Cijenjena braćo i sestre!

U vrijeme opće razgolićenosti, koja nažalost, nije mimoišla ni islamski svijet, pitanje odijevanja i pokrivanja stidnih dijelova tijela, u cilju zaštite moralnog integriteta muslimana i muslimanke, nameće se kao bitno i veoma važno pitanje. Propisi o odijevanju ukazuju na razliku između čovjeka i životinje, a jedna od prvih naredbi Ademu, a.s., i njegovoj ženi Havvi, još u Džennetu, je bila vezana za pokrivanje stidnih mjesta.

"A kad oni oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!” - zovnu ih Gospodar njihov - "i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’" (Al-A'raf 22)

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje..." (Al-A'raf 26)

Premda smješteni u Džennetu, naš praotac i pramajka, obdareni stidom i čestitošću pokrili su stidna mjesta. Objavljenim ajetima se također daju dvije važne dimenzije odjeće, kao blagodati, svojstvene samo čovjeku, od svih drugih stvorenja:

- Odjeća je   za naše tijelo pokrivka, zaštita, ukras, predmet divljenja i uljepšavanja,

- Odjeća čestitosti je za našu dušu straža na vratima bolesti srca i duše.

Kao što je tijelo izloženo različitim uticajima vrućine, hladnoće, bolesti, tako je i duša izložena uticajima zavisti, mržnje, gibeta, sumnje. I od jednog i drugog, Gospodar je, iz Svoje milosti, dao zaštitu.

Propis pokrivanja tijela je usklađen sa potrebama ljudske prirode, a u cilju zaštite moralnosti kao bitne pretpostavke za krepostan život s kojim će biti zadovoljan naš Gospodar. Ovaj propis prati ljudsku povijest od prvog čovjeka i u svakom vremenu će iznova biti aktuelan i važan.

Hidžab je uvijek bio osjetljivo pitanje, čak i među samim muslimanima i muslimankama, ali je ovo pitanje ponovno došlo u fokus svjetske pažnje, donošenjem zakona u nekoliko evropskih zemalja, Francuska, Njemačka, a evo i u Bosni i Hercegovini,  o zabrani nošenja hidžaba u državnim institucijama.

Za žene koje nose hidžab, istina je više nego jasna, ali za one sa malo znanja, a previše predrasuda, hidžab izaziva niz polemika, nejasnoća, osuda i nepravde. Feministkinje i zapadni mediji često prikazuju hidžab kao simbol ugnjetavanja i ropstva žena. Ovakav pogled plod je predrasuda, a nerijetko i otvorenog kulturnog imperijalizma Zapada. Žene su potlačene, širom svijeta, zbog socioekonomskih razloga, čak i u zemljama u kojima žene nisu nikada čule za hidžab. Prikazivanje slika golih žena u reklamama i industriji zabave mnogo bi se više moglo okarakterisati kao simbol represije, ugnjetavanja i ropstva.

Pokrivanje glave i kose, starija je i rasprostranjenija pojava, od objave u Islamu, kao i običaj dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. Realnost pokrivanja hidžabom otkriva nam se u propisima svih objavljenih vjera, onih koje dolaze sa jednog Izvora, od Allaha, dž.š.  Hidžab je bio naređen, kao čin skromnosti i pokornosti i u judaizmu i kršćanstvu, što je vidljivo iz pokrivanja ortodoksnih jevrejki i kršćanki, a posebno časnih sestara. Sasvim je razumno pitati: "Da li ste ikada vidjeli sliku Merjeme (Marije) majke Isa, a.s., (Isusa), a da je bez hidžaba?" Sa konačnom Porukom, datom Muhammedu, a.s., propis o hidžabu je potvrđen i završen.

Allah, dž.š., u Časnom Kur'anu veli:

"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (Al-Ahzab 59)

Dijelovi tijela koji trebaju biti pokriveni nazivaju se avret, a on je kod žena jasno definisan hadisom Poslanika, a.s., koga pripovijeda Aiša, r.a., kako je jednom Esma, r.a., kćerka Ebu Bekra, r.a., ušla u tankoj odjeći kod Allahovog Poslanika, on se okrenuo i rekao: "O Esma, kada žena dostigne pubertet, nije dozvoljeno da otkrije bilo koji dio osim ovog", a zatim pokaza na svoje lice i šake." (Ebu Davud)

Hidžab je arapska riječ koja znači zavjesa ili pokrivanje. Šerijatski, hidžab znači način odijevanja kojim se prekriva cijelo tijelo osim lica i šaka, a simboličko značenje hidžaba je skromnost, privatnost i moral. Hidžab je odgovor muslimanke na naredbu Uzvišenog Allaha, dž.š.,  da se samo Njemu robuje i izvrši ono što On traži od nje. On je ibadet kojim se traži Allahovo zadovoljstvo i sticanje sevaba za koje se dobivaju nagrade na budućem svijetu.

Nakon odaziva na naredbu dolaze blagodati koje izvršavanje ovog propisa nosi sa sobom:

-  On je izraz skromnosti i poslušnosti Gospodaru. Oni s  kojima  dolazi u susret u društvenom životu, mnogo će više primjećivati šta žena govori, osjeća, kako razmišlja, od toga kako izgleda. Uz hidžab žena ne mora očekivati da radi šta je poželjno u društvu, niti iskorištavati svoju ljepotu da bi dobila priznanje i prihvaćanje  od  onih oko nje.

Poslanik, a.s., kaže: "Kada vjernikovo srce zastrepi od straha prema Allahu, dž.š., spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća."

 - Islam je uveo hidžab kao dio pristojnosti i skromnosti u interakciji između pripadnika suprtonog spola. Iznenađujuće zvuči, da društvo koje pokazuje toleranciju prema onima koji bi željeli hodati unaokolo u toplesu, a teško ili nikako, ne može tolerisati ženu koja po sopstvenom izboru nosi hidžab.

Omer, r.a., je rekao: "Onaj ko se postidi, sakrit će se, onaj ko se sakrije pobojat će se, a onaj ko se poboji zaštitit će se."

- Hidžab je vanjski izraz identiteta muslimanke. Iako se nošenjem hidžaba  prezentira vjerski identitet muslimanke, on u islamskoj tradiciji nije shvaćen kao vjerski simbol ili obilježje, niti kao sredstvo islamske misije (da’ve), nego kao sastavni dio vjerskih propisa o pristojnom odijevanju. Samim susretom s njom jasno vam je s kim razgovarate i u šta vjeruje, kakva su joj uvjerenja.

- Žena hidžabom svjedoči svoju ženstvenost, stvarajući jasnu razliku sa odjećom koju nose muškarci.

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, rekao je: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce." (Sahihu-l-Buhari)

- Hidžab je stražar protiv bilo kakvog napada. On ženu usmjerava u pravcu pokazivanja čari svome suprugu, a istovremeno joj pravi zaštitu u javnom  prostoru. Allah dž.š. objavljuje:

"Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti." (Al-Ahzab 59)

Kreirajući svoj život, unutar porodice, ili pak u društvenom životu, žene su bile i ostat će naše majke, sestre, supruge, kćeri. Kao nježnija bića, izložene su svakoj vrsti izazova i pritisaka, a njihove odluke da svoje tijelo zaštite od pogleda drugih, kao i hidžab, njihovo je pravo na samostalni izbor. U tom pravcu moraju dobiti našu punu podršku, posebno nas, vjernika.

Podsjećajući na 1. februar, Svjetski dan hidžaba, dižemo svoj glas protiv sramnih odluka i zakona koji diskriminiraju, ignorišu, ponižavaju i stigmatiziraju ženu koja je odlučila da svojim hidžabom potvrdi svoj identitet.

Istovremeno, imajući u vidu sve probleme s kojima se susreću, podržavamo svaku ženu koja svoju odanost Gospodaru iskazuje na način pokrivanja hidžabom.

Današnju hutbu završavamo dovom koju je učio Poslanik, a.s., prilikom oblačenja odjeće: "Hvala Allahu, Koji mi je dao lijepu odjeću da lijepo izgledam među ljudima i da pokrijem svoje stidno mjesto!" (Ahmed i Ebu Ja'la)

Vehid-ef. Arnaut

glavni imam

Medžlisa IZ Bugojno