Islam je uzdigao društveni status žene do nezamislivog stepena. Prije objave Kur'ana i utemeljenja islama, žena je u to staro doba svuda bila obespravljena. Nije imala pravo da upravlja i odlučuje ni o čemu u svom životu: o obrazovanju, izboru muža, nije imala pravo da bude jednak partner svome mužu nego je on bio njen vlasnik u svakom pogledu, mogao je da je izbaci na ulicu kad god je htio, žena nije imala pravo na bilo kakav imetak, nasljeđe ili raspolaganje bilo kakvim prihodom, nije imala nikakav uticaj na svoju djecu, nije imala pravo da se razvede od muža ako je ne tretira ispravno, ili vrši nasilje nad njom, nije imala pravo da se bavi nekim zanimanjem i profesijom, drugim riječima, potpuno je bila lišena svakog poštovanja. U Arabiji bilo je čak krajnje poniženje imati kćer i ljudi su se sklanjali od drugih, od sramote i dvoumili se da li da svoje žensko dijete ostave u životu podnoseći sramotu ili da je živu zakopaju.

            Islam je uzdigao ženu na uzvišeno mjesto i zagarantovao joj prava, dodijelio plemenite misije, a njenu čast učinio svetom. Žena muslimanka je dragulj islama, a školjka ( zaštita ) tog dragulja je njen hidžab. Allah dž.š. je naredio ženama da se pridržavaju hidžaba. Nošenje hidžaba je ibadet. Allah, dž.š.,  je obavezu nošenja hidžaba učinio simbolom poštenja.

Hidžab je postao zaštitnik onoga što su muslimanke kao dar dobile od Allaha, dž.š.

- čednost i poštenje. Poštivajući propise hidžaba,”… neće im se činiti grijeh…”, niti će im se približavati griješnici i učiniti im neprijatnosti. Prepoznavanje ljepote nanosi ženi smetnju i bol, a onima koji je prepoznaju – kušnju i zlo.

Kod starijih žena, koje ne predstavljaju iskušenje, niti su izvor toga zla – Uzvišeni Allah, dž.š.,  je rekao: ” A starijim ženama, koje ne žude više za udajom, nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose…”

Zatim je upotpunio objavu i rekao: ”… a bolje im je da budu kreposne…” ( tj. Da zadrže ogrtače na sebi ). ” Allah sve čuje i sve zna”!  ( En – Nur, 60 )

Allah, dž. š., obavezu hidžaba, odredio je samo vjernicama.  Iako je velika vrijednost i značaj hidžaba kod starijih žena, ne možemo sebi ni pojmiti kolika je onda tek njegova vrijednost kod mladih žena i djevojaka.

Pridržavanje odredaba hidžaba, svaka iskrena vjernica odaje time ne samo dužnu počast Allahu, dž.š., nego izražava i svoju bogobojaznost.

U časnom Kur’anu se kaže: ” A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” ( En – Nur, 31)

Uzvišeni Allah, dž.š.,  je vjernicama propisao hidžab iz sljedećih razloga:

Dakle, hidžab nju štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.

1. a) iz bojazni od fitneta ( smutnje ), jer žena svojim uljepšavanjem sama sebe dovodi u kušnju da skrene s puta kreposti i čestitosti, što spada u najveće uzročnike zla i fesada na zemlji;
2. b) kako bi žena bila zaštićena i kako ne bi isčezao stid, jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek navodila kao uzor stida ( » stidnija od mlade u đerdeku « ), a isčezavanje stida upućuje na manjkavost ženinog vjerovanja i izlazak iz okvira prirode, fitreta, u kojoj je stvorena;
3. c) kako ljude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala i poštenja, osobito ako je žena lijepa;
4. d) kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala od njih u ponašanju i oblačenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu s njima, što vodi velikoj smutnji, fitnetu.

Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s,  izašao iz džamije pa je primjetivši da su se žene pomiješale s ljudima, rekao: » Ostanite iza ljudi, nemate pravo da idete sredinom puta, držite se njegovih krajeva «. Otada su se žene držale krajeva puta do te mjere da im je odjeća zapinjala za ogradu.

Među istaknutim pravovjernim ženama, svakoj vjernici muslimanki trebaju da budu uzor u svim segmentima života hazreti Hatidža bint Huvejlid, prva žena Poslanika, a.s., Fatima ez – Zehra kćerka Poslanika, a.s., Esma kćerka Ebu Bekra, r.a., Asija žena Faraonova u životu Musaa, a.s., Merjema kćer Imranova u životu Isaa, a.s. i mnoge druge pravovjerne žene, koje su ponosno čuvale i štitile svoj din-i-islam.

Islam je vjera koja poziva u čistoću i traži od svojih sljedbenika da maksimalno vode računa o svom izgledu, načinu odijevanja i ukrašavanju, i da izbjegavaju sve ono što bi moglo prouzrokovati neugodnost pojedincima sa ljudima, sa kojima dolaze u kontakt.

Hidžab kod žene vjernice iskazuje sam unutarnji sklop osobe, koji ispoljava njenu poniznost, čistoću, osjećaj samokontrole, takvaluka, plemenitosti, dobrote i duhovnosti. Hidžab je zaštita, štit za ženu muslimanku, koja živi u skladu sa šerijatom.

Žena mora ostati žena! Na nama je da poboljšamo status žene, jer samo tako ona može biti sretna i drugome poklanjati sreću.