnijem mjesecu i jedinom mjesecu čije se ime spominje u Kur'anu. U njemu je objavljena najčasnija Knjiga, najčasnijem Božijem robu. U njemu se vrši jedan od temeljnih ibadeta koji nas približava našem Gospodaru. U njemu je najčasnija noć u godini. U njemu se spuštaju najčasniji meleci...

1.Koristi posta su u izvršavanju Allahove naredbe.

Vjerujemo Allaha, meleke, kitabe, poslanike i Sudnji dan. Propisano nam je da postimo mjesec ramazan svake godine i od te obaveze nije oslobođen niko, osim onih koji za to imaju šeri'atsku ispriku i opravdane razloge. Prema tome, post je obavezna dužnost, jedna od pet obaveznih i osnovnih islamskih dužnosti, na kojima počiva i opstoji islam. Post je dakle, u mjesecu ramazanu fard – obligatna vjerska dužnost, koja je jasno definirana, protumačena i objašnjena i tu više nisu potrebne nikakve rasprave i diskutiranja. Allah, dž.š., u Kur'anu veli: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare, 183)

2. 2. Koristi posta su u oprostu i otkupu malih grijeha.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko posti ramazan sa imanom u srcu i nadom u Allahovu milost bit će mu oprošteni svi manji grijesi.“

3. 3. Koristi posta su u strpljenju.

Post je pola strpljivosti, a strpljivost je pola imana, a iman vodi dobrom djelu, a iman i dobro djelo vode Džennetu. Tu potvrdu nalazimo u Allahovim riječima: „Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, džennetske bašče prebivališta će biti.“ (El-Kehf, 107)

4. 4. Post nas vodi u Džennet.

Post je poravnat i popločan put koji vodi Džennetu, a vjernik vazda teži Božijem zadovoljstvu, Božijoj milosti i Džennetu, koji je Allah pripremio bogobojaznima, pa se iz toga razumije da je post bez bogobojaznosti beskoristan i bezvrijedan i ne može se od njega skoro nikakva korist očekivati. Muhammed, a.s., je rekao: „Koliko ih ima koji poste, a od posta nemaju ništa, osim što gladuju i što su žedni. Koliko ih klanja, a od namaza nemaju ništa, osim samo što ne spavaju.“

5. 5. Post razvija u nama jaku volju.

Kod čovjeka koji je sposoban da sebi spriječi jelo, piće, duhan, kahvu, a sve se to nalazi pred njim, nadohvat njegove ruke, od zore do zalaska sunca, i savlada svoju strast za cijelo vrijeme posta, sigurno je da će se razviti jaka volja i nepokolebljivost, a svi smo potrebni jakoj volji, koja će nas pomoći da se čuvamo grijeha i zlih djela, kojih se kloni zdrava ćud, čista savjest i ljudsko dostojanstvo.

6. 6. Post u nama razvija moć za preuzimanje najtežih obaveza, razvija u nama strpljivost, izdržljivost i otpornost.

Svi smo izloženi kroz život surovim udarcima raznih poteškoća (ratovi, elementarne nepogode, ekonomske krize, razne bolesti i dr.) Kada se čovjek ne bi navikavao na podnošenje gladi i žeđi, kada ne bi imao razvijenu otpornost i strpljivost kako bi mogao dočekivati ove katastrofe, poteškoće i nedaće, kako bi se odupirao ovakvim nesrećama, kako bi se strpio i kako bi izdržao ono na što se nije ranije navikao. Ko nije bio u vatri muka i nevolja, taj ne može nikakvim opasnostima odolijevati, jer nije duhovno prekaljen. Zaista je post praktična lekcija, kojom se koristi svaki onaj kome Allah otvori njegovu dušu da primi islam i iskreno posti samo zato da postigne Allahovo zadovoljstvo.

7. Post u nama razvija bogobojaznost,

Post nas navikava praktičnom vježbom da duboko vjerujemo i osjećamo kako nas Allah, dž.š., stalno nadzire i nad nama bdije, pa kad postač već stekne osobinu bogobojaznosti, on nikada neće učiniti ono što bi moglo pokvariti njegov post i izazvati srdžbu Allahovu, jer on zna da ga Allah, dž.š., nadzire, da ga vidi, da je uvijek s njim gdje god se nalazi. To je najveći stupanj dobročinstva i najviši stupanj vjerovanja i takav čovjek neće sigurno nikada krenuti sramotnim i pogrješnim putem. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ihsan je da vjeruje Allaha kao da Ga vidi. On tebe sigurno vidi.“ „Post je emanet, pa neka svaki pojedinac čuva svoj emanet.“ Ko bi mogao osim Allaha znati da li jedan čovjek posti ili ne posti, kad je post tajni, skriveni ibadet između Boga i čovjeka. Zbog toga ga je Allah i uzeo Sebi, istakavši time njegovu veliku vrijednost. U jednom hadisu kudsijji stoji: „Svako dobro djelo koga učini čovjek pripada njemu, osim posta. Post je Moj i Ja ću za njega nagraditi.“ Stoga je neko od islamskih učenjaka rekao: „Post je jedinstven ibadet, kojim se vjeruje samo isključivi Allah, jer je post daleko od licemjerstva, dvoličnosti i pretvaranja. Neovisnost od jela i pića spada u Božija svojstva, jer Uzvišeni Allah opstoji bez jela i pića, Njemu je hrana nepotrebna. On je Onaj koji sve hrani.“

Kako bi bilo potrebno da danas imamo u sebi razvijenu osobinu bogobojaznosti, svjesnost Božije kontrole, nadzora i bdijenja, da se spriječe: krađe, utaje, zloupotrebe, pronevjere, prjevare i obmane koje caruju, pa da se spriječe zakidanja na mjeri i vagi, i sve što se čini u odsustvu zakona i čuvara zakona, jer što oni ne vide Allahu nije skriveno. Allah vidi sve što se događa i na nebesima i na zemlji, pa će svakome biti predočeno što je i javno i tajno učinio. U Kur'anu stoji: „Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti.“ (Es-Šuara, 88, 89)