S obzirom na zatvorene džamije, koliko nas je ovaj virus udaljio jedne od drugih?

HAFIZ BUGARI: Ne bih rekao ni da smo bili bliski ni da nas je korona udaljila. Ona nam je dala priliku da ispravimo pogrešne korake koje smo napravili u svojoj porodici, okruženju i životu. Ovaj virus nam otvara polje da se suočimo sa svojom iskonskom originalnošću i to ako hoćemo. Dobili smo jedan poziv. Ova situacija nam je otvorila vrata da se onaj ko želi vrati svojoj izvornosti, jer mnogi su se pokazali uspješnima i zvana, dok su unutra razoreni. Skoro sam razumio ajet u kojem se kaže da Allah stavlja pregradu između čovjeka i srca. Ima pozitivna i negativna pregrada. Sve na ovom svijetu ima zadaću da ukrade srce čovjeku. Ovim virusom Allah je povukao čovjeka u kuću i stavio pregradu, koja ne dā da se čovjek potpuno preda svemu onome što mu je kralo njegovo srce. Vratio ga je samom sebi, da malo analizira. Danas se na moderan način pecaju ljudska srca i duše. Pandemija jest problem, ali koji također može spasiti čovjekovo srce. Ovo izgleda kao kazna, ali je ujedno i milost. U ajetu Allah kaže vjernicima da se odazovu Allahu i Poslaniku, a.s, zove ih nečemu što će ih oživjeti. Ovo stanje je pregrada čovjeku koji je počeo da se umišlja blagodatima koje ima: svojim radom, bogatstvom, naukom, metodama, rezultatom. Također, većina je bićem udaljena od Božijih propisa, a stanje kod praktičara u vjeri je takvo da su fizički prisutni zbog službe, navike i običaja, a ne iskrene želje za duhovnim popravkom i razvojem... Oni su praktičari, ali nisu praktični u životu. Nema dogovora, savjeta, razgovora, kritika, ljubavi. Rekao sam jednom sadašnnjem imamu da uživam da mi kaže moje mane, ali: Dozvoli da i ja tebi kažem tvoje. A ako ne želiš, nemamo šta o tome pričati. Pomoći ću ti, ali ne možemo zajedno raditi, poselamit ćemo se i idemo dalje. Napravili smo džamiju kao apoteku, odemo kad nam nije dobro. Ona to jeste, ali nije samo apoteka, već mjesto da se izgradi ličnost. Žalimo li za punom džamijom ili za navikom? Pogotovo tokom vjerskih blagdana: džuma, bajrami, ramazan, mubarek noći... Je li džamija postala mjesto samopromocije? Da ne govorim o velikim organiziranim iftarima. Takmičimo se ko će napraviti veći iftar. Svjedok sam da se pozajmi da se napravi takav jedan iftar. S druge strane, duhovno smo izgubljeni i zbunjeni zbog pohlepe, oholosti, zavisti, što se može naći i kod učenih ljudi. To je zbog nedostatka iskrenosti, bliskosti, povjerenja i jednostavnosti. Zašto ne možemo priznati jedni drugima i odrediti ko je za šta najbolji? Možemo mi birati i glasati između sebe, ali se tačno zna ko je najučeniji i najsposobniji za nešto.

Želim podržati Preporod

Sve je veći broj ljudi koji govore u ime islama. Neki su okrenuti Zapadu, a neki Istoku i s tih pozicija su jedni protiv drugih. Kako to premostiti?

HAFIZ BUGARI: U islamu postoje uslovi da bi neko mogao govoriti: `ja sam musliman’ ili `ja kao musliman mislim...’: ustrajnost u znanju i vjerovanju, da ne tuguje za onim šta je bilo i ne strahuje za onim šta će biti, da poziva najboljim i najljepšim govorom, da poziva Allahu a ne sebi, a radi dobro djelo svima iskreno ne očekujući ništa, da na loše uzvraća dobrim, da nema predrasude o drugome, da bude izdržljiv, da od neprijatelja pravi prijatelja. Ako neko ne ispunjava ove uslove, on će napraviti veću štetu zajednici od koristi i sramota je da se on predstavlja kao musliman i da govori u ime svoje zajednice. Takva osoba je teret sebi, svojima, drugima i zajednici. Istok se zatvorio dušom, a Zapad umom. Jedni za druge kažu: `niste ni na čemu’. I da su neprijatelji, jedni protiv drugih pišu knjige i snimaju filmove. Ta obostrana zatvorenost i isključivost je prouzrokovala i kod jednih i kod drugih razne zloupotrebe, pa i vjere i naroda, samo radi svojih interesa. Oni su time zatvorili vrata vrijednostima, živoj komunikaciji, i živom dijalogu. Tamo gdje nema dijaloga tu je bijeg od sebe i svoje suštine. Kad se sa ovakvom pozadinom pristupa znanju i vjerovanju, to je mrtvo znanje i vjerovanje koje ubija učenike i studente. To je jednostrano, sterilno i neproduktivno znanje i vjerovanje, bez obzira da li se diplome uzimaju na Istoku ili na Zapadu. Mi moramo priznati da je Istok u toj zatvorenosti dušom učinio da zakržlja kultura, u pitanje je dovedena čak i misija Poslanika, a.s. koju su lokalizirali i smatraju da su samo oni u pravu i da samo oni razumiju njegov put i praksu, a sve drugo je zabluda. Mislim da su to ljudi koji su okrenuti zamišljenom Istoku, misle da je to izvor i slično. Izvor može biti u svakom pojedincu. Izvor je Riječ Božija, ko priđe tom izvoru iskreno vidjet će kako će Gospodar dati da ta osoba bude osoba sredine. A, sredinu je najteže postići. Danas ovi učitelji, a zapravo su učenici, s Istoka su toliko zatvoreni da potpuno negiraju drugog i drugačijeg pa čak i ako je u istoj vjeri, a s druge strane ovi sa Zapada toliko su zatvoreni da negiraju da može biti vrijednost na Istoku, u tradiciji drugog i drugačijeg. Najbolji su, po meni, oni koji su pobjegli sa Istoka na Zapad i obratno, a ovo pobjegli mislim da su se otvorili. Oni su ti koje treba pustiti da govore i razgovaraju, jer su našli spoj. Nekada su to bili Rene Guenon, Muhamed Asad, Frithjof Schuon itd. Ličnosti poput njih, koje prave spoj Istoka i Zapada, najviše nam fale, a oni ne mogu nikako doći do izražaja. Onemogućava im se jer su oni prava ponuda za promjenu u svijetu i koji daju prednost vrijednostima. Pazi, vrijednostima, a ne samo vjerskim obredima, pravilima propisima itd. Svijet želi da vidi ko si kao čovjek, šta si, šta nudiš za sve... Gadamer je rekao da je učen onaj ko ima osjećaj za drugog i za zajednicom, a inače neučen je čovjek koji nema taj osjećaj. Jedan kaže da kao musliman misli to i to. Pitam se kad si to počeo u ime cijele zajednice da govoriš? Reci barem da je to tvoj stav, tvoj pogled. Treba da te bude sramota ako razmišljaš o funkciji predstavnika cijele muslimanske zajednice. Barem se pravi da misliš svojom glavom.

Cijeli intervju u printanom izdanju.