digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Temelji na kojima počiva zločin i sankcija u islamu

Autor: Sulejman Topoljak Februar 07, 2017 0

Filozofija delikta i kazne u islamu

 

Islamski pravni sistem je po svom nastanku Božanski sistem koji ne podržava nikakve nedostatke i manjkavosti. To svojstvo se onda logično proteže i na šerijatsko krivično pravo, jer je ono dio tog sistema. Šerijatsko pravo je pri propisivanju i donošenju normi i propisa uzelo u obzir ljudsku prirodu sa svim njenim potrebama i nedostacima, te na osnovu nje propisalo ih i donijelo. Stoga su propisi islamskog prava vječno aktuelni i primjenljivi u svakom vremenu i prostoru, jer je ljudska priroda na svakom mjestu i u svakom vremenu konstantna i ne mijenja se.

 

Šerijat svojim pravnim tekstovima nije ukazao na sve kazne, niti ih je definitivno normirao na način koji ne podržava njihovo proširenje ili reduciranje. Pravnim tekstovima on je ukazao samo na one delikte koje smatra konstantno štetnim po interes pojedinaca i zajednice i koji narušavaju javni red. Šerijat je nadležnim organima ostavio pravo da u određenim prilikama i u određenim situacijama zabrane neka djela koja smatraju štetnim po interes društva ili njegovoga sistema.

 

Islam je propisao različite kazne i sankcije kao preventivne mjere i lijekove za ljudsku prirodu. Prirodno je da neko poželi nelegalan, tj. tuđi interes i pravo, i da pokuša prisvojit ga zbog prirodnog nagona koji ga navode na to. Međutim, kada se sjeti kazne i sankcija kao implikacije za činjenje nelegalnih djela, njegova će priroda najvjerojatnije odustati od navedenog nagona zbog veće štete koja se ogleda u sankciji od koristi predstavljene u tuđem pravu ili interesu.

Ista je stvar i kada se čovjek sjeti neke obaveze i poteškoće koju nosi sa sobom ili koju treba da izvrši. U tom momentu će poželjeti da je ne izvrši. Ali kada se sjeti svih posljedica koje proistječu iz realizacije te obaveze ili poteškoće, poželjet će da ih izvrši i da se strpi nad poteškoćama koje proistječu iz njene realizacije.

Na osnovu rečenog može se reći da se sankcije općenito propisuju i odobravaju radi prisiljavanja ljudi da urade ono što preziru ili njihova odvraćanja od onoga što žele, a što je zabranjeno, sve dok proizvode istinske interese za pojedinca i zajednicu.

Islamski pravnici su sukladno toj filozofiji zločine definirali kao šerijatske zabrane čije neizvršenje Zakonodavac sankcioniše fiksnom (hadd) ili diskrecionom (t‘azir) kaznom. Šerijatske zabrane manifestuju se putem činjenja zabranjenih ili nečinjenja naređenih djela. Zabrane se ovdje nazivaju šerijatskim da bi se ukazalo da se djelo smatra zločinom samo ako ga Šerijat zabrani, tj. ako bude zabranjeno po njegovim principima i načelima.

Da bi se neka djela u šerijatskom krivičnom zakonu smatrala zločinima neophodno je da se verifikuje od strane Zakonodavca na osnovu pravila i temelja koje je On postavio.

Islam pridaje veliku važnost borbi protiv zločina radi zaštite zajednice i očuvanja reda i sigurnosti u njoj. Na putu zaštite osnovnih faktora zajednice i društva islam je jasno i decidno ukazao na opasna djela koja mogu narušiti te njihove temeljne faktore. Stoga je eksplicite naznačio ona djela koja se smatraju neupitnom opasnošću za svaku zajednicu i društvo u svakom vremenu i prostoru.

Islamski pravnici su takva djela nazvali slijedećim terminima: džeraimu-l-hudud (zločini koji se sankcionišu fiksnim kaznama) i džeraimu-l-kisas i dijje (zločini koji se sankcionišu odmazdom i krvarinom).

Potom je Šerijat, radi univerzalizacije svog krivičnog zakona, dao pravo nadležnim organima da propišu sankcije za svako zabranjeno djelo koje nije normirano fiksnom kaznom, te je u isto vrijeme dao i pravo da se zabrani svako djelo kada to opći interes zahtjeva u određenim situacijama i da odredi kaznu za svakoga ko ga počini. Islamski pravnici takvu vrstu kazni nazvaju t‘azir – diskreciona kazna.

Prema tome, Šerijat je sukladno svojoj posebnoj filozofiji zločina i kazne klasificirao ih na dvije kategorije. Potom je za svaku od njih utvrdio posebne propise sukladno vrsti zločina, njegovoj društveno – moralnoj opasnosti, te njegovom utjecaju i posljedicama na društveni život.

Navedena podjela zločina u islamskom pravu urađena je na osnovu obima posljedica koje zločini ostavljaju na društvo i zajednicu.

Cijeli tekst u Preporodu od 1. februara

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine