Kasim Trnka: Najmanje se govori o onome što je zajedničko za sve građane BiH

Autor: Selman Selhanović Mart 03, 2015 0

Pošto razgovaramo uoči 1. marta - Dana nezavisnosti BiH, prof. Trnka, kako iz ove perspektive nakon toliko godina doživljavate ovaj značajan datum naše historije?

 

-Kada su građani BiH 29.februara i 1.marta dvotrećinskom većinom odlučili da žele da BiH bude nezavisna država, ustvari, oni su time na neki način potvrdili stoljetni kontinuitet države BiH, koja se kao što znamo na osnovu historijskih dokumenata pominje još u 10 stoljeću. I bila je to jedna normalna država sve do ulaska u sastav Osmanskog carstva u 15.stoljeću -1463.god., ali je i u sastavu drugih država , dakle, i u Osmanskom carstvu, Austro-Ugarskoj monarhiji, i jedno vrijeme u prvoj Jugoslaviji, a pogotovo u drugoj Jugoslaviji zadržavala određenu svoju cjelovitost i poseban državni identitet. No, ovog puta su građani prvi put sami odlučivali o tome da žele da imaju svoju nezavisnu i suverenu državu. I to je, zaista bio veliki datum za BiH mada je, nažalost, odmah iza toga nastupila agresija na BiH, i to na dan međunarodnog priznanja 6.aprila kada je jedan radostan datum i kada se desio i Bajram, bio i dan napada i granatiranja Sarajeva. Tako da je BiH, možemo reći od samog svog početka bila izložena tim agresivnim napadima. Međutim, van svake je sumnje činjenica da je tada dobila međunarodno priznanje čime otpadaju sve moguće špekulacije o tome je li to održiva država, je li ona ima svoje uporište itd. Mislim da agresori koji su pokušavali 1992.g. da unište BiH, kada su imali ogromnu vojnu premoć, kada su imali veliku podršku iz Srbije, i bivše Jugoslavije, kad tada nisu izvršili taj zločinački poduhvat da razore BiH, ja mislim da je BIH time pokazala definitivno da je jedna država koja može izdržati i najteže krize i najteža iskušenja koja su se mogla pojaviti u historiji. Pa i sama činjenica da su se građani BiH, pretežno Bošnjaci, najvećim dijelom angažirali i u početku samoorganizirali i odbranili BiH, naravno, da se kasnije formirala i oficijelna vojna struktura ukazuje na sposobnost odbrane BiH. To je najveća tekovina tog nastanka BiH kao nezavisne i suverene države. I ona zaista i dalje prolazi kroz određene krize, ali historija pokazuje da su nažalost te krize uvijek bile uslovljene utjecajem, prije svega, susjednih zemalja koje su uvijek pokazivale pretenziju ka BiH.

I druge velike sile su itekako imale svojih interesa i aspiracija prema BiH?

-Tu i leži razlog koji se prije svega tiče geostrateškog položaja BiH koji se nalazi na putevima istoka i zapada. To je jednostavno uslovilo da je u BiH došlo do multireligijske strukture i da se stoljećima stvarala jedna kultura suživota i poštovanja drugog i drugačijeg. No, interesi su bili jedno, a želje drugo.

Velike sile vode računa o svojim interesima

Međunarodna zajednica jeste priznala BiH, međutim stječe se dojam da odviše ne čini na njenoj opstojnosti i uključenju u evropske integracije. Zašto je to tako?

-Naravno, razlog je što se preko BiH prelamaju ti strategijski interesi. Ja ću to ilustrirati slikovitim primjerom. Kada je tekao ovaj mirovni proces za BiH koji je ’92- ’94   bio pod rukovodstvom Evropske zajednice , pa EU, gdje se pokazalo da je Evropa, ustvari, nesposobna da riješi taj problem, početkom 1994.g. kada su se podudarili interesi SAD, zbog njenih interesa i pozicije u međunarodnim odnosima, počelo je uključivanje SAD u mirovni proces, ali tada su velike sile prvenstveno vodile računa o svojim interesima. Navešću primjer kako je tekao pregovarački proces u Dejtonu. Američka administracija je vodila taj proces, i ona je sa Holbrukovim timom pravila prve nacrte za mirovno rješenje. Te materijale su potom prezentirali kontakt grupi. A, kontakt grupu su sačinjavali SAD, Rusija, Engleska, Francuska i Njemačka. Dakle, ništa nije moglo proći, ni jedno rješenje o Dejtonu što ga oni prethodno nisu prihvatili. To znači, oni su odmjeravali svoj odnos snaga i otuda imamo situaciju gdje su Amerikanci bili svjesni da je BiH napadnuta i agresijom ugrožena, a sa druge strane imali smo Rusiju koja je otvoreno podržavala Srbiju i RS. Otuda i stalne pogodbe i traženja rješenja. Zato je između ostaloga i došlo do dvoentitetske podjele BiH, i zbog toga je prihvaćeno postojanje RS, te napravljen odnos 49: 51% u korist Federacije.Praktički stvoreni su entiteti koji nikada u historiji nisu imali uporište. Jer, oni po svim kriterijima razgraničenja entiteta nisu ni po čemu prirodna cjelina. Logično bi bilo da to budu neke regije, a ustvari kad pogledate kartu RS i FBiH možete konstatirati da je to potpuno neprirodno povučena linija. Zapravo, ona je bila rezultat trenutnog odnosa vojnih snaga u trenutku zaključenja Dejtonskog sporazuma. Ono što bi narod kazao- ko je jamio jamio je. To zorno islustrira kako se na ovom malom prostoru, kao i drugim dijelovima svijeta stalno pokazuje odnos velikih sila i njihova preračunavanja. Ponekad upotrijebim izreku- Dok se slonovi tuku- trava strada. To se upravo ovdje desilo. Ako pogledate šta se dešava u Ukrajini- apsolutno isti se scenarij ponavlja. Bojim se da će na kraju rezultat biti da formiraju neku RS ili Rusku republiku u okviru Ukrajine, a u onom dijelu tzv. pobunjenih područja.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija