digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Naša (ne)kultura dijaloga

Autor: Safet Pozder Januar 29, 2015 0
Naša (ne)kultura dijaloga

Međutim, prateći silne rasprave na tu temu, čiji indirektni cilj je dokazati ekskluzivitet na ljubav spram Muhammeda a.s., može se itekako primijetiti da je u njima ponajmanje njegovog sunneta.

Mevlud je, bez imalo sumnje, jedinstven način iskazivanja ljubavi spram Muhammeda a.s.. Jasno, nije dovoljno samo u posebnim prigodama recitovati mevludske odlomke praćene salavatima i kur'anskim ajetima, kao što, s druge strane, nije dovoljno poznavati poneki sahih hadis da bi se smatralo da smo na tragu sunneta i da volimo časnog Poslanika. Čini se da se naša ljubav prema njemu upravo tako polarizirala ili ima tu tendenciju.

Treba jasno i glasno kazati da je njegov sunnet zapravo cjelokupan stil vjerničkog života, potpun sistem i zaokružena priča koja se manifestuje uvijek, na svakom mjestu i u svakoj situaciji. Govoriti o bratstvu u islamu a, u isto vrijeme, ne komunicirati sa pola svog komšiluka je apsurd. Sjećati se Poslanika a.s., kroz mevludske svečanosti a zanemarivati njegov sunnet u mnogim aspektima života je također apsurd.

Apsurdno je i to da se u našem javnom diskursu, posebice kada je u pitanju elektronska komunikacija kroz društvene mreže, kao gorući problem i žarišno pitanje, proteklih dana i sedmica potencirao upravo mevlud, jer, zaboga, pa to je novotarija. Ispade, tako, da Bošnjaci nemaju drugog i trenutno većeg propusta od mevluda. Rasprave su, po nekom šablonu, žučne i dinamične, rekao bih, svojstveno našem podneblju. Elem, spočitano je kako Poslanik a.s., pa ni njegovi ashabi, nikada, na bilo koji način nije obilježio svoj rođendan te se takva praksa ima smatrati nikako drugačije do li zabludjelom novotarijom a njeni praktikanti, po automatizmu, novotarima.

Nije mi namjera braniti mevlud, on je tu, dio nas i našeg identiteta i tako će, uz Božiju pomoć i ostati. Nije mi namjera ni napadati one koji napadaju mevlud; bilo bi to bespotrebno trošenje energije. Namjera mi je primijetiti nešto što je u spomenutim raspravama simptomatično i golim okom vidljivo s Marsa. Naime, i protivnici i pobornici mevluda nerijetko su nalik na uvrijeđenu mladu. Prvi se slijepo drže već kazane tvrdnje da toga nije bilo u prvim generacijama i tako zatvaraju svaku moguću mogućnost za normalan i konstruktivan dijalog. Drugi, pak, zdušno brane stav da je upravo mevlud i razni programi tog karaktera bio razlogom da se islam i islamska tradicija očuva na ovom trusnom podneblju te da ga, kao takvog, treba ljubomorno čuvati.

Istina, mevluda nije bilo u prvim generacijama i, istina, značaj mevluda je nemjerljiv u očuvanju islamskih vrijednosti, posebice ovdje, na balkanskoj vjetrometini.

Međutim, prateći silne rasprave na tu temu, čiji indirektni cilj je dokazati ekskluzivitet na ljubav spram Muhammeda a.s., može se itekako primijetiti da je u njima ponajmanje njegovog sunneta. Tačnije, u predmetnim raspravama dominira nekoliko principa koji su nespojivi sa sunnetom. Princip isključivosti je dominantan, a, ruku na srce, nije dio sunneta. Poslanik a.s., nikada nije okretao glavu od nekoga samo zato što se nije slagao u mišljenju sa dotičnim. U našim raspravama to više nije princip nego maksima – ili si za, ili protiv; sredine ne može biti.

Kompromis je, u našim raspravama, misaona imenica i ništa više. Vele, Poslanik a.s., nikada nije pravio kompromise. Podsjećam na ugovor koji je sklopio sa mušricima i u kome je, uz ime Muhammed, na njihovo insistiranje izbrisao ''Allahov Poslanik'' i stavio ''sin Abdullaha''. Možda ni ovo nije kompromis.

U našim raspravama se ne dozvoljava oponentu da drugačije misli, makar to svoje mišljenje potkrijepio i argumentima. Brojni su primjeri iz Poslanikovog a.s., života koji pokazuju kako se ashabi nisu uvijek znali slagati sa njegovim mišljenjima ili prijedlozima te kako bi on, često, uvažavao te sugestije koje bi, pokazivalo se kasnije, bile plodonosne i korisne. Podsjećanja radi, dovoljno se vratiti na slučaj oprašivanja palmi ili kopanja hendeka.

Konačno, kao plod isključivosti i nedopuštanja drugačijeg mišljenja, rađa se treća, najopasnija i najpogubnija situacija a to je ona da se oponent šikanira i vrijeđa, pa i iz vjere izgoni. Ne znam po kojim kriterijima se tu rasuđuje, ali po kriterijima i uzusima časnog sunneta definitivno nije.

Razne islamske nauke, pa i životopis Muhammeda a.s., zvanično sam izučavao osam punih godina a privatno istraživao i istražujem još bar tri puta više od toga, ali za ovakvu (ne)kulturu dijaloga u Muhammedovoj a.s., praksi još nisam našao nijednog uporišta.

Valja nam raditi na sebi, dobro zasukati rukavi i debelo se pozabaviti sobom. Promjena počinje od sebe i da bismo se bavili drugima, upravo odatle moramo početi.

S druge strane, valja nam čuvati jezik i sustezati se od raznih kvalifikacija neistomišljenika. Mudrost kaže da čovjek istinski posjeduje samo riječ ali do momenta kada je izgovori.

Čuvajmo sebe i svoje jezike, uvažavajmo pravo drugoga da ne misli kao mi i vodimo dijalog na bazi uvažavanja svakog čovjeka. To je sunnet. To je dokazi ljubavi prema Muhammedu a.s.

Oznake
« Jedina ličnost koja se slijedi iz ljubavi Želiš da naučiš Kur'an napamet?Čini dobro svojoj majci! »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine