digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Razgovarali smo s profesorom Mustafom Sušićem, penzionisanim profesorom fikha u Gazi Husrev-begovoj medresi i dugogodišnjim muvekkitom Islamske zajednice u BiH. Jedan je od originalnih islamskih mislilaca koji se rijetko pojavljuje u medijima, ali kada nešto kaže to ne ostaje nezapaženo. Britke riječi i direktne poruke malo koga ostavljaju ravnodušnim. Davne 1972. godine je završio Fakultet šerijatskog prava i arapske književnosti u Bagdadu, a značajan period svoje karijere bio je imam u Trebinju, Dubrovniku i Sanskom Mostu.

Poznato je da se u Sarajevu, u dvije džamije teravih-namaz klanja hatmom

Mukabele u Begovoj džamiji su divna stvar. Sve je tu na najvišem nivou, osim, po meni jedne sitnice a to je da se neki hafizi u džamiji pojave tek kada se njihovo vrijeme učenja približi.

Sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to, uglavnom, zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova privatna stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same porodice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro, odnosno, on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora.

Ne vjerujem da ima iko živ na prostoru Balkana, a da nije čuo za uzrečicu „tursko groblje” i da ne zna šta znači ovaj pojam. Ova fraza, u prošlosti, odražavala je uvjerenje balkanskog nemuslimanskog javnog mnijenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. Ponešto istine ima u tome. Muslimani odista i nisu baš previše pridavali važnosti održavanju svojih mezaristana, ako se na to gleda iz perspektive hrišćanskih zajednica.

Stranica 1 od 2

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine