"Ispušiti" tri godišnje pretplate Preporoda

Negdje na početku novinarske karijere, prije tridesetak godina, razgovarao sam sa jednom čestitom nanom, ako je u međuvremenu preselila na Ahiret nek je rahmet njenoj duši, a koja je, u prvoj rečenici kazala da ona nije nešto pismena, ali da je veoma – usmena. Na moje pitanje kako ona vidi naš novinarski esnaf, posao koji radimo, nana je rekla: „Vi novinari ništa ne radite samo pišete.“ Potom mi je pokazala svoju rezbarenu seharu, koja je nastala u čuvenoj drvorezbarskoj radnji Mulićev rekord iz Konjica, i u njoj naslagane primjerke Preporoda koje ona, poslije čitanja, slaže u seharu i na kraju godine ukoriči u jednu knjigu. Već je imala desetak ukoričenih godišta koje će, kako mi je tada rekla, ostaviti u amanet svojim nasljednicima. Nana je voljela Preporod, družila se s njegovim stranicama, a preko njih informirala se o događajima u zemlji i svijetu, te educirala iz oblasti svoje vjere. Nana je, sjećam se, svoju priču o Preporodu završila riječima kako je zhvaljujući ovom listu, čitajući reportaže i putopise, proputovala kroz mnoge krajeve u zemlji i svijetu. Iako je bila penzionerka, za nju cijena Preporoda nikad nije bila upitna.

Još jednom ću se, na trenutak, sjećanjem vratiti u osamdesete prošloga stoljeća. U jednom manjem džematu neformalno sam razgovarao sa nekolicinom džematlija o distribuciji Preporoda. Većina sagovornika kazala mi je da redovno prati Preporod, a nekolicina se pravdala zašto to ne čini. Jedan se žalio na očni vid, drugi na to da više ne mota škiju u novine, a treći da su najlonkese potisnule fišeke koje je, radeći na pijaci, pravio od dnevnih i periodičnih novina. Jedan mlađi džematlija rekao mi je da Preporod čita njegov dedo i da je on još premlad za tu novinu. Nažalost, kod mnogih mladih je u tom vremenu vladalo mišljenje da je Preporod namijenjen starijima, dedama i nanama. Bilo je i onih koji su se plašili javno čitati Preporod, jer on kao list nije bio pod vinklom tadašnjeg socijalističko-komunističkog poretka.

Na kraju ovog zapisa iznijet ću jedno osvjedočenje kako pojedini Bošnjaci u dijaspori reagiraju kad im predložite da budu dio Preporodove porodice. Naime, nedavno sam jednom poznaniku iz dijaspore predložio da se, prije svega zbog svoje djece, pretplati na Preporod kako bi mu, svakog prvog i 15. u mjesecu, stizao na kućnu adresu. Uz sve već kazano što Preporod donosi, dodao sam mu da bi on njegovoj djeci pomogao da ne zaborave maternji, bosanski jezik. Učtivo me saslušao i počeo nabrajati razloge zašto to ne bi učinio. Sve to što je naveo nije imalo ni slovo V od validnog razloga. Međutim, kad je na kraju spomenuo da to – košta, onda sam morao reagirati. Budući da je pušač, pitao sam ga koliko kutija cigareta puši na dan, a on je odgovorio da je to jedna kutija. Svaka ta kutija u prosjeku košta pet eura, nije bilo teško sračunati da moj poznanik za mjesec dana „popuši“ tri godišnje pretplate na Preporod. Pitao sam ga da li se nekada zapitao „košta“ li nešto što je hronični ćeif, kao što je u ovom slučaju pušenje duhana. Iskreno mi je priznao da nije imao takvih razmišljanja. Nažalost, ovakvi primjeri govore kako mnogi od nas ne vode dovoljno računa o tome da li su nam prioriteti ispred ćeifa i koliko, hazarderski, u nebitne stvari ili što je još gore, čineći grijehe, „ispušimo“ vlastito vrijeme i dostojanstvo.

Odgovore na ovo i slična pitanja naći ćete i na stranicama Preporoda. Na vama je, ako već to niste učinili, da se pretplatite. Islamska je zajednica, kao izdavač i suvenstitor njegovih troškova štampanja i distribucije, obezbijedila povoljniju cijenu. S Preporodm do novog preporoda