digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Mišljenja

Dogovor je rješenje

Autor: Oktobar 17, 2015 0

Muftijin stav:  Muamer ef. Zukorlić, muftija sandžački

 

 Ako obratimo pažnju na sadašnje stanje Bosne i Bošnjaka, prvi nam je utisak da su i nacija i država u nezavidnoj situaciji, a da su ključne pozicije političkog odlučivanja zaposjeli, uglavnom, stručno i moralno nedorasli veličini i odgovornosti emaneta koje su zadužili. Jedino zašta uvijek imaju hrabrosti, snage i odlučnosti većina naših vlastodržaca je obračun sa svojim konkurentima iz reda bošnjačkog naroda gdje se najčešće poseže za uvredama bez iole obzira i pristojnosti.

Dejtonski sporazum kojim je okončana agresija na Bosnu i Hercegovinu smjestio je državu u svojevrsna invalidska kolica lišena i najmanje mogućnosti vršenja predviđenih funkcija prema građanima. Rukovodstvo RS entiteta permanentno prijeti cijepanjem državne teritorije osporavajući održivost Bosne, nadajući se prilici da će doći trenutak za ostvarenje njihovih prijetnji. Sve to bošnjački političari i intelektualci prate sa, uglavnom, blagim reakcijama, ostavljajući utisak nedostatka svijesti da se to upravo nama dešava i da se sudbinski tiče nacije i države.

Nakon što su doživjeli i preživjeli posljednji genocidni udar, Bošnjaci su ponovo pred izazovom kako se postaviti prema počiniocima, inspiratorima i negatorima genocida sa dilemom da li je moguće oprostiti takve zločine, a sa čvrstim uvjerenjem da zaboraviti genocid znači otvoriti mogućnost da se ponovo desi. Višedecenijska ambicija komšijskih država i naroda da ovladaju Bosnom, eliminiraju ili marginaliziraju Bošnjake te prisvoje cjelokupno bošnjačko kulturno naslijeđe, dodatno otežava normalni razvoj saradnje u regionu.

Činjenica da se u najvećoj mjeri Bošnjaci nisu odrekli i svog islamskog vjersko-kulturnog identiteta, čak ni pod talasom antimuslimanske kampanje u svijetu, a posebno na Zapadu, dodatno olakšava neprijateljima Bosne i Bošnjaka da nam dalje mute vodu i tako otežavaju da kroz međunarodne institucije ostvarujemo svoja prava i otklonimo nepravde koje nam se i dalje čine.

Ako zavirimo u historiju Bosne još od antičkog perioda uvjerit ćemo se da njen prostor niko i nikada, a posebno dugoročno, silom nije uspio osvojiti. Poslije viševjekovnih ratova sa ilirskim plemenima, Rimljani su na području Bosne dogovorom uspjeli uspostaviti prefekturu Iliric sa visokim stepenom autonomne vlasti. U XII vijeku njemački car Fridrih Barbarosa u krstaškom pohodu ognjem i mačem prokrčio je put do Palestine, sa izuzetkom što je teritoriju Bosne mogao proći tek nakon dogovora, kojeg zbog svoje nepismenosti Barbarosa potpisuje crtanjem krsta, a bosanski Ban svojeručnim potpisom na bosančici. Ni moćne Osmanlije nisu uspjele osvojiti Bosnu silom, već su morale uložiti višedecenijski politički i diplomatski trud kako bi, doduše nakon nekoliko vojnih pohoda, bili prihvaćeni. Efekat „spaljene zemlje“ Eugena Savojskog, kao ni krvava okupacija od strane Austrougarske, nikada nisu dali agresoru željene rezultate. Stoljeće tamnog vilajeta, zabranjene države i nacije nije uspjelo zaustaviti otkucaje srca Bosne u grudima bošnjačkim.

I kada je devedesetih izgledalo da nema ko braniti Bosnu od vojnih armada agresora, kao iz pepela ustadoše Bošnjaci i odbraniše svoju domovinu, vjeru i čast.

Bosna se uvijek branila silom, ali se gradila i razvijala isključivo dogovorom. Zato braćo Bošnjaci svih vjerskih, političkih i drugih orijentacija ne preostaje nam ništa osim sveopćeg dogovora.

Neophodan nam je unutarsandžački dogovor među svim relevantnim i legitimnim političkim i društvenim subjektima.

Nužno moramo pristupiti sveopćem unutarbošnjačkom dogovoru na svim nivoima. Bošnjaci u Bosni, Sandžaku i dijaspori moraju imati kapaciteta i hitno pristupiti nacionalnom dogovoru sa punim konsenzusom oko zaštite i unaprjeđivanja Nacije, Domovine i Vjere.

Nužno je pristupiti uspostavi unutarbosanskog dogovora svih naroda i subjekata oko neupitnog očuvanja integriteta i suvereniteta države kao zajedničke kuće sa ambijentom pune slobode i pravičnosti za pojedince i zajednice.

Treba hitno pristupiti razgovorima radi dogovora sa srpskim narodom sa kojim Bošnjaci, uprkos krvavoj prošlosti, i dalje dijele životni prostor kako bi se osigurali uvjeti za obostrano svjetliju budućnost.

Potreban je dogovor i sa hrvatskim narodom zarad neophodne saradnje i dobrosusjedskih odnosa od obostranog interesa.

Imamo potrebu i za dogovor sa albanskim narodom sa kojim dijelimo ulogu jedinih autohtonih evropskih muslimanskih naroda odgovornih za predstavljanje, zastupanje i unaprjeđenje islamskih vrijednosti u Evropi.

Važno je da imamo dogovor i sa Turskom i ostalim muslimanskim zemljama i narodima kako bismo kao članica islamskog ummeta osigurali potrebnu saradnju u cilju očuvanja i unaprjeđenja svojih i općih vrijednosti i interesa.

I na koncu, Evropska unija je nastala na dogovoru velikih evropskih nacija, čime je potvrđena svojevrsna civilizacijska prednost Evrope ovoga vremena.

Inicijator i bajraktar vizije dogovora može biti Islamska zajednica koja ima kredibiliteta i moralnog kapaciteta kako bi pokrenula ovako važan kulturno-civilizacijski proces, a koji nema alternativu.

 

 

Zadnji put promjenjen Subota, 17 Oktobar 2015 13:05
Redakcija

Posljednje od Redakcija

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine