digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Beogradski šusteri

Dok sam pripremao tekst o napadima na imame i objekte Islamske zajednice u Vlasenici i Bijeljini, o četničkom orgijanju i prijetnjama "klanjem" u Srebrenici, istoj onoj za koju je presuđen genocid u nekoliko međunarodnih presuda i Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ITCY) iz Mostara danas, 12. aprila, stižu ohrabrujuće poruke sa susreta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, trenutno predsjedavajućeg gosp. Bakira Izetbegovića i srbijanskog premijera Aleksandra Vučića.

U Mostaru je, usput kazano, ovih dana intenzivno i politički i ekonomski, a i vjerski. Tako smo jučer čuli da je u sekularnoj Bosni i Hercegovini jučer osveštena kancelarija hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Ne znam da li ovaj stavak piše u Konkordatu kojeg je sekularna država Bosna i Hercegovina potpisala sa vjerskom državom Vatikan? Ali, znam da i dalje traju natezanja i opstrukcije od strane nekih političkih i vjerskih krugova da se sličan sporazum (kakav je usput kazano potpisan i sa Srpskom pravoslavnom crkvom) (ne)potpiše i sa Islamskom zajednicom. K tome,  država Bosna i Hercegovina, a posebno njeno Ministarstvo sigurnosti bi se ovim Ugovorom obavezalo da, osim što brine o sigurnosti od svakojakih radikalnih muslimana, malo se više pobrinuti i o sigurnosti od radikalnih četnika, a bogme i ustaša koji sve glasnije urliču po Bosni i zazivaju fašističke pozdrave i ikonografiju (a time najavljuju i moguću praksu) iz prošlosti.

 Dakle, kakogod i kolikogod, iz Mostara stižu "ohrabrujuće" poruke Izetbegovića i Vučića s njima stiže i zabrinutost. "Bošnjaci u srpske cipele, Srbi u bošnjačke cipele ne bi li se bolje razumjeli i zajednički gledali u budućnost," slatkorječivi Vučić poručuje. Možda je Vučić pomislio da ove alegorije o "mijenjanju cipela" iz romana "Nož" Vuka Draškovića, Bošnjaci, barem oni malo oprezniji, ne razumiju!? Razumiju, itekako razumiju, jer ih je skorija prošlost naučila da budu oprezniji!

 Ipak, prilično "slatko" Vučiću je odgovorio predsjedavajući Izetbegović poručivši kako "treba skinuti hipoteku odgovornosti sa cijelog naroda". Hipoteku, gospodine Izetbegoviću, skida onaj koji je potpiše, odnosno, onaj koji skine teret duga sa onog što je pod hipotekom. Bošnjaci ne mogu skidati taj teret! Tu hipoteku srpskih zločina prvenstveno moraju skinuti srpski lideri ukoliko smognu snage da hrabro povedu svoj narod u suočenje sa prošlošću i priznanje u najmanjem relevantnih međunarodnih sudova i presuda! Bošnjaci im trebaju biti spremni pomoći, dobrosusjedski i s nadom u spasonosnu zajedničku budućnost svih na Balkanu.

 Međutim, ima jedan problem i kod Vučića i kod Izetbegovića oko njihovih susreta u posljednje vrijeme. Što se više ti susreti dešavaju i što su srdačniji, to se bestijalnije udara na interese Bošnjaka u entitetu RS. U posljednje vrijeme na udaru su imami i džamije – simboli i stubovi povratka. Zatim, Bošnjacima se negira njihov identitet, jezik, pa čak prijeti i novim klanjem. I to u Srebrenici! To su opasne klice militantnog radikalizma uz pomoć kojeg je 1990-tih Milošević  odveo ovu regiju u pakao ratova i zločina. Bošnjaci nemaju problem sa Srbijom i Srbima kao narodom, već imaju problem sa agresivnom velikosrpskom ideologijom koja upriličila "posljednji genocid u 20 stoljeću" na tlu Evrope. (K. Armstrong).

 I još jedna stvar je zabrinjavajuća i nju ću iznijeti kao završnu zapitanost ove kratke kolumne i ove moje "ozarenosti i olakšanja" kojim sam ispunjen nakon "ohrabrujućih" poruka iz Mostara. Takva slična ohrabrenja su se već čula i vidjela i u Sarajevu i u Beogradu. Ona su, pokazalo se, izuzetno kratkog roka trajanja. Zavjeti s ranijih susreta su prekršeni!

 

S kojim se to pravom više Vučiću može vjerovati?

 

Bošnjaci, treba se to otvoreno kazati premijeru Vučiću, nikada neće niti trebaju u srpske cipele. Ne može se hodati i jednim i u drugim cipelama. Zar tako ne piše u romanu čuvenog srpskog političara i pisca: "nijesu parnice", " žuljaju", "nijesu iste boje i velika je razlika u brojevima"! (Vuk Drašković, Nož, roman, Beograd: Srpska reč, 1998, str. 288)

 

Bošnjaci već dugo vremena Srbe pozivaju da svi (uključujući i Hrvate) obuju zajedničku bosansku obuću, ili barem onu sa zajedničkim đonom, da svi prema svojoj nozi sebi model i komociju kroje.  Međutim, problem je što se Bosni iz Beograda stalno šiju i šalju novi modeli tih cipela, koje nit' mogu Srbima, nit' Bošnjacima. Žuljaju i jedne i druge, a ovi treći ih neće nikako. Oni preferiraju zapadnije modele. Sve dok beogradski šusteri ne prestanu s ovom praksom, i ove poruke mira će biti kratkotrajne i devalvirane. 

Povezano

O napadima na muslimane u manjem entitetu

 

 

 

Zadnji put promjenjen Četvrtak, 06 Oktobar 2016 09:02
Mirnes Kovač

Mirnes Kovač je novinar i politički analitičar iz Sarajeva. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a magistrirao je međunarodne odnose na Univerzitetu Sussex u Velikoj Britaniji. Bavi se praćenjem i analizom političkih procesa u regiji Bliskog istoka i Balkana. Predavač je na SSST-u, sarajevskom univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology. Pored prevodilačkog rada, autor je brojnih članaka i knjiga, a kao politički analitičar saradnik je Al Jazeere, Huffington Posta i drugih elektronskih i printanih medija. Član redakcije Preporoda je od 2006. godine.

Twitter

Facebook

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine