Svjetski rekorder i majstor borilačkih vještina Ado Dulas 

Nakon castinga 6. maja 2017. godine za igrani film “Godine Genocida“ u jednoj od glavnih uloga bit će Adem Ado Dulaš, Bošnjak iz Glamoča koji je stalno nastanjen u Austriji. Upriličili smo kratak razgovor s ovim tridesetičetverogodišnjakom koji je mnogo poznatiji svjetskoj nego našoj domaćoj javnosti kao Ado Dulas

Ado Dulas je instruktor borilačke discipline Krav Maga i jedna je od priznatih ličnosti u svijetu borilačkih vještina, što dokazuju i njegove titule na prestižnim manifestacijama za borilačke vještine  poput Hall of  Honour, International Hall of Fame itd. Inače, proglašen je majstorom godine 2015.  u Atlantic Cityju (SAD), a  2017. godine oborio je svjetski rekord u razbijanju 76 siporeks ploča za 20 sekundi. 

Rođen je 1983. godine u Glamoču, a kao maloljetnik sa njegove 6 godina je u toku agresije na BiH odveden u Austriju, u grad Insbruk. Od malih nogu gajio je ljubav prema sportu, a posebno  prema borilačkim vještinama te je kao šestogodišnjak svakodnevno trenirao borilačke sportove.

Prvi u svijetu osmislio metod odbrane za invalide

“Jedne prilike sam na ulici vidio kako je grupa napala jednog čovjeka. U tom trenutku, ne razmišljajući mnogo, priskočio sam u pomoć. Nisam računao na posljedice. Inače, znamo princip da čovjek zlo treba spriječiti riječima ili djelom. Taj čovjek kojem sam pomogao bio je majstor borilačkih vještina. Dao mi je dao vizit-karticu i pozvao me u svoju školu borilačkih sportova i za odbranu, u kojoj se obučavalo profesionalno osoblje za osiguranje“, počinje nam svoju priču Ado, koji je svratio u Sarajevo radi daljnjih pregovora o novom filmu o Srebrenici.

Ado je u ovom klubu proveo nekoliko godina, vrijedno trenirajući da bi zadobio povjerenje trenera da sam vodi treninge i obučava druge. Završio je niz akademija za sigurnost te postao certificirani tjelohranitelj da bi kasnije osnovao i svoju osiguravajuću kuću ADSB. Nalazeći se u niz opasnih ili u najmanju ruku stresnih situacija morao je primjenjivati naučeno.

“Odbrana čovjeka počinje u glavi. Najvažniji je sabur. Što čovjek više uči, više je strpljiv. Prvo treba sagledati situaciju u kojoj se čovjek našao i najvažnije: pokušati smiriti situaciju. Znate, kada vidite da bi moglo doći do nereda učesnici su nervozni i uplašeni te je važan pristup da pokažete kako se sve može riješiti na lakši način, jer kada dođe do tuče nema povratka. Upravo sam u svojoj karijeri nastojao analizirati psihološko stanje osoba u ovim situacijama. Posvetio sam se izučavanju teorija o psihologiji čovjeka i sada mogu prepoznati u kojem je stanju čovjek: da li je riječ o nekome koji će napasti bez obzira šta vi uradili ili je potrebno samo da ga smirimo“, pojašnjava Ado.

Ado je postao naročito interesantan znanstvenoj i široj javnosti kada je predstavio koncept samoodbrane za osobe u invalidskim kolicima, što je i po prvi put da je neko osmislio i prezentirao ovaj metod samoodbrane.

“Tražio sam od različitih instituta da im prezentiram samoodbranu za invalide. Mislili su da sam lud. Mnogi su se pitali kako mogu o tome da razmišljam, jer ko bi napao osobe u kolicima. Ipak, radio sam na dugogodišnjem istraživanju, koje je uključivalo i ankete sa osobama u kolicima, od kojih su neki zaista napadani. Kada sam prezentirao metode samoodbrane za osobe u kolicima, to je postalo nevjerovatno popularno u Austriji i svi mediji su izvještavali o tome“, kazao je Ado.

Put ka filmu

Ado je 2010. godine osnovao svoj klub u Insbruku, zapravo Školu za samoodbranu i obezbjeđenje pri kojoj trenira tjelohranitelje, osobe koje žele biti član osiguravajućeg osoblja, sportiste, ali i sve druge zainteresirane koji žele da se nauče sami odbraniti i steći osnove borilačkih vještina. Kasnije je otvorio još jednu školu u Njemačkoj, a uskoro će biti otvorena škola i u Švicarskoj. Redovni je trener specijalaca i učesnik seminara o sigurnosti i odbrani.

“Otvorio sam školu, jer mnogi su radili tjelohraniteljski ili osiguravateljski posao, a nisu bili obučeni za to. Na početku je bilo teško, jer sam bio nepoznanica mnogima. Mnogi su me odgovarali da napustim, jer je došlo i do finansijskih problema. Međutim, nikada ne napuštam ono što odlučim. Neću sve prihvatati, ali ono što prihvatim, kao projekat ili izazov, idem do kraja i mislim da bi svako to trebao raditi. Nakon teškog početka danas je moja škola jedna od najkvalitetnijih, a što se tiče odnosa prema meni mnogi dolaze na trening i obuku samo kada sam ja tu, jer imaju ogromno povjerenje u ono što radim. Uglavnom, to je moja poruka svima: ako vjerujemo u svoje sposobnosti i ideju, uz Božiju pomoć moramo uspjeti. Kada smo mladi trebamo iskoristiti svaki trenutak. Svaki dan se uči, traže se nova znanja, jer je svaki dan nešto novo. Na primjer, ne može se propuštati trening. Kažu: ‘Boli me glava!’ Kada zaboli glava idite trčati nekoliko kilometara i vidjet ćete hoće li vas više boljeti“, poručuje Ado.

Jednoga dana 2014. godine u njegovu kancelariju je ušao filmski redatelj koji je želio snimiti film u kojem bi Ado trebao glumiti. Iako se nikada nije zanimao za ovu vrstu posla, uzeo je časove glume i ubrzo bio dio ekipe filma austrijske nezavisne produkcije. Kasnije je igrao sporedne uloge u različitim serijama te glavne uloge u tri filma, a 2016. godine snimio je i svoj samostalni igrani film, koji je bio i svojevrsna promocija njegove škole. Da je bio dobar potez upuštanje u filmske vode svjedoče i nove ponude za snimanje filmova u SAD, Rusiji i Kini, od kojih je jedan i u holivudskoj produkciji. Inače, određene glumce je upoznao u SAD, u kojima je boravio kako bi primio titulu Master of the Year. 

“U Americi sam upoznao niz glumaca, jer kada uđete u Kuću slavnih onda vam se otvaraju vrata u svijetu filma“, kaže Ado koji naglašava da mu, ipak, nijedna ponuda nije bila značajna kao dobivanje uloge u filmu o Srebrenici, jer je ranije snimio i kasidu o Srebrenici.