50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Kakav svijet, takvi vladari

Autor: Novembar 18, 2016 0

Svijet u kojem živimo i koji svjedočimo svojom aktivnom sviješću, koji raste i kvasa pred našim očima, nije svijet koji daje nadu u sigurnu i mirnu budućnost.

 

Obični i mali, nemoćni i „nevidljivi“ ljudi pitaju se kuda ovo sve vodi, gdje se skriti i skloniti, sebe i svoje porodice, pred najezdom tog nepredvidivog, nenormalnog i opasnog svijeta. Naravno, vjernici imaju odgovor: jedino takvo mjesto je Allahovo okrilje i Njegova vjera. Ali, mora se biti i živjeti, pa i izaći u svijet koji smo opisali, svijet koji je već odavno izgubio savršenstvo u bilo kojoj dobroti, pozitivizmu, poštenju i normalnosti. Više nismo u situaciji da tražimo dlaku u jajetu, nego se traži jaje u dlaci. A jedna od odlika opasnog i zastrašujućeg svijeta je prisustvo i krcatost opasnih vladara. Bez obzira da li bivali duhovnjaci ili svjetovnjaci, opasna nepredvidivost im je zajednička karakteristika.

 

No, ipak, postoji taj izvjesni paradoks, jer svijet, zapravo, masa i svjetina voli da gleda takve likove na vlasti, ona ih (ne)posredno i dovodi na vlast, manje-više, ali ih zasigurno održava kao takve.

A nerazumni i bezobzirni lideri nisu nepoznanica u povijesti. Naprosto, povijest je krcata i kao šipak puna tih, u jednu ruku, osebujnih likova, i, s druge dominantnije strane, ludih, umišljenih, bizarnih, patoloških i psihopatskih likova. Dakako, ni sveta povijest nije od takvih operisana, već naprotiv. Sjetimo se kur'anskih kazivanja upravo o njima, kao redovitoj i gotovo nezaobilaznoj pojavi. Na nekoliko desetina mjesta Kur'an govori o faraonima, kao pomahnitalim, psihopatološkim vladarima i opasnim vlastodržcima, koji su se htjeli okititi Božijim prerogativima. Htjeli su preuzeti ulogu Boga na zemlji. Jedan od najranijih, kao takav, bio je i Nimrud (kome je Allah dao vlast, jer samo Allah daje vlast, pa i takvima), čiji razgovor s Ibrahimom, a.s., Kur'an precizno bilježi, pa nas izvještava čak i o detaljima razgovora. Kada je mladi i hrabri Ibrahim rekao da je njegov Gospodar Onaj koji daje život i smrt, pa je Nimrud rekao da je to isto i on, jer i on naređuje da se neki poubijaju, a neke ostavlja u životu, pa ga je mudri Ibrahim zbunio kazavši mu da njegov Gospodar daje da sunce izlazi na istoku, neka on dadne da izađe na zapadu, ako je tako moćan, pa se kafir (kur'anski termin) zbunio. Sjetimo se faraona za vrijeme Musa, a. s.; na osnovu proročanstva da će se roditi dijete u jevrejskom narodu, koje će ga skinuti sa trona, daje da se vrši genocid nad tim narodom, kako Kur'an kaže, ubijajući im mušku a ostavljajući žensku djecu u životu, kao folikule i plodne njive za „svoje sjeme“. Faraon je ustanovio tu zlokobnu i strašnu matricu genocida, koju su kasnije i drugi narodi i njihovi nerazumni vladari primjenjivali, kao što je srpsko vodstvo radilo Bošnjacima u proteklim genocidima. Također, spomenimo i rimske imperatore i vladare, jedan je od njih bio baš bukvalno lud – Neron, ubio je rođenu majku da vidi gdje je bio u utrobi, zapalio Rim itd. Spomenimo, zatim, mongolske osvajače koji su zapalili i totalno uništili tadašnji Bagdad, megapolis i najveći intelektualni i civilizacijski centar tadašnjeg svijeta.

Malo je u povijesti bilo mudrih lidera i vladara, to su obično bivali Božiji poslanici ili baš umni i nadahnuti ljudi. U savremenom dobu se mogu na prste jedne ruke nabrojati, od M. Gandija, koji se suprotstavio ogromnoj britanskoj hegemoniji u Indiji i kolonijalnoj sili, preko N. Mendele koji se borio protiv strašnog aparthejda u J.A. Republici, uopće u Africi i svijetu, pa do posljednjeg u nizu – Alije Izetbegovića, mudraca i filozofa, a manje političkog pragmatika. Svi drugi su manje-više politički pragmatici, ako, pak, nisu tiranini i opasni diktatori.

No, ipak, postoji taj izvjesni paradoks, jer svijet, zapravo, masa i svjetina voli da gleda takve likove na vlasti, ona ih (ne)posredno i dovodi na vlast, manje-više, ali ih zasigurno održava kao takve. Oni su jedni drugima gorivo. Bez te podrške laskave mase i svjetine i šutnje uplašenog svijeta, nerazumni bi se vladari izgubili i nestali. No, ipak ih „nešto“ drži.

Proteklih dana i mjeseci novoizabrani američki predsjednik je podigao mnogo prašine širom svijeta i izazvao veoma kontroverzne i međusobno suprotstavljene  reakcije. O njemu kao vladaru, naravno, ne možemo još uvijek donositi sudove, jer on tek treba da dođe na vlast, ali, dobio je izbore. No, ono što nas zabrinjava je činjenica da ih je dobio na osnovu onoga čega se normalan čovjek boji i zgražava, na osnovu prijetnji: prema muslimanima, hispanoamerikancima, imigrantima, pa i crncima, zatim, govoru mržnje, a o nepoštivanju i vrijeđanju žena da ne govorimo. I takav je kandidat pobijedio. Mnogi su u strahu, ali ogroman je broj „pristojnih“ i civiliziranih ljudi glasao upravo za njega – D. Trumpa. Mnogi su muslimani u svijetu u strahu, osobito muslimani u Americi i pokrivene muslimanke. Neke od njih su se počele i otkrivati, ali se istinski nadamo da do „epidemije“ neće doći. Ohrabruje jedan mali detalj, a to je da je sa Trumpove internet stranice, dan nakon izbora, ukinuto sve što je bilo protiv muslimana i islama postavljeno, u programskoj, predizbornoj agendi. No, gorčina nije ukinuta.

No, ostaje pitanje: „Šta se to, doista, događa s Amerikom, tako superiornom, slobodnom i otvorenom zemljom i s Amerikancima, kao takvima?!“, pita se normalan svijet. Na stranu sada teološki razlozi, koji su naravno, važni, pa i najvažniji, a koji bi kazali da Allah zna zašto se nešto događa i da možda nešto ne volimo, a ono ispadne dobro po nas i sve ljude, naravno, i obratno, nešto volimo, a ono je loše i razočaravajuće za nas, jer, konačno, samo Bog zna, a ljudi ne znaju. No, to su Božiji razlozi u koje ne sumnjamo, ali s ljudske strane, ipak, se nešto ovdje indikativno događa.

Jesu li se Amerikanci istrošili?! Je li ta moćna civilizacija krenula u svoj nezaustavljivi pad, s ovim izborom napravivši „salto mortale“, gdje neće pasti na noge nego će se skršiti na glavu i vrat slomiti? 

Možda to, ipak, ponajbolje opisuje i Ibn Haldun, kada govori o propasti civilizacija, kazavši da superiorna i moćna civilizacija u određenoj generaciji doživi svoju kulminaciju i u njoj se dogodi prijelomna točka nakon koje kreće vrtoglavi pad i sunovrat. Mnoge su civilizacije po toj matrici nestale. Jesu li Amerikanci doživjeli svoju kulminaciju i da li je ovo bio „salto mortale“, vidjet ćemo. Pratit ćemo. Osjetit ćemo.

 

Zadnji put promjenjen Ponedjeljak, 21 Novembar 2016 09:02
Muhamed Velić

Muhamed Velić je autor, publicista i analitičar vjersko-kulturne i društveno-političke zbilje.  Završio  je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je magistrirao iz oblasti tefsira - tumačenja Kur'ana. Profesionalno je angažiran kao imam, hatib i muallim pri Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Dugogodišnji je kolumnista Preporoda. Aktivno sudjeluje u medijskoj prezentaciji islamskog vjerovanja, pragme i baštine. Saradnik je nekoliko dnevnih listova i magazina, a autor je dvije knjige. 

Facebook

Twitter

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija