digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Filozofija delikta i kazne u islamu - Materijalni element zločina

Autor: Maj 22, 2017 0
Filozofija delikta i kazne u islamu - Materijalni element zločina

Moralni element zločina se ogleda u pravnoj sposobnosti zločinca, tj. da počinitelj zločina bude po Šerijatu odgovoran za svoja djela i postupke. Naredbe i zabrane su šerijatska zaduženja pa se stoga mogu uputiti samo onome ko je pametan i ko ih razumije, jer obraćati se onome ko nema razuma i poimanja je besmislica. Prema tome, Šerijat smatra odgovornim samo živoga i zaduženoga čovjeka koji uživa slobodu izbora za vrijeme činjenja djela.

Zločin je svaki čin putem koga se narušava tuđe pravo, neka vrijednost, pravni interes ili se oni devalviraju i izlažu opasnostima. Takav čin sam po sebi formira materijalni element zločina, jer nijedan zločin ne može postojati bez svog materijalnog elementa. Materijalni element je njegov vanjski osjetilni manifest s kojim zločin izlazi u vizuelni svijet stvarnosti, gdje stvara nered i poremećaj u društvu i njegovom sistemu.

Činioci materijalnog elementa zločina

On ima tri faktora:

– zabranjen čin kojeg počini pravni adresat. Iz ovog čina ponekad može proisteći pozitivna aktivnost ili pasivan stav predstavljen u apstinenciji izvršenja obligacije.

– realizacija štetne posljedice proistekle iz takvog ponašanja, jer zločin ne može biti potpun sve dok se ne realizuje njegova posljedica – šteta. Upravo ta šteta je intencija Zakonodavca koju namjerava zabraniti putem sankcije.

– uzročno-posljedična nužna veza između čina i realizovane posljedice, jer niko se ne može kazniti sve dok se kategorički ne utvrde štetne posljedice proistekle iz čina koji je neko poduzeo.

Šerijat ne uslovljava da zločinac bude jedini uzrok zabranjenih posljedica, nego je dovoljno da taj čin bude aktivan uzrok u njihovu stvaranju. Npr. kod zločina ubistva svejedno je da li je čin zločinca bio jedini uzrok smrti, ili je smrt nastala kao posljedica čina zločinca i drugih uzroka nastalih iz tog čina poput aktiviranja skrivene bolesti, itd. Isto tako, nema nikakve razlike da li je smrt nastala od samog čina zločinca ili od drugih udruženih uzroka koji nemaju veze sa djelom zločinca.

Međutim, čin zločinca se neće smatrati uzrokom smrti ukoliko se anulira kauzalna veza između uzroka i smrti napadnutog, ili ukoliko bude postojala pa se prekine nakon toga sa činom druge osobe kojoj se pripiše smrt, a ne prvobitno optuženom zločincu. Ili, ukoliko napadnuti bude u mogućnosti da bez ikakve sumnje potisne zločin pa to ne učini. Znači, zločinac je odgovoran za posljedice svog čina bez obzira da li smrt bila direktna ili indirektna posljedica njegova djela sve dok je njegovo djelo uzrok smrti.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”

Oznake
« Fikh - Važnost slijeđenja hanefijskog mezheba u Bosni u 21. stoljeću Kritika čiste vjere: Haridžitske dogme o kāfiru »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine