IZETBEGOVIĆ: Postoji samo jedan izlaz: budimo bolji. Ako ne možemo, to je naš problem. Istina, postoji i ona druga mogućnost koja se sastoji u represiji. Muslimanske zemlje mogu npr. da zabranjuju zapadne filmove, časopise, pisce, knjige. Da li treba to da čine? Mislim da ne. Zašto? Prije svega zato što je takvo nešto u suprotnosti sa principom ljudske slobode, a ne treba ni iz drugog pratičnog razloga. Naime, te i slične mjere su obično potpuno neefikasne i kontraproduktivne. Protiv ideja sila ne pomaže. Znam to iz vlastitog iskustva. Dva puta sam bio, osuđen u Jugoslaviji zbog propagiranja islamskih ideja. Proveo sam ukupno skoro devet godina u zatvoru. Nastavio sam da vjerujem u ono u što sam vjerovao. I ja i većina mojih drugova. Protiv knjige efikasna je samo bolja knjiga, protiv ideje samo bolja, humanija, uzbudljivija, istinitija, jednom riječju: vrjednija misao. Naravno, ako tu misao posjedujete. Ako je nemate, bolja ideja će prije ili kasnije pobijediti, i tu nema pomoći. Lahko je zabranjivati, teško je izgrađivati vlastite vrijednosti. A pravi put je uvijek teži put. Ja vjerujem u islamsku misao. Oni koji u nju niti dovoljno vjeruju, niti mogu da je odbace, pribjegavaju zabranama i sili. Kada je riječ o slobodi, podsjetio bih Vas na 256. ajet drugog poglavlja Kur'ana (La ikrahe fi-d-dini - "U vjeru nema prisiljavanja". Mi muslimani ne pravimo razlike između pojedinih dijelova Kur'ana, ali mi je poznato da neki stranci upravo citirani ajet smatraju najuzvišenijom izrekom naše Knjige. Kao što vidite, on je kratak i jasan, poput svih velikih etičkih i pravnih načela, koja upravo zbog svoje jednostavnosti ne dopuštaju različita tumačenja. Ovom rečenicom od četiri riječi Kur'an je, po mom mišljenju, zauvijek uspostavio i garantirao princip slobode u stvarima uvjerenja i duha uopće. Jer ako mi je Kur'an u pitanju dina priznao slobodu, onda se mora prihvatiti da mi je on tu slobodu priznao i u svim drugim manje važnim pitanjima duhovnog reda.

Naravno, kada govorim o idejama, u njih ne svrstavam laž i, blasfemiju, pornografiju, klevete i sl. Klevete i uvrjede nisu ideje nego kriminal, a za kriminal nema slobode.

PREPOROD: Vi ste od davnih godina Vaše mladosti do danas bili živo zainteresirani za Islamsku zajednicu u Jugoslaviji. Bili ste prijatelj najvećih muslimanskih vjerskih autoriteta od poslije rata do osamdesetih. IZ-e za to vrijeme prešla je tegoban put, prošla kroz različita iskušenja. Do danas, ona nije izgubila na ugledu i moralnoj podršci iako su joj od strane sljedbenika islama u našoj zemlji često upućivani nesumnjivo opravdani prijekori i zamjerke. U nekim prijelomnim trenucima IZ-a je razočarala svoje članstvo, pa ipak ljudi ostaju uz nju. Na primjer, vi je nikad niste napustili. Iako ste poznati zagovornik široko zasnovanog humanog islama i profila obrazovnog i moralnog muslimana istovremeno, IZ-a nije dopuštala Vaš neposredni angažman u njoj. U posljednje dvije-tri godine Zajednica najavljuje vlastiti preobražaj.

IZETBEGOVIĆ: Dignitet IZ-e u poslijeratnom periodu očuvalo je nekoliko entuzijasta, mojih prijatelja. O onima, nažalost, mnogo brojnijima, koji su taj dignitet rušili, koji islamu i muslimanima ništa nisu pridonijeli, a sve dunjalučko su od njih uzeli, ne bih govorio. Nadam se da će takvi imati sve manje šansi u IZ-i. Očekujem da vremenom u IZ-i bude mnogo više moralnih i sposobnih, obrazovanih ljudi jasnih i poštenih stavova, iza kojih će tvrdo stajati.

Imate pravo: U posljednje vrijeme IZ-a vidljivo se mijenja nabolje. Poboljšava se njen kadar, stvaraju se dalekosežni planovi, jugoslovenska demokratska i kulturna scena sve više je uvažavaju, njezina štampa i knjige su sve aktuelniji, a naši vaizi počinju da se okreću savremenim problemima muslimana insistirajući na islamskoj autentičnosti. IZ-a, u uslovima novog, demokratskog jugoslovenskog društva, mora početi djelovati na čitavom jugoslovenskom prostoru, mora se interesirati i dizati svoj glas za svakog muslimana od Makedonije i Kosova do Kopna i Jasenica, od Novog Sada do Splita. Kao što znate, vjernici islama u Jugoslaviji različitih su nacionalnosti. To je naša prednost! Broj tih vjernika najvjerovatnije premašuje cifru od četiri miliona. IZ-a mora na to misliti. Ali i sa stabilnom i savremenom IZ-om svako će morati da računa. Nedavno sam u jednom intervjuu rekao: Slabi Muslimani-slaba Jugoslavija! I obrnuto. Možemo ovdje staviti i malo em. To će reći da su sljedbenici islama jedan od ključnih faktora ujedinjene jugoslovenske zajednice. Što ta zajednica, nadajmo se: buduća pravna država, bude imala više sluha za njihova prava, to će biti veća dobrobit ne samo za nju i za muslimane, već i za ostale naše narode. Muslimani su blagodat Jugoslavije!

(Prvi intervju koji je dao Alija Izetbegović "Preporodu" nakon izlaska iz zatvora, broj 5/469 1. mart 1990. god.)