1. Jelo kojemu je cilj da se čovjek učvrsti u vjeri jedna je vrsta ibadeta, pa je potrebno da jelu pristupamo kao što pristupamo i namazu.
2. Hranu treba jesti sa sofre. To podsjeća na put (sefer): na put ahiretski i opskrbu bogobojaznošću (na tom putu). (...) Znaj, iako kažemo da je bolje jesti sa sofre, to ne znači da je jedenje sa stola zabranjeno, jer zabrana čega takvog nije zabilježena. A to što se kaže da je to uvedeno nakon Poslanika, s.a.v.s., to ne znači da je sve što je uvedeno istovremeno i zabranjeno. Zabranjeno je ono što je uvedeno, a u suprotnosti je s pouzdanim sunnetom. Naprotiv, uvođenje novih stvari čak je i nužno u promijenjenim okolnostima, a kad je riječ o stolu, ne radi se ni o čemu drugom nego o dizanju hrane sa zemlje da bi se lakše jelo.
3. Pri jelu ne treba šutjeti, jer je to običaj nemuslimanskih naroda, već treba progovoriti koju pametnu riječ, ispričati kakvo korisno kazivanje u vezi s hranom ili nečim drugim.
4. Sam nijet ima utjecaja na stvari koje su mubah i pobožna djela, dok u zabranjenim stvarima nema utjecaja.
5. Edeb je ući u kuću i ne sjedati u samo pročelje, tj. na najbolje mjesto, već biti ponizan.
6. Pravo je prisutnih preče od prava onih koji kasne na ugovoreni termin.
7. Nije nemoguće da neko bude motiviran strašću i izvršenjem vjerske obaveze istovremeno.
8. Ljudska se priroda u većini slučajeva ne zadovoljava ružnom osobom, pogotovo, što, u većini slučajeva, tjelesna i moralna ljepota idu zajedno. Predaje koje smo naveli o podsticanju na vjeru, te da se djevojka ne ženi zbog ljepote, ne znače odvraćanje od uvažavanja ljepote, nego je to otklon od sklapanja braka samo zbog ljepote iako je žena slabe vjere, jer sama ljepota, u većini slučajeva, podstiče na brak i umanjuje značaj vjere. Da treba skretati pažnju na značenje ljepote, ukazuje činjenica da se uglavnom prisnost i ljubav rađaju iz nje, a Šerijat ukazuje na potrebu obraćanja pažnje na pretpostavke prisnosti.
9. Kao što je ružno da žena izriče visoke iznose mehra, na isti je način ružno da se muškarac raspituje o njenoj imovini.
10. Pravo je muškarca da se slijedi, a ne da on slijedi ženu. Allah, dž.š., rekao je tako za muškarce da su oni zaštitnici žena, a muža je nazvao starješinom.
11. Ne treba se složiti s onim koji s određenom dozom stida kritikuje sebi dragu osobu, bila mu ona dijete ili supruga, jer je takvo slaganje ružno, nego je lijepo da se tome, koliko je moguće, usprotivi, jer će to više obradovati njegovo srce i biti uputnije za njegovu nutrinu.
12. Trgovina je svojevrsni test za ljude kojim se provjerava stepen njihove odanosti vjeri odnosno njihove pobožnosti.
13. Bogobojaznost ima svoje stepene koji zavise od toga koliko se neko ko je bogobojazan čuva od stvari za koje ne slijedi kazna.
14. Čovjek je sklon da uveličava zlo pa i onda kada je ono rijetko. Čak će, možda, pomisliti kako su zinaluk i konzumiranje alkohola toliko rašireni koliko i drugi harami, pa će reći kako toga ima više, a to je pogrešno, jer, ipak, to je u manjini, pa i onda kada ga ima mnogo.
15. Kada bi svi ljudi donosili fetve, sistem bi otkazao i svijet bi propao.
16. Kada bi svi ljudi pokušali da se domognu vlasti na ovom svijetu i kada bi napustili prosta zanimanja i bezvrijednu proizvodnju, sistem bi propao, a time bi propalo i vlasništvo. Zanatlije i radnici služe da bi se uredila vlast vladara, a tako i oni koji se prepuste ovom svijetu služe da bi se očistio put vjere za one koji drže do vjere, a to je stjecanje ahireta. Da nije toga, ni vjernicima njihova vjera ne bi bila ispravna. Uvjet da bi njihova vjera bila ispravna jeste da se većina skloni s njihovog puta i zabavi ovosvjetskim stvarima.
17. Onaj koji ne shvata suštinu govora i njegovu univerzalnost može lahko pogriješiti u poimanju njegovih osnovnih ciljeva.
18. Gdje god smo kazali da treba zatražiti mišljenje srca, to se odnosi samo na ona pitanja za koja postoji fetva o dozvoli, ali u onim pitanjima koja su fetvom zabranjena, obavezno je napustiti ih.
19. Grijeh uznemiravanja muslimana nije ništa manji od grijeha jedenja onoga što je sumnjivo ili je haram.
20. Koliko li je samo pobožnjaka neznalica koji unose strah u srca ljudi raspitujući se i govoreći ružne i uznemiravajuće riječi; šejtan im to uljepšava udovoljavajući njihovoj želji da budu poznati u narodu kao oni koji jedu samo ono što je halal! A da je njihov motiv isključivo vjera, njihova bojazan za srce muslimana bila bi veća i izraženija od bojazni da u svoje stomake unesu hranu za koju ne znaju da li je haram ili halal, jer neće odgovarati za ono što im je nepoznato, a nema nikakvog dokaza koji bi ih obavezao na suzdržavanje.
21. U nekim situacijama čovjek će steći veće samopouzdanje u riječima grešnika nego u riječima pouzdane i pravedne osobe. Nije svaki grešnik lažac niti svaki javno pouzdan i pravedan čovjek uvijek govori istinu. Svjedočenje se veže za javnu pravednost da bi se mogao donijeti propis, ali unutrašnjost čovjeka ostaje nepoznata. Zato Ebu Hanife, rahimehullah, prihvata svjedočenje grešnika. Koliko li ima osoba za koje znaš da griješe, ali kada ti nešto kažu, siguran si u njihove riječi.
22. Obavezno je upoznati vladara o onome što ne zna, zastrašiti ga onda kada svjesno čini grijeh i podsjetiti ga na ono što je zaboravio i zanemario, a što bi ga odvratilo od nepravde i grijeha. Ove tri stvari obavezne su ako će njegove riječi ostaviti traga, i obavezne su za svakoga kome se desi da uđe kod vladara, bez obzira da li s opravdanjem ili bez njega.
23. Ovodunjalučki učenjaci posjećuju vladare da bi im se približili, pa ih tako upućuju na olakšice i za njih traže rupe u zakonu, a sve s namjerom da bi opravdali njihove ciljeve.
24. Ljudi se kvare gledajući pokvarene vladare, a vladari se kvare gledajući iskvarene učenjake, i da nije iskvarenih kadija i učenjaka, sigurno bi bilo manje iskvarenih vladara, jer bojali bi se njihove opozicije.
25. Tesavvuf je unutrašnja stvar i nije moguće smjestiti je u određene okvire, ali moguće je povesti se za uobičajenim kriterijima koji među ljudima važe za onoga za koga se kaže da je derviš (sufija). Univerzalni kriterij jeste: onaj koji dođe u hanikah derviša i s njima tu boravi, a oni se tome ne protive, on se broji kao jedan od njih. Osim toga, gleda li se da li on u sebi ima još pet svojstava: ispravnost u vjeri, siromaštvo, dervišku odjeću, da se ne bavi nekim zanatom ili drugim profesionalnim poslom i da stanuje u hanikahu s ostalim dervišima.
26. Naslada slijedi dragost, a dragost slijedi duhovnu povezanost i harmoniju, te bliskost naravi.
27. Lijepi oblici sami po sebi pružaju nasladu, čak i ako bi prouzročili gubitak osnova strasti, do te mjere da se može osjetiti naslada uslijed gledanja u voće, svjetlost i pupoljke, rumenu jabuku, vodu koja teče i zelenilo, bez nekoga drugoga cilja.
28. Nije moguće zamisliti postojanje ljubavi ako u njoj nema vjere u Dragoga Allaha i drugi svijet; to je voljenje u ime Dragoga Allaha.
29. Da je ljubav ograničena samo na dobrobit u stanju ili imetku koja se postiže preko voljenih, ne bi bilo moguće pojmiti ljubav prema umrlim učenjacima i pobožnjacima, među ashabima i tabiinima, štaviše ni prema vjerovjesnicima kojih više nema među živima.
30. Što se tiče osobe koja nije nanijela zlo tebi već nekome drugome i time iskazala neposluh Dragome Allahu, nije lijepo iskazivati dobročinstvo prema njoj, jer iskazivanje dobročinstva prema nasilniku znači grijeh prema onome kome je nasilje učinjeno, a preče je ispoštovati prava mazlūma. Osnaženje njegovoga srca kroz distanciranje od nasilnika draže je Uzvišenome Allahu od osnaživanja srca nasilnika. A ukoliko si ti taj mazlūm, za tebe je najbolje da oprostiš i pređeš preko toga.
31. Neposluh koji se ozbiljuje između roba i Uzvišenoga Allaha može biti oprošten, ali ako prelazi na nekoga drugoga, tada je teži.
32. Kaže se da su ljudi kao drveće i biljke. Neki od njih imaju sjenu, ali nemaju ploda. Takvi ti koriste na ovome svijetu, ali ne i na ahiretu, jer je dunjalučka korist poput sjene koja brzo prolazi. Neki, opet, imaju plod, ali nemaju sjenu. Takvi ti koriste na ahiretu, ali ne i na dunjaluku. Neki imaju i plod i sjenu, a drugi, opet, nijedno, oni su kao šiblje – dere odjeću, a od njega nema ni hrane ni pića.
33. Ljudska priroda je takva da čovjek voli oponašati, imitirati, čak, jedna priroda krade od druge, a da to osoba ne zna.
34. Mrzovolja prvo pogodi onoga ko je prenio nešto što ju je izazvalo, pa tek onda i samog onoga ko ju je prouzročio. To je tako, ali ne treba kriti riječi pohvale koje smo o našemu bratu čuli jer radost uslijed toga prvo će se okrenuti prema onome ko je pohvalu prenio, pa tek onda prema onome ko ju je izrekao. Sakriti te riječi značilo bi iskazati zavist.
35. Preispitaj svoju dušu. Ako u njoj nađeš makar jednu pokuđenu osobinu, popusti malo prema svome bratu, ako vidiš šta loše kod njega. Razmišljaj da ti je brat nemoćan savladati tu jednu lošu stvar, koju si kod njega vidio, kao što si i ti nemoćan savladati svoju kušnju. Nemoj mu otežavati zbog jedne pokuđene stvari. Konačno, ko je to neporočan? Nemoj očekivati da tvoj brat postupa prema tebi onako kako ti ne postupaš prema Allahu, jer on nije obavezan prema tebi više nego si ti obavezan prema Allahu.
36. Plemenit vjernik uvijek u sebi nosi dobre osobine svoga brata kako bi mogao iz svoga srca odašiljati nježnost, ljubav i poštivanje. A pokvareni licemjer uvijek nalazi loše osobine i mahane kod svoga brata.
37. Ružno mišljenje predstavlja ogovaranje srca, a i to je zabranjeno.
38. Najteži uzroci raspirivanja vatre među braćom jesu rasprava i suparništvo. Ova dva uzroka bīt su razilaženja i prekidanja odnosa jer razlaz počinje prvo u stavovima, potom u riječima a onda i fizički.
39. Zanemarivati brata kada mu neko želi ukaljati čast, identično je zanemariti ga kada mu prijeti opasnost da bude rastrgnut.
40. Sposobnost prispodobljavanja stvari u snu (...) je ustvari odražavanje Levhi-mahfuza na Ruh primjerima bliskim osjetilima.
41. Aludiranje na problem, opet, bolje je nego izričito o problemu govoriti. Napisati je bolje nego reći.
42. Kada osoba vidi svoju braću kao bolje od nje, ona je tada ustvari bolja od njih.
43. Čuvaj se prijatelja koji stalno popušta, on je jedan od najvećih neprijatelja.
44. Gramatički ispravno oblikuj rečenice u svome govoru.