digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Pričamo li sami sa sobom

Autor: Novembar 07, 2016 0

Povod ovom tekstu je nedavni događaj u ulici Mudželiti veliki u Sarajevu. Naime, polazeći na posao naišao sam na čovjeka koji drži govor sam sebi.

Bio je glasan kao da je na nekom mitingu pred više stotina iliti hiljada ljudi. U momentu kad sam nailazio pored njega, ne obazirući se na to da li ga slušam, akcentirao je: Braćo Crnogorci i sestre Crnogorke, hajde da se dogovorimo koji će dan u sedmici biti radni! Isti dan u ulici Ferhadija sreo sam čovjeka koji je žurno koračao i pjevao sevdah. Bio je u odijelu i s kravatom. Na pitanje jednog drugog prolaznika, što žuri i pjeva, odgovorio je: Da ne pjevam i ne trčim, poludio bih! Ovakvih i sličnih slučajeva sve je više. Ljudi su željni razgovora. Kad to nemaju ili ne mogu imati onda pričaju sami sa sobom. Sve je više (samo)govornika, a sve manje slušalaca. Gdje su oni lijepi adeti kad se s pažnjom slušao općekorisni razgovor. Ovi primjeri zorno govore o činjenici da je sve manje ugodnih i lijepih razgovora u porodici, na radnim mjestima, na sijelima, a sve više monologa.

Ima i nekih mišljenja da pričanje sa samim sobom ima i pozitivne efekte. Tako je  Linda Sapadin, psiholog, kazala: „Razgovor sa samim sobom pomaže u donošenju važnih i teških odluka, te pomaže razbistriti um i odvojiti važno od nevažnoga. Osim toga, pričanje sa sobom pomaže u organizaciji zbrkane misli u glavi, što može smiriti živce.“ Iskreno, nisam siguran da je tako.

Svekolika tehnička dostignuća savremenog čovjeka su, uz svekoliku blagodat za čovječanstvo, pospiješila i onu staru kletvu: Dabogda se o sebi zabavio. Širok je spektar tih izuma koja direktno ili indirektno zaokupljaju čovjeka i odvlače njegovu pažnju od sagovornika. Ovaj put osvrnut ću se na mobilnu telefoniju i internet koji su najočitiji primjer tog samozabavljanja. Gotovo da nema odraslog čovjeka, a posljednjih godina i djeteta iznad desetak godina starosti, koji nemaju mobilni telefonski aparat. U prolazu, na radnom mjestu, u vlastitoj kući, na sijelima, svako se prihvatio mobitela i tipka li tipka. Jedni fejsbuče, drugi razmijenjuju poruke, treći igraju igrice. Svako se zabavio sa svojim mobitelom. Tako se, primjera radi, nekadašnja sijela sa lijepom i korisnom pričom pretvoriše u radionice virtualnog mostovlja sa onima koji trenutno ne mogu biti sudionici stvarnog druženja.

U jednom gradiću  u Švicarskoj bio sam prisutan kad petnaestogodišnja djevojčica, na pitanje da li će s roditeljima i mlađom sestrom putovati u Bosnu,  kaže: „Naredni vikend neću ići u Bosnu, jer moja nana još nema wi-fi uređaj. Kako ću sedmicu dana izdržati bez interneta?!“

Kad nije bilo interneta, i kad je ugodnih i lijepih razgovora bilo u izobilju, bilo je ljudi koji su bili naklonjeni šutnji. Slijedeća priča zorno svjedoči o tome.

Nakada davno u Sarajevu je živio Mujašin Škrto koji je bio poznat po tersluku, škrtosti i šutnji. Često bi šutio i kad bi sjedio sa svojom Pembijom na divanhani. Zapalio bi škiju i nezainteresirano buljio u duhanski dim i šare na ćilimu. Jedino, ako bi ga Pembija nešto upitala odgovarao bi. Zbog škrtosti da će potrošiti koji novčić, rijetko bi puštao Pembiju da ode kod svojih u Kakanj. Jednog dana omekšalo mu srce pa je Pembiju poslao kod njenih i to na desetak dana. Ta vijest o njegovom "podobrenju" pročula se čaršijom. Počela su nagađanja dokoličara na temu šta se to desilo s njim. Međutim, sve njihove zapitanosti bile su odgonetnute njegovim odlaskom u Kakanj da, ranije nego što je to obećao, vrati Pembiju u njihove dvore. Svom jaranu Zikriji kazao je: "Dosadilo mi, brate, samom šutiti. I šutnja je ljepša udvoje!“

Ovaj kratki komentar o pričanju sa samim sobom, opjednutosti internetom i šutnji završit ću kazivanjem najpoznatije bh. nane Fate Orlović. Kad je prošle godine gostovala u mojoj emisiji Je li nam do smijeha na Radiju BIR naša nana Fata Orlović napravila je usporedbu života mladih u njeno i sadašnje vrijeme. Prednost je dala druženju mladih u vrijeme kad je ona bila djevojka. Sadašnju komunikaciju omladine i starijih ovako je prokomentirala: „Otišla sam kod jedne mlade kone na kahvu. Zateknem je na postećiji. I bi mi drago što je zatekoh na namazu. Kad je sklanjala umjesto tespiha, u ruci sam joj vidjela mobilni telefon.“

Što je više mogućnosti za bolju i neposredniju komunikaciju među ljudima sve je manje uljuđenih razgovora. Bojim se da gore spomenuta kletva O sebi se zabavio i sam sa sobom razgovarao sve više uzima maha...

Bajro Perva

Bajro Perva je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i Institut za novinarstvo u Beogradu, a fakultetski studij je okončao iz oblasti komunikologije. Objavio je osam knjiga, od kojih su neke i dramatizovane. Njegova poezija je ušla u udžbenički sadržaj za osnovne škole. Također, autor je tekstova ilahija, kasida i sevdalinka snimljenih na nosače zvuka. Objavio je brojne tekstove i novinske članke za bh. magazine i dnevne novine. Bio je urednik emisija za različite rtv-kuće:  Radio Hayat, Radio Naba, MTV Igman. Trenutno uređuje i vodi dijalošku emisiju na Radio BIR-u. Član redakcije je od 1980. godine.

Facebook

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine