Ovisnost o internetu i igrama može biti opasna kao alkoholizam ili droga/ U nedostatku roditeljske pažnje djeca se sve više okreću virtualnom svijetu što u konačnici dovodi do njihove izoliranosti i isključivosti

Neki roditelji su vjerovatno primijetili kako njihova djeca mijenjaju svoj jezik, tačnije nerijetko koriste ekavicu i izgovaraju rečenice čiji je kontekst teško razumjeti. Riječ je o novom fenomenu koji zaokuplja pažnju djece. Naime, djeca umjesto igranja igrica prate kako drugi igrači igraju. Roditelji su bili nemalo iznenađeni kada su shvatili da u nedostatku igrica njihova djeca uživaju gledajući druge kako igraju. Djeca su oduševljena nepoznatim igračima koji igrajući igre pričaju o tome kako igraju, ali i izjavljuju tako nesuvisle rečenice da njihov govor može biti za psihološke analize. Mnogi ovi igrači i “govornici“, koji u toku igranja ne šute skoro nijedan trenutak, uglavnom dolaze iz susjedne Srbije, te otuda i imitiranje ovih igrača u stvarnom životu na čistom srpskom jeziku.

Naravno, pored ovih “igrača“ vrlo su popularni youtuberi koji zabavljaju javnost svojim komentarima o svakodnevici. Iako u BiH postoje ličnosti koje imaju značajan broj pratilaca i gledalaca, djeca zbog nepoznavanja engleskog jezika, kojeg koriste svjetski popularni youtuberi, slušaju youtubere iz regiona. Međutim, bez obzira iz koje zemlje dolaze youtuberi, ono što je poseban problem u ovom trendu jeste da ne postoji skoro nikakva cenzura. Dok u emisijama na radiju i televiziji pa i na poznatim internetskim stranicama postoji redaktura, odnosno određeno tijelo koje vrši i cenzuru zbog upotrebe različitih riječi, vrijeđanja i slično, youtuberi mogu skoro potpuno slobodno da govore šta i kako hoće. Prvenstveno, rječnik koji koriste, te način ispoljavanja emocija je degutantan. Mlade generacije njihove nastupe vide kao uspješan metod komunikacije, predstavljanja svojih ideja i misli radi popularnosti u svijetu. 

Kako mediji sve više zaokupljaju našu pažnju uslijed čega ljudi sve manje imaju slobodnog vremena to smo ovdje željeli ukazati na probleme i devijacije koje se javljaju u društvu, te time, ujedno, istaći potrebu uvođenje medijske pismenosti u bosansko-hercegovački obrazovni sistem, a u slučaju Islamske zajednice u mektebe, ali i medrese

Zašto nam je potreban čas medijske pismenosti

S obzirom da u velikom procentu djeca znatno brže prihvataju novu tehnologiju i internetske trendove nego roditelji, a obrazovne institucije ne posvećuju posebnu pažnju ovom problemu glavno pitanje jeste: kakve posljedice očekivati ako je dijete, uglavnom, prepušteno samostalnom upoznavanju s virtuelnim svijetom?

To nas dovodi do jednog valjanog razloga da se u školski sistem uvede predmet medijske pismenosti kako bi djeca na adekvatan način stekli sposobnost razumijevanja značaja pravilne upotrebe informacione tehnologije. To automatski podrazumijeva i izgradnju kritičkog odnosa spram korištenja društvenih mreža, kako djece tako i roditelja, jer uvidom u sve opasnosti virtuelnog svijeta djeca mogu i samim roditeljima skrenuti pažnju na određene negativne elemente društvenih mreža i internetskih trendova.

U tome svemu, naprimjer, najsramnije je što nam mediji skrivaju činjenicu da je entitet „rs“ na tlu Bosne nastao nasilnim putem, djelima zločina i genocidom nad Bošnjacima. O tome mediji šute i predstavljaju nam šarene sličice iz zemlje i svijeta kao da smo rajski krajolik. Mediji taj entitet zla prezentiraju kao normalnu političku činjenicu! Političari i mediji govore da je to „ustavna kategorija“, gotovo nešto neupitno, kao da je time što ju je neko ugurao u dejtonski Anex IV prestalo postojati genocidno porijeklo te „administrativne“ tvorevine, kao da se oktrojiranim aranžiranjem političko-pravnog sistema može preprati jedna zločinačka mrlja i sakriti od očiju, od naših misli i sjećanja. Taj zločin koji stoji u temelju entiteta „rs“ potkopava sve ljudske norme i modele življenja na ovim prostorima svijeta života, a mediji nas upućuju na to da ne primjećujemo tu činjenicu i da se pravimo da ne postoji.

Bilo bi zanimljivo vidjeti analize medijskih sadržaja u našoj zemlji i regionu koji bi ukazali na fenomen lažnih vijesti i to kako one utječu na stavove javnosti. Siguran sam da bi mnogo šta bilo jasnije i da bi se brzo otkrio trag iz kojih krugova se i s kojim ciljem plasiraju besmislene vijesti koje svaki dan slušamo i gledamo i koje redovno nalaze put do medija koji pretenduju da budu relevantni, profesionalni i ozbiljni. Da toga ima dovoljno je pogledati svakodnevne naslove: „Republika Srpska u strahu: Otkrili da Amerika ove godine planira ukinuti ovaj entitet“, „Kod Cazina niče leglo vehabija jače od Maoče“, „Na Kosovu najmanje pet kampova za obuku boraca ID“.

Svaki narod u svijetu ima potrebu da bude informisan o svim dešavanjima koja su bitna i značajna za očuvanje njegovog identiteta, tradicije, vjere, kulture. Tako i Bošnjaci koji su kao  manjina na Kosovu, ne samo da su imali potrebu nego i obavezu da očuvaju svoje ime, porijeklo, identitet.  Jedan od načina za to jeste i pisana riječ na bosandskom  jeziku