Video uradak sa svojih jedanaest minuta je više nego odiozan, ali, kao takav, on ne ostaje samo na svojoj odvratnosti, jer u njemu su izrečene stanovite i teške prijetnje koje su konkretno adresirane. Amir Selimović iz sela Svojat kod Živinica, trajno nastanjen u Siriji, primarno je uputio prijetnju svim muslimanima u BiH, kazavši da bi tako slatko i bez ikakvog razmišljanja na sred Baščaršije kod čuvenog Sebilja zaklao „murteda“ (najgora moguća vjerska kvalifikacija) reisa Kavazovića i sve njegove imame i daije itd. Mogli bi smo samo zamisliti kakvi bi se to potoci muslimanske krvi slijevali sa Sebilja u Miljacku. Dakle, bilo bi krvi do koljena.

Oni tako zdušno citiraju kur'anske ajete u korist svojih teza, tako uvjerljivo da se neuki ljudi hvataju u taj narativ, kao u mrežu.

 

Ako neko uopće ima sumnje u to, pitajući se da li bi takvi bili u stanju to uraditi, ako bi bili u mogućnosti, odgovor je pozitivan: da, itekako bi to bili u (mentalnom) stanju uraditi. Zato je ta prijetnja jako ozbiljna i izrazito opasna. Ovakvu prijetnju bi još samo četnici mogli uputiti i to u jeku svojih bestijalnih zanosa i orgija, zanosa koji su sasvim izvjesni, kao i kod haridžija. Država i njene institucije moraju biti maksimalno obazrive kada je riječ o ovoj opasnosti i moraju biti krajnje revnosne, dakle, moraju raditi na suzbijanju ovakvih prijetnji i eliminaciji svakog pokušaja njenih implementacija, a ljudi moraju biti svega toga svjesni i da je vrag odnio šalu. Prijetnja je prijetnja, svaka je opasna, bez obzira da li dolazila od budale ili od svjesnog, a osobito je opasna ako još budala ima oružje u svojim rukama. A danas oružja ne fali, ima ga na pasja preskakala.

No, pored prijetnje koja je tako hladno i bezdušno upućena, koju maksimalno osuđujemo i na nju upozoravamo kao izazitu opasnost, kažimo i to da je ovaj uradak i doktrinarno štetan, jer na jedan manje upadljiv način, ali ipak vidljiv, haridžija Amir Selimović promovira haridžijsko, ekstremističko vjerovanje, pa na samom početku čineći zahvalu Allahu, donosi i salavat i selam na Muhammeda, a.s., za kojeg reče da je „vjerovjesnik milosti i rata“.

Eh, ovdje se itekako trebamo zamisliti, zato što takvi promoviraju nevjerovatne isključivosti, apsurde i paradokse, pod plaštom navodne islamske doktrine i akide. Konstrukcija „vjerovjesnik milosti i rata“ je haridžijska akida ili doktrina. Oni vjeruju da se milost nad svijetom provodi tako što će se ljude ubijati ili ratom kažnjavati ako nisu po njihovom usulu ili njihovog menhedža. Tako bi im se milost ukazala (sic!). Dokazi koje koriste za tu tendencioznost su izvrnuti i radi se o klasičnoj zamjeni teza. Oni tako zdušno citiraju kur'anske ajete u korist svojih teza, tako uvjerljivo da se neuki ljudi hvataju u taj narativ, kao u mrežu. Pa upravo u tome i jeste njihova opasnost ili šteta, jer, kako kaže znameniti Abdullah ibn Omer, r.a., ajete koji se odnose na nevjernike, oni su uzeli i tumače ih kao da se odnose na vjernike.

Također, u Kur'anu Allah, dž.š., objavljuje da je Muhammed, a.s., poslat kao milost svjetovima, nigdje (se) ne kaže da je on poslanik/vjerovjesnik rata. Dakle, ovo je laž na Poslanika, s.a.v.s.! Poznata je predaja (Buharija) u kojoj Allahov Poslanik, a.s., ne dozvoljava Aliji, r.a., kada je dobio jednog od sinova, da ga imenuje i nazove Harb (Ratko), rekao je da mu da ime Hasan (Dobri), pa mu je Alija, r.a., opet došao, kad je ponovo dobio sina, s istim prijedlogom, a Muhammed, a.s., opet nije dozvolio nego je rekao da mu da ime Husejn (Dobrica). Zapravo, tri puta mu je dolazio s prijedlogom imena Rata, jer je jednom mu sinu Allahov Poslanik, a.s., dao ime i Muhsin (Dobročinitelj). Nikada nije dao da se rat forsira u tom smislu. A haridžije lažu o tome na Poslanika, a.s., lažu sebe i lažu čitav svijet.

Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, a.s., pozivaju ljude u kuću mira. Islam je predanost i mir, njegov je pozdrav selam, što znači mir, a Selam je i jedno od Allahovih imena, što znači Mir i Spas. To je istina.

Što se tiče nas, muslimana u Bosni i Hercegovini, za nas je rat stao potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer smo se sporazumom obavezali na mir, a ono što smo u ugovoru potpisali – to i Allah, dž.š., i Njegov poslanik Muhammed, a.s., traže od nas. Ali, nekima to naravno ne paše. Zapravo, najviše im ne paše to što se kao muslimani držimo toga, pa bi nam zbog toga svima redom glave skidali i narandžaste kombinezone oblačili. I za manje „prijestupe“ od toga.

Ostaje nada da će uistinu takvi zaobići ili napustiti našu kuću i domovinu ili da će što prije ostati zaboravljeni na povijesnom smetljištu, a da će živiničko selo Svojat i sva druga bosanska sela i gradovi, sa svojim građanima i seljanima, nastaviti svoj život u miru i sigurnosti.