digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Uspjehom protiv zavisti

U društvu u kakvom danas živimo i u kojemu zarađujemo za hljeb naš svagdašnji, naprosto prinuđeni smo prihvatati nove norme ponašanja, norme koje nas uveliko udaljavaju od nas samih, od onog što je imanentno i što je u krajnosti ljudski.

Prihvatili i priznali to ili ne, u većoj ili manjoj mjeri, promijenili smo i mijenjamo, i to u kontinuitetu, našu narav. Sve smo beskropulozniji i bezosjećajniji, sve egoističniji. Interesira nas samo vlastita dobit. Na slabije i nemoćnije gotovo da se i ne osvrćemo. Međutim, ako je neko bolji i imućniji, tada obično reagiramo i to onako da istog protračamo pred drugima, pronađemo mu mahane, omalovažimo ga i obezvrijedimo. Naravno, čast izuzecima! Iz nagona,  zlobnosti i straha da je taj neko bolji, obično mu osporavamo stvarne vrijednosti. Na taj način nastojimo sebi  podići cijenu, a ustvari iza toga krijemo vlastitu  nesposobnost. Više nas zanima tuđa sreća, nego vlastita nesreća. To je nešto na što svi skupa ne možemo biti imuni. To je nešto što se tiče čak globalne slike svijeta.

S druge strane, u prirodi ljudi je da vrijednosti jednih otkrivaju i nemoć drugih (zavidnih) osoba. Ljudi koji su skloni zavisti, ustvari, čine štetu sebi, jer time otkrivaju vlastite neuspjehe.

Na svakom koraku, u našoj okolini, društvu i medijima, primjećujemo zlobnost, neslaganje, ocrnjivanje, sukobe, od pojedinačnih do kolektivnih. Posebno se to odnosi na političare i političke stranke. Jedni okrivljuju, drugi zavide, treći se priklanjaju ili povlače. Neki su otišli, drugi su došli, treći ućutali. Problemi u našem bosanskohercegovačkom društvu se usložnjavaju i postaju sve izraženiji. Da situacija bude još komplikovanija -  prave vrijednosti ne nalaze rješenja, a hrabrosti i mudrosti u cilju promjena nabolje sve je manje. Uglavnom, razloge tome tražimo u drugima, čime samo ostavljamo prostor za razvoj zavisti i svega onoga što uzrokuje stanje u kakvom smo.

Ukoliko želimo djelovati, biti korisni članovi društva, pogledajmo istini u oči. Počnimo od sebe i budimo primjer. Oslobađanjem zavisti i svih negativnih posljedica pokazat ćemo svoje vrijednosti. Najprije zato moramo imati svoj stav, vjeru u sebe i svoje ciljeve. Ostvariti i doseći te sasvim  ljudske vrijednosti, dakako, ostvarujemo kroz  rad i napredak u karijeri. Neminovno, čovjek se kroz rad ostvaruje i oplemenjuje.

Ali, kako je to u stvarnosti i na radnom mjestu, ponaosob se preispitajmo. Lijepo je rečeno da rad oplemenjuje čovjeka čineći ga da se kroz rad samoostvari i postigne uspjeh. Nažalost, iskustva pokazuju drugojačiju realnost. Naime, međusobno razumijevanje i odnosi  na poslu, na tržištu rada, dovode do uspoređivanja, gdje umjesto zdrave konkurencije dolazi do nezdravog rivalstva. Na bojno poprište sukobljene strane tad  iznose raznorazne frustracije, bijes, ljutnju, pohlepu, mržnju, strah i još koješta. Sve u svemu, zajednički imenitelj tim frustracijama možemo pronaći u osjećaju  zavisti. Zavidi se na uspjehu, ljepoti, sreći, slavi, novcu ili moći itd. Nema te vrijednosti na kojoj ljudi nisu u stanju zavidjeti jedni drugima. Otuda čovjek zavidi drugome na onoj vrijednosti koju ustvari nema, a htio bi da je ima. Ukoliko je pak ta vrijednost nedostižnija u karijeri i javnom ugledu, to je zavist na ljestvici veća. To onda znači da i ljudska zloba i agresivnost rapidno raste. Suparnika se tek nastoji diskreditirati, ogovarati, oklevatati, omalovažiti. I još k tome - zavidnici se udružuju i organizirano vrijeđaju onoga ko je, ustvari, bolji od njih. Za današnje društvo to je itekako pogubno. Bolest zavidnih ljudi širi se i najvećim dijelom zadire u sve pore. Danas mnogi više brinu o tome šta drugi imaju, kažu  ili misle, nego što imaju vlastiti stav. Vlastite vrijednosti zanemaruju i pri tome zaboravljaju da uspjeh drugih ne boli toliko koliko vlastita nemoć.

S druge strane, u prirodi ljudi je da vrijednosti jednih otkrivaju i nemoć drugih (zavidnih) osoba. Ljudi koji su skloni zavisti, ustvari, čine štetu sebi, jer time otkrivaju vlastite neuspjehe. Ako je to tako, onda je nužno osloboditi se zavisti. Hadis nam kazuje: „Osoba koja se odrekne zavisti, voljena je od strane drugih ljudi.“ To je princip na kome počiva i opstanak jednog  društva. Božija milost nas tome poučava. Do nas samih je da prihvatanjem općeg dobra zanemarimo  pojedinačne egoizme i zavisti. Uostalom, tako ćemo najbolje prevazići i nepotizam, i korupciju, i sve druge prepreke. A, što se tiče pojedinačno samih zavidnika, za  njih ne trebamo brinuti. Najlakše ćemo ih eliminirati vlastitim uspjehom.

 

 

Zadnji put promjenjen Četvrtak, 06 Oktobar 2016 09:53
Selman Selhanović

Selman Selhanović  je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek za komparativnu književnost i filozofiju, a magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Doktorsku disertaciju „Porodica i društvo u svjetlu ekonomsko propagandnog diskursa“ odbranio je 2014. godine. Dugogodišnji je novinar. Bio je urednik na TV Hayat, urednik lista novinara BH journalist , te prvi  je glavni i odgovorni urednik Bošnjačkog avaza, koji je prerastao u Dnevni avaz. Od 1994. godine je član redakcije Preporoda. Surađuje sa mnogim listovima i časopisima, piše književne kritike i recenzije, a objavio je više knjiga.

Email: selman@rijaset.ba 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine