Vakcine još uvijek nisu nabavljene i naši građani su – pored straha od stalnog porasta već visokog broja oboljelih i činjenice da je smrtnost uzrokovana virusom Covid-19 u našoj zemlji zvanično najviša u regionu, a 8. u svijetu – dodatno opterećeni nezamislivo neodgovornim odnosom vlasti u poslovima nabavke vakcine i, generalno, upravljanja cijelim procesom u vezi s pandemijom.

Istina, ova je pandemijska kriza učinila i ostatak svijeta “zarobljenim” različitim mehanizmima političkog upravljanja, a vakcine su trebale biti nada u povratak “normalnim” ili tokovima života u kojima koronavirus više nije prva prijetnja. Niko se u svijetu ne može pohvaliti da je položio test solidarnosti u ovoj globalnoj krizi, kako se sprva očekivalo – a s pojavom vakcina na tržištu uništena je vjerovatno i posljednja nada za to. Na prostoru Evropske unije vakcine su dostupne, ali je masovna imunizacija usporena jer je prati političko prepucavanje i nepažljiva javna retorika o sigurnosti i djelotvornosti vakcina. Takva komunikacija vodi ka potkopavanju procesa imunizacije koji bi mogao pomoći u zaustavljanju pandemije, što je teško opterećenje već narušenom povjerenju zbog grešaka u mjerama koje vlade diljem svijeta provode te generalnom nezadovoljstvu farmaceutskom industrijom.

Uz vlast ušuškanu u privilegije, koja je umjesto zajedničkog djelovanja i angažmana u ovom periodu odabrala politička rivalstva, svađe i produbljivanje krize, preživjeti pandemiju sa što manje gubitaka će ovom narodu biti teško.

Ipak, u slučaju Bosne i Hercegovine čini se da bi građani – za razliku od državljana EU – bili sretni da imaju priliku uopće voditi ovakve rasprave. To bi značilo da su se oni koji bi trebali upravljati ovom krizom u najmanju ruku potrudili da vakcine budu dostupne. Umjesto toga, pandemijsku krizu, dok odnosi živote, prati besramna politička igranka u kojoj se građani ove zemlje ponižavaju bez mjere i dovode do ruba izdržljivosti. Šokantno je pratiti javne nastupe stranačkih lidera i političara te državnih službenika, posebno onih u Sarajevu, koji u očuvanju mrve vlasti bezobzirno sve naše gubitke predstavljaju svojim “političkim pobjedama”. A gubitaka koje je donijela pandemija je mnogo – sredstva za život, poslovi, poremećeni porodični odnosi, obrazovanje, finansijske teškoće i nebrojeni drugi problemi. Prvo mjesto u gubicima – i ono što najteže podnosimo – su smrti naših najmilijih, te uopće naših sugrađana. Izostanak odgovornog upravljanja krizom je gubitke učinio većim i težim.

Umjesto da vidimo dogovorene i ustanovljene jasne principe i provodive mjere u cilju zaštite života, kao i poduzete akcije koje bi omogućile adekvatan odgovor i što raniju imunizaciju, susrećemo se s odbijanjem odgovornosti i pokazivanjem nebrige što pojačava napetost i cijelu situaciju čini strašnijom.

I ranije smo svjedočili manipulacijama političkih aktera u javnom prostoru, međusobnim optuživanjima i raznim političkim spletkama. U tome su korišteni različiti materijali, prema potrebama, kojima su opravdavane političke nesposobnosti i nesposobnjakovići. Čini se da su, ovaj put, za kratko vrijeme ispucali sav arsenal – od klasičnog prebacivanja odgovornosti, otvorenih laži i trgovine utjecajem do iskorištavanja vjerskih osjećanja pa i porodičnog porijekla. Dok su nam servirali izostanak vakcina prebacivanjem odgovornosti i “moralnu i vrijednosnu superiornost” zasnovanu na porodičnom stablu, da li je masovna imunizacija u Bosni i Hercegovini počela? Nije, ali je veliki broj građana ove zemlje svoje prve doze primio u Srbiji. Mi, ostali, umorni, čekamo – detektiramo, analiziramo, pozivamo. I vidimo da između svega spomenutog i nama potrebne akcije odgovornih u vlasti stoji korak od sedam milja. Zalud društvene mreže, novinski napisi, pozivi vjerskih lidera – nema solidarnosti s građanima ostavljenim na cjedilu. Umjesto akcije i preispitivanja odnosa vlasti prema građanima, što bi jedino bilo smisleno u ovakvom vremenu, ponuđen nam je nedvosmislen dokaz njihove nesposobnosti i nepotrebnosti. Kako stojimo s upravljanjem pandemijom – a odnos prema nabavci vakcina i programu imunizacije je paradigmatska slika toga – svjedoči činjenica da smo trenutno u cjelosti oslonjeni na donacije. I pri tome se svaka donacija iz prijateljskih i manje prijateljskih zemalja besramno predstavlja kao nekakav uspjeh, sve uz medijsku pompeznost i hvalisanje. Zato se treba upitati nije li to zapravo kulminacija priče o državi koja ima loše zdravstvo jer je siromašna i sve to dok se decenijama milioni daju na vozne parkove i šofere svakog vlastodršca od najvišeg do najnižeg nivoa vlasti, a naša djeca – stotine i hiljade njih – se liječe skupljanjem novca putem humanitarnih telefonskih poziva.

Uz vlast ušuškanu u privilegije, koja je umjesto zajedničkog djelovanja i angažmana u ovom periodu odabrala politička rivalstva, svađe i produbljivanje krize, preživjeti pandemiju sa što manje gubitaka će ovom narodu biti teško. Ipak, uz Božiju pomoć – preživjet ćemo i uspjeti sačuvati dostojanstvo. Ostaje nada da, kada vidimo kompletan rezultat upravljanja krizom u Bosni i Hercegovini, tu krizu neće preživjeti politike koje su njome upravljale.