Tekst predaje: "'O žene, dajite sadaku i tražite oprost od Allaha, jer sam vidio da ste vi najbrojniji stanovnici vatre.' Jedna od prisutnih i razboritih žena reče: 'A zašto smo mi Božiji poslaniče najbrojniji stanovnici vatre?' Reče Poslanik: 'Dosta proklinjete i poričete pravo muža. Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet i vjeru, a da vještije nadvlada razumnog čovjeka.' Reče žena: 'O Božiji poslaniče, šta se podrazumijeva pod nepotpunošću pameti i vjere?' Reče Poslanik: 'Krnjavost mozga je kada svjedočenje dvije žene vrijedi kao svjedočenje jednog muškarca, to je krnjavost mozga. Ostaje nekoliko dana ne klanjajući i ne posteći uz ramazan, što predstavlja krnjavost vjere.'" (Ahmed bin Hanbel, Musned, II. 373–374).

Stručna analiza predaje: Slično prethodno citiranom sadržaju, ima nekoliko drugih predaja u različitim verzijama, ali sa manjim razlikama. Njih su prenosili Ebu Sadel Hudri (Buhari, Hajd 6, I. 78; Zekat 44, II. 126.–127.), Abdullah bin Omer (Ebu Davud, 39 Sunne 15, h 4679, V. 59; Muslim, 1 Iman 34, h. 132 (89, I, 86–87; Ibn Madže, 39 Fiten 19, h 1003, II. 1326–1327), Ebu Hurejre (Tirmizi, 38; Iman 6, h. 2613, V. 10.) i Džabir bin Abdullah (Muslim, Salatu-l-ijdejn 8, h. 4 (885), I, 603–604). Kao što se vidi, gotovo svi prenosioci ovih predaja (osim jedne koju prenosi Ibin Mesudova supruga Zejneb) su muškarci. Poznato je da je ova, na početku poglavlja citirana predaja, nastala kada je Poslanik, a.s., ostavio muške džematlije i otišao u zadnje safove, u skupinu žena i obratio se samo njima. Postavlja se pitanje, kako mogu biti muškarci prenosioci ove predaje, u jednoj skupini gdje su bile samo žene!? Zbog čega nisu ove predaje nastale od brojnih žena, koje su bile prisutne, nego od odsutnih muškaraca? Stvar koja je za sebe ili po sebi zanimljiva. (Pogledaj: H. Šefkatli Tuksal, Kadin Karšiti Söylemin Islam Gelenegindeki Izdüsümleri, str. 126.). Osim toga, u lancu prenosilaca ovih predaja su ljudi koji su problematični: takav je bio Said bin Ebi Said Kejsan el-Makburi. Za njega se tvrdi da je četiri godine prije smrti izgubio pamćenje, dobio tzv. demenz – zaboravljanje. Posljedica ove bolesti je mogućnost da je došlo do poremećenja tj. iznošenja neistine u predaji, tzv. ihtilat. U tom smislu, za El-Makburija tvrdi Imam ez-Zehebi: "Ne vjerujem da je iko (nakon što je Makburi izgubio pamćenje), uzeo hadis od njega." (Pogledaj: Zehebi, Mizan, II, 139–140; Ibnh Hadžer, Tehzib, II. 449–451) Drugi u lancu problematičnih prenosilaca navedene predaje je Suhejl bin Ebi Salih Ebu Jezid el-Medeni. On je kritiziran od učenjaka Hadisa i klasificiran je kao slabi prenosilac. (Zehebi, Mizan, II, 243–244; Ibnh Hadžer, Tehzib, II. 308–309). "Zbog toga što među prenosiocima ovih predaja postoje ljudi koji su kritizirani sa slabim pamćenjem i koji ne mogu biti instanca argumentacije ihtidžadž, ne možemo prihvatiti da su ovi ljudi prenosili vjerodostojnu predaju. Stoga mi ne vjerujemo da je Poslanik, a.s., rekao za žene da su "krnjavije pameti i da su najbrojniji stanovnici vatre." (Ali Osman Ateš, Hadis Temelli Kalip Yargilarda Kadin, str. 178).

Poslanik, a.s., nije stvoritelj ljudi, pa da zna, da je umna konstrukcija jedne žene navodno slabija ili krnjavija. Poslanik, a.s., nije informiran od Boga, je li On dao ženama manje umnih sposobnosti od muškaraca.

Etička analiza: "Krnjavost pameti" predstavlja nedostatak ili slabost umnih sposobnosti. To bi značilo da je sposobnost žena za razmišljanje slabija od sposobnosti muškaraca. To bi dalje značilo da se žena razlikuje od muškarca u umnoj konstrukciji, da je ona slabija i krnjavija u toj sposobnosti od njega. Krnjava vjera i pamet je moguća činjenica za ljude. Ova predaja, koja je najpopularnija u islamskoj tradiciji, predstavljena je tako, kao da se isključivo odnosi na žene. Poslanik, a.s., nije stvoritelj ljudi, pa da zna, da je umna konstrukcija jedne žene navodno slabija ili krnjavija. Poslanik, a.s., nije informiran od Boga, je li On dao ženama manje umnih sposobnosti od muškaraca. "Tvrdnje da su žene krnjave i manjkave u pameti ili u vjeri i da će one biti brojnije u Džehennemu, u naprijed navedenoj nevjerodostojnoj predaji, suprotnost su odgojno-vaspitnom metodu Allahovog poslanika, a.s. Nezamislivo je da Poslanik, a.s.,  govori navedene ponižavajuće izraze prema ženama koje sačinjavaju najmanje pola Poslanikova ummeta. Poslanik, a.s., je bio nježnog srca, suosjećajan, milostiv i jako pažljiv prema svom ummetu. Ovako ga opisuje Allah u Kur'anu: "Došao vam je Poslanik, između vas je, i što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je." (Et-Tevba, 9/128).

Ova dva primjera su sažetak niza predaja koje imaju uvredljiv i diskriminirajući odnos muškarca prema ženi. Sličnih primjera ima dosta: neki su izgubili značajno svoj utjecaj kroz umni i moralni razvoj muslimana, a neke predaje su postale čudne, poput ove: "Dobra žena je poput bijele vrane. Neko upita: A šta je to bijela vrana, Allahov Poslaniče? On odgovori: Ona koja ima jednu bijelu nogu.“ (Žalosno je vidjeti kako se šire ovakve predaje kroz prevođenja knjiga s arapskog na bosanski jezik. Pogledaj ovu predaju u knjizi: Ibn Kajjim el-Dževzi, Vodič ka Džennetu, prijevod s arapskog: Osman Kozlić, Ilum, Bužim 2008.).

Cijeli tekst u printanom izdanju