Već odavno, svijet u kome živimo nije svijet ideje dobra, pravde i pravičnosti. Živimo svijet interesa. Sve više se ostvaruje čuvena Hobsova rečenica: ''Čovjek je čovjeku vuk!'' Među vukovima živimo! Ovce biti ne smijemo, a ni vukovi.

Kako na ispravan, ljudski, islamski način odgovoriti na ono što se događa oko nas? Lakše je kazati kako ne treba! Terorom i nasiljem svakako da ne treba. Dati odgovor kako treba, već je teže. U ovim vremenima smutnje, lijepo je prisjetiti se riječi našega prvaka Muhammeda, a.s., koje nam prenosi Alija, r.a., o tome da ćemo sigurno dopasti smutnje! A na upit – šta je izlaz iz nje? – časni Poslanik, a.s., je kazao: ''Kur'an! U Kur'anu su vijesti o onome što je bilo prije vas i naviješća onoga što će biti poslije vas, kao i sud o onome što je među vama. On je jasan govor i nije lakrdija. Ko napusti Kur'an iz oholosti - Allah će ga uništiti! Onoga ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će u zabludi ostaviti! Kur'an je Allahovo čvrsto uže, on je mudra opomena i pravi put. Strasti ga ne mogu iskriviti, niti ga jezici mogu izmjeniti. Njega se učeni ne mogu zasititi, niti se on stalnim ponavljanjem može istrošiti. Nema kraja njegovim divotama. Kur'anu, kada su ga čuli ni džini nisu mogli odoljeti a da ne kažu: ´Mi smo, doista, Kur'an koji izaziva divljenje slušali, koji na pravi put upućuje. 'Ko po Kur'anu govori - istinu govori, ko po njemu radi - bit će nagrađen, ko po njemu prosuđuje - pravedan je, a ko poziva njemu - upućen je na Pravi put."

Zato se pozivamo na riječi Časnoga Kur'ana, u kome izlaz iz smutnji tražimo. Uzvišeni Allah na kraju sure Hadždž, tako lijepo kazuje:

''I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!" (Hadždž, 78)

Mi svojim načinom organizacije svijeta i života, svojim moralom, trebamo drugim zajednicama, ne samo na Drugom, nego i na Ovom svijetu, svjedočiti kakav čovjek treba biti. Trebamo biti uzor i oličenje odnosa prema Bogu, ljudima, životinjama i prirodi. Nekima je stvarni cilj suprotno – muslimane pokazati kao uzor i oličenje kakav čovjek ne treba biti. Žalosno je što se u tom procesu, pronađu osobe lahke pameti i sumnjiva morala, koje svojim postupcima idu na ruku ovakvima.

Uzvratiti istom mjerom?

Svi razumni muslimani, bez dvojbe, odriču se onih koji čine nasilje i teror. Umni se slažu da ovo nije islamski odgovor. A neki pitaju – šta onda jest? Mladi, kod kojih često emocije idu prije razuma, postavljaju pitanje – A šta oni nama rade? Vidimo da se muslimanima širom svijeta čine mnoge nepravde, a nepravda boli! Da li ta nepravda daje nama opravdanje pred Bogom i ljudima, da uzvratimo nepravdom, terorom i nasiljem? Naravno da ne! Poslanik, a.s., je doživljavao mnoge nepravde. Ovom prilikom izdvajamo poznatu bitku na Uhudu, kada je po polasku vojske, vođa licemjera Abdullah ibn Ubejj vratio oko tri stotine boraca. Strijelci kojima je Poslanik, a.s., nedvosmisleno kazao da ni po koju cijenu ne napuštaju položaj – napustili su položaj i doveli do teškog poraza muslimana. Sedamdeset ashaba izmasakrirani su do neprepoznatljivosti, a Poslanik je ranjen. Tada, u tako teškim trenucima i njega su ponijele emocije, te je zaprijetio bolnom osvetom u narednoj borbi. Ali Uzvišeni Allah, Stvoritelj svijetova, Svemilosni, objavi Poslaniku i svima nama mudre ajete, koji važe do Sudnjega dana:

''Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.'' (Nahl, 126-128) 

Evo odgovora! Sabur, ali ne sabur kao trpljenje, nego sabur kao promišljeno iznalaženje najboljeg odgovora, u najbolje vrijeme, na najbolji način i pravom mjestu. Uzvraća se samo onome ko je istinski kriv, u istoj mjeri, više ni trunke. Kriv je samo onaj ko je istinski kriv. Svako je odgovoran samo za svoje postupke. Poslanik, a.s., se nakon ovih riječi Uzvišenog Allaha, nije svetio ni licemjerima, ni preživjelim strijelcima koji su napustili položaj, ni idolopoklonicima koji su počinili ova gnusna djela. Krajnji rezultat znamo – mnogi od njih su samo pet godina iza ove bitke ušli u okrilje islama. Zato, ako želimo istinsko dobro islamu i muslimanima 'osaburit' ćemo, ma kako nepravda bolna bila.

Islamski je odgovor i – pravda! Nikada ne smijemo zaboraviti ajete sure Ma'ideh:

''O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Ma'ideh, 8.)

Nikada teror nije odgovor na teror, nasilje na nasilje, niti nepravda na nepravdu.

Cijeli tekst u printanom izdanju od 1. februara