Voljeti i učiti jezik

Mislimo, osjećamo, razgovaramo, sporazumijevamo se - usmeno i pismeno. Iskazujemo misli lahko, razborito, smireno ili s naporom, smušeno, nevoljko. Naš govor i naše pisanje otkrivaju nas onima koji nas slušaju ili čitaju. Nikako nam ne bi trebalo biti nevažno kako nas doživljaju oni koji nas slušaju ili čitaju, posebice ako su pismeniji, srčaniji ili mudriji od nas. U samo nekoliko riječi počesto - a da toga nismo uvijek ni svjesni - sažmemo u kazano svoju bit, svoj karakter, svoju pismenost i mudrost ili svoju naivnost, nemarnost, slabosti, glupost.

Nije lahko biti pismen, promišljen, odmjeren, mudar, srčan i omiljen sagovornik, pisac, kolumnista. Truda treba, volje i želje da se dostigne nivo radoslušanog i radočitanog.

Ako dragome Bogu na sedždu padamo, ako slijedimo Njegove i upute Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., onda nam je obaveza, dug, zadovoljstvo učenje, posmatranje, saznavanje, zaključivanje, upoznavanje, razgovor, druženje. Nikako pravovjerni ne može biti neuk, lijen, neprosvijećen, ravnodušan, nemaran. Prvo obraćanje Gospodara svjetova odabranom, Njemu najdražem čovjeku, ali i svima koji ga slijede, bilo je: Uči, proučavaj! Citiraju nam alimi tu prvu zapovijed, čitamo je, ponavljamo, ali je ne slijedimo dovoljno predano i iskreno - u okviru svojih stvarnih mogućnosti - naglašavam stvarnih jer je vrlo važno da svoje mogućnosti koristimo u potpunosti, bez zadrške, ustrajno i predano.

Kada se probudimo, šta prvo pomislimo, čujemo i ugledamo? Kakva nas misao ili želja budi? Udahnemo li duboko sa zahvalnošću Svemilostivom što smo budni, naspavani, darovani neprebrojivim blagodarima Njegovim? Nastojimo li osjetiti te blagdare? Poželimo li ih i zapamtiti, pribilježiti ili podijeliti - virtualno ili živom riječju - s nekim bliskim i dragim?

Proljetna jutra poseban su ugođaj. Izlazak sunca, cvrkut ptica, miris behara, tišina... Nastojmo osjetiti te blagodare Božije. Proberimo riječi, sklopimo ih u misao, rečenicu. Napišimo nekome porukicu i kažimo svoj doživljaj ili neku spoznaju dok je još u nama. Pametni i manje pametni mobilni telefoni neka nam posluže za tu smislenu, emotivnu i korisnu komunikaciju. Vrijedno je ponekad zapisati neku misao. Olovka nam ne treba biti zamijenjena prstima i tipkama. Olovka piše srcem - zapisano je. Uistinu se olovkom, na papiru, mogu jasnije i iskrenije zapisivati misli i emocije. I iz knjige, potpunije i ljepše nego s ekrana mobitela i računara, mogu se spoznavati i otkrivati istine i smislovi, ljepota i mudrost. Pisanje, učenje, čitanje, ljubav prema pisanoj riječi ne bi nama koji Gospodara svijetova u srcu nosimo i Njegove upute slijedimo smjela biti strana i nedraga. Pisana riječ sklopljena u knjigu, naša riječ napisana na papir ili na ekran, otvara nam velike mogućnosti, širi vidike, zaokuplja razum i srce, oplemenjuje svijet u kojem živimo.

Napišimo šta osjećamo i mislimo - sebi ili nekom dragom. Proberimo riječi koje će najsnažnije, najiskrenije i najljepše izraziti našu misao ili emociju. Pišimo, bilježimo i svoj jezik tako koristimo i brusimo - brižno, odmjereno, ustrajno.

Sunčano jutro je osvanulo. Misao koja nam se posloži kad se probudimo u sunčano proljetno ili ljetno jutro. I usred zime jutra mogu biti sunčana i lijepa. Iskazati možemo ovu misao i drukčije, na svoj način. Možemo kazati: Sunčano jutro se raskošno raskrililo.

Podsjetimo se da smo u školi naučili da je rečenica završena misao i da ima subjekat i predikat. Subjekat i predikat su glavni ili osnovni rečenični dijelovi. Mogu imati i svoje dodatke. Nema rečenice kao završene i smislene misli bez predikata. Subjekat se može izostaviti, predikat ne može jer predikatom iskazujemo radnju, stanje ili zbivanje u ličnom glagolskom obliku. Zapisali smo da je jutro osvanulo. Uz jutro - subjekat u rečenici - upotrijebili smo atribut sunčano.

Možemo promijeniti red riječi, dodati još jedan atribut pa kazati: Osvanulo je blago sunčano jutro. I predikatu možemo dodati neki njegov dodatak pa kazati: Sunčano proljetno jutro osvanulo je iznad grada. Važno je pravilno napisati svako slovo i svaku riječ.

Različite emocije i spoznaje može probuditi jutro. Iskazati ih možemo i zapisati sebi ili poslati nekom dragom. Otvoriti možemo tako kazivanje, priču, raspravu. Nastojmo, potrudimo se, da bude lijepa, odmjerena, pametna i korisna. Dok pišemo, pratimo slova i smisao napisanog. Prije nego što zatvorimo bilježnicu ili stisnemo tipku send, pročitajmo napisano, provjerimo, popravimo svoje greške.

Jezik je naše najbolje i najprihvatljivije sredstvo za razgovore i dogovore - sa sobom i svijetom oko sebe. Jezik je naš posjed i blagodar Božiji. Jezik valja učiti i brusiti s ljubavlju, strpljivo i ustrajno. Knjiga neka nam bude izvor i utok. Knjiga neka nam bude prijatelj, vjerni pratilac i učitelj. Neprebrojive mudre, lijepe i korisne misli čekaju nas u knjigama. Ali, od sufare do stranica Božije knjige valja preći dug put. Od bukvara do djela književnika i naučnika valja narasti. Mogu, želim, hoću – neka bude naša težnja, misao vodilja i naš cilj.

Aida Krzić

Aida Krzić je profesorica bosanskog jezika i književnosti. Dugogodišnji je lektor u izdavačkom centru Islamske zajednice El-Kalem i kolumnista u Preporodu. Autorica je knjige priča Slike i tišine i knjige kolumni Žiška na dlanu. Tekstove objavljuje u Takvimu, Novom Muallimu, Islamskoj misli, Glasniku, Zehri, Oslobođenju i dr. Autorica je serijala o bosanskom jeziku na Radiju BIR. 

Email: aidakrzic@gmail.com 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija