U suri El-Kalem (Pero, 4) Uzvišeni Allah kaže za Muhammeda, a.s., da je on na visokom stepenu ahlaka (morala) (Ve inneke le'alā hulukin 'azīm). Ovo je treća vrijednost ili osobina Muhammeda, a.s., istaknuta na samom početku ove kur'anske sure. Nakon što je u drugom i trećem ajetu Uzvišeni negirao bilo kakvu pomisao o ''zanesenosti'' ili ''ludilu'' Muhammeda, a.s. - koje su mu pripisivali ondašnji mekkanski mnogobošci - te mu obećao beskrajnu nagradu, ili trajne i stalne dunjalučke i ahiretske blagodati, Uzvišeni mu je pripisao najviši stepen ahlaka ili moralnog savršenstva uopće ostvarljivog u granicama čovjekovih mogućnosti. Ovime je dat odgovor tadašnjim kao i savremnim mušricima o moralnoj savršenosti i čestitosti Muhammeda, a.s., a čime je implicirano i njihovo duhovno i moralno sljepilo koje ih ometa da prepoznaju istinsku moralnost i moralni karakter bez premca u historiji čovječanstva.

U komentarima Kur'ana pojam huluk, koga ovdje prevodimo i razumijevamo kao ahlak, protumačen je na više načina. To nam pomaže da raskrijemo i uočimo bitne dimenzije ovog pojma, kao i karakterne crte onoga na koga se ovaj pojam odnosi.

Rani autoriteti u tefsiru, Ibn Abbas i Mudžahid, ovaj pojam shvatali su u značenju dīna (vjere), u smislu da je Muhammed, a.s., u ''najveličanstvenijoj vjeri'', vjeri kojom je jedino zadovoljan njegov Gospodar. Ovo su mišljenje odabrali Sujuti i Mehalli u svome komentaru Kur'ana (Tefsīru-l-Dželālejn, 746). Potrebno je napomenuti da riječ dīn, pored značenja vjere, znači, između ostaloga, i ''ponašanje'' ili ''djelovanje'', odnosno ''način života''. Ovim se u bitnome naglašava, pa i na razini leksike Kur'ana, neodvojivost vjere i morala (ahlaka).

Ovo se potvđuje i drugim mišljenjem o pojmu huluk. Hazreti Alija je kazao da se time misli na kur'anski edeb, i to na temelju znamenitih riječi hazreti Aiše, majke mu'mina, da je ''njegov (Muhammedov, a.s.,) ahlak bio Kur'an'' (Kurtubi, El-Džāmi'..., 18/227). Smisao ovih riječi je, kako ističe mufessir Ibn Kesir, da je Poslanikova narav bila sam Kur'an, tj. da je njegovo prakticiranje kur'anskih naredbi i zabrana postalo njegova narav i ćud koju je poprimio (Tefsīru-l-Kur'āni-l-'azīm, 4/517). Riječi hazreti Aiše da je njegov huluk bio Kur'an možemo shvatiti u smislu da je ''njegov život (huluk) bio Kur'an''. U jednoj drugoj predaji navodi se da je Se'id b. Hišam upitao hazreti Aišu da ga obavijesti o ahlaku Allahovoga Poslanika, našto je ona reagovala riječima: ''Zar ti ne čitaš Kur'an?!'' Nakon što je Se'id potvrdno odgovorio, ona je kazala: ''On je bio ahlak Vjerovjesnika, s.a.v.s.'' Se'id je ponovio pitanje, a Aiša je odgovorila: ''Njegov ahlak je bio Kur'an'',  a zatim proučila deset prvih ajeta sure El-Mu'minun (Vjernici) (Razi, Et-Tefsīru l-kebīr, 30/81).

Treće mišljenje veli da se pod time misli na Muhammedovu, a.s., samilost prema njegovom Ummetu i njegovo poštovanje spram njih, dok se u četvrtom mišljenju ističe leksičko značenje riječi huluk, tj. misli se na plemenitu narav, ćud, moral ili, jednom riječju, ahlak, što i jeste, kako ističu mufessiri, osnovno značenje ove riječi (v.: Taberi, Džāmiu-l-bejān..., 10/8136-8138; Ševkani, Fethu-l-qadīr, 1516).

Model identifikacije

Komentatori Kur'ana, također, su stavili naglasak i na riječ 'azīm (velik, visok) i pokušali odgovoriti na pitanje zašto je Muhammedov, a.s., ahlak označen ovim pojmom, tj. zašto je on velik ili visok. Tako se u tefsirima bilježi:

• njegov ahlak nazvan je velikim, najvećim ili veličanstvenim, jer on nije imao drugu želju ili ambiciju (himme) osim jedne - Uzvišenog Allaha (Džunejd) (nav. prema: Kurtubi, El-Džāmi'..., 18/227);

• nazvan je tako zato što je Poslanik, a.s., u sebi objedinio najsavršenije moralne osobine; i u tom smislu se citira poznati njegov hadis: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ (Muvetta' Imam-i Malika: 705);

• njegov ahlak je tako označen, jer ga je odgojio njegov Gospodar. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ''Moj Gospodar odgojio me je najljepšim odgojem kada je rekao: Ti sa svakim - lijepo, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (el-E'araf, 199). I kada sam to prihvatio, Uzvišeni je rekao: A ti si, zaista, na visokom stepenu morala! (nav. prema: Kurtubi, El-Džāmi'..., 18/227-228);

• jer je Uzvišeni njemu rekao: Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put (el-En'am, 90). Ova uputa koju je Uzvišeni Allah naredio Muhammedu, a.s., da njih (prethodne vjerovjesnike) slijedi ne odnosi se na spoznaju Allaha, dž.š., jer bi to onda bio taklid (slijepo slijeđenje), a to njemu nije dolično, niti se odnosi na vjerske propise jer je njegov vjerozakon (Šeri'at) različit od njihovih vjerozakona, već se odnosi na to da mu je naređeno da slijedi svakog od prethodnih vjerovjesnika koji su se odlikovali plemenitim ahlakom. Zapravo, svaki vjerovjesnik bio je posebno odlikovan jednom moralnom vrlinom, a Muhammedu, a.s., je naređeno da slijedi sve te vrline, i kao da mu je naređeno da on zajedno objedini sve ono po čemu su se prethodni vjerovjesnici posebno odlikovali i razlikovali. I to je, doista, velika deredža koju nijedan prethodni vjerovjesnik nije dosegao, tako da je njegov ahlak opisan velikim, veličanstvenim (Razi, Et-Tefsīru-l-kebīr, 30/80).

Zaključak koji proizlazi iz ovih mišljenja možemo sumirati na slijedeći način: Kao što je islam najpotpunija i najsavršenija vjera, a Kur'an najsavršenija knjiga koja je u sebi sažela ''puninu'' prethodnih Knjiga, tako je i Muhammed, a.s., najsavršeniji poslanik i vjerovjesnik kome je dat najsavršeniji ahlak. Zato je Muhammed, a.s., najveći moralni učitelj čovječanstva i moralni uzor po čijem životu vjernici smjeravaju svoje vlastite živote (El-Ahzab, 21). On je model identifikacije u svakom pogledu i za svakoga.

Imajući na umu navedeno, iznimno je važno govoriti danas o islamskom moralu (ahlaku) i u vlastitom životu promicati moralne imperative Kur'ana i Sunneta, koji predstavljaju sami vrh moralnog zakona. Smatramo da ovo predstavlja naš najbolji odgovor na stanje posvemašnje moralne krize društva u kome živimo, a u kome standardi dobroga i lošega pripadaju, umjesto Božanskom Zakonu, hirovima ljudi. Etičke vrijednosti se mijenjaju kao što se mijenja odjeća ili moda. Na djelu je, rekli bismo, jedna tiranija moralnog relativizma koja, udružena sa nepravednom vlašću, ekonomijom, politikom, itd., srozava i dovodi u pitanje i same temelje ljudskoga društva.