Mada je jasno da je smrt neminovna ("Svako će okusiti smrt."[1]), čovjek nije nikad odustao od ideje da je moguće da bude vječno mlad. Čovjek ne prestaje da se bori za svoj život protiv smrti. Prije svega bori se da ima dovoljno ili viška hrane da održi svoje zdravo tijelo u životu; bori se za teritoriju gdje ima zdrave hrane; podiže zidove koji ga štite od smrtonosnog dušmana. Tek nakon toga čovjek se posvećuje medicini i higijeni. U stvari, čovjek je opsjednut idejom o eliksiru[2], koji može da mu produži život ili da ga učini besmrtnim. Više nego ikada, današnja znanost je gotovo pa uvjerena, poput dogme, da će pomoću postojećeg tehnološkog znanja pronaći "eliksir" za besmrtnost čovjeka.

LXIX

Želja da se ovjekovječi tijelo

Ovdje se najjasnije očituje vrijednost trajne vjere i ništavnost prolazne dogme. Dakle, budući da je dogma o ovosvjetovnoj besmrtnosti tijela ništavna, čovjeku ostaje trajna vjera da će njegovo tijelo ipak biti negdje proživljeno, poput prirode koja u zimu umire, ali se na proljeće iznova rađa - oživljava. To je čovjekova druga želja - da ovjekovječi svoje tijelo. On hoće da njegovo tijelo bude besmrtno. U svojoj podsvijesti čovjek ima svijest o tome da u jednom trenutku umire, ali i da se u drugom trenutku iznova rađa - oživljava. Oživljava ga Onaj koji ga je prvi put stvorio, koji ga je prvi put umrtvio i koji ga drugi put oživljava ili proživljava. - Shvatili ste kako ste prvi put stvoreni-rođeni! Zar se toga ne sjećate[3]? - A zatim će Allah inicirati (vaše) drugo stvaranje – rađanje![4] Ali, ne samo dva rađanja, čovjek ima i dvije sreće: - Sjetite se blagodati (kao vaše sreće), kojom ste obdareni (na Ovome svijetu)![5] - (A na Drugom svijetu) sretni su oni koji će biti u vječnom Raju.[6] No, ono što muči modernog čovjeka je dilema, koju je sam sebi nametnuo, o tome ko stvara, rastvara i ponovo oživljava ljudski život ili ljudsko tijelo - Bog ili znanost. Otuda je izumljen postupak krionika (Cryonics), kojim se zamrzava ljudsko tijelo kako bi se u budućnosti iznova oživjelo kad znanost otkrije tajnu proživljenja (resurekcije) mrtvog tijela. Krionika danas podržavaju 63 znanstvenika u svijetu. U Americi krionika se na ljudima može izvršiti samo legalno. Prema tome, nisu više samo egipatski faraoni na listi čekanja za mumifikaciju. To je danas dostupno i običnim ljudima, koji su bogati i koji vjeruju da ideja znanosti može zamijeniti ideju Boga, Stvoritelja i Darovatelja sreće na oba svijeta.

LXX

"Moderni čovjek" je religiozni (ne)vjernik

Doista, pitanje sreće ili nesreće najveća je muka modernog čovjeka. To je onaj čovjek koji se svjesno ili nesvjesno proglasio da je mjera svih stvari. Zaista, ponekad mu se i posreći da može da pomisli da je baš on mjera i na nebu i na zemlji. No, to kratko traje. Jer, kad mu se to desi, neka sila se dogodi pa ga vrati tamo gdje mu je mjesto. Ali, unatoč tome "čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest" (Albert Kami). Odbija da se vrati tamo gdje mu je mjesto. Nikad kraja tom njegovom lutanju od tačke do tačke sve dok ne shvati da se "istina, kao i zlato, ne dobija njenim rastom, nego pranjem i odstranjivanjem svega onoga što nije zlato" (Lav Tolstoj), da sreća nije u velikoj zabludi, već u maloj istini, koja je veća od najveće zablude. Taj moderni čovjek nije samo nesretan, već je i očajan što nije sretan. A nije sretan zato što ono što ga na prvi pogled čini sretnim, ubrzo ga učini nesretnim. Sretan je što posjeduje atomsku bombu, ali je nesretan što ga može zauvijek uništiti. Sretan je što ugodno živi, ali je nesretan što mu je život kratak. Volio bi da živi i poslije smrti, ali negira život na Drugom svijetu. Vjeruje da postoji neko ili nešto iznad njega, ali odbija priznati da ga bilo ko prati. Volio bi da ima više živôta, ali pjeva "samo se jednom živi". U tome je razlika između onih koji su svjesni dva života - jednog koji je prolazan i drugog koji je vječan i onih koji misle da postoji samo jedan prolazni život poslije kojeg je samo jedno veliko ništa. Prvi su sretni u nesretnom prolaznom životu dok misle na vječni spas, a potonji su nesretni u sretnom prolaznom životu dok strahuju od neminovnog, nesretnog i bespovratnog kraja. "Moderni čovjek" je religiozni (ne)vjernik u smislu da vjeruje u svoju pamet kao dar Božji, ali (ne)vjeruje u Boga, koji mu je podario tu pamet. On postaje nesretan kad osjeti da mu se pamet gubi, da mu tijelo slabi, da ga duša napušta, da ga ljudi ostavljaju, da ga vrijeme prigoni njegovom kraju. Prije ili kasnije čovjek dolazi do spoznaje da ako je A sreća u životu, tada je A jednako X plus Y plus Z; X je mudrost, Y je hrabrost, a Z je vjera u Boga i povjerenje u čovjeka.

[1] Kur'an, 3:185.

[2] Riječ "eliksir" se uzima iz korijena arapskog imena za čudotvornu supstancu, "Al-Iksīr". Podjednako se upotrebljava u ezoteričnom i egzoteričnom učenju o čovjekovom zdravom i dugom životu - ezoterici kroz duhovni napitak, a egzoterici kroz medicinsku nauku.  

[3] Kur'an, 56:62.

[4] Kur'an, 29:20.

[5] Kur'an, 2:47.

[6] Kur'an, 11:108; O dva stvaranja-rađanja i dvije blagodati-sreće al-Rāgib al-Isbahānī (umro 1108.) napisao je knjigu: Tafsīl al-nešetejni we tahsīl al-se'ādetejni ("Objašnjenje dva rađanja i ostvarenje dvije sreće").