Skoro da nema autoriteta iz Islamske zajednice, profesora s fakulteta islamskih nauka ili iz medresa, muftija ili imama na internetu, prvenstveno na društvenim mrežama, kojima je stvarni cilj tumačenje vjere. mi možemo vaziti i tumačiti islam u džamijama, ali budimo iskreni: većina mladih nisu u džamijama, barem ne na posebnim predavanjima i tribinama, i kada im zatreba fetva ili informacija o islamu posežu za internetom. Ukucajmo određene pojmove na internet-pretraživaču poput ljubav u islamu, brak, post i sl. uvjerit ćemo se da je jedan od deset tekstova u skladu s našom islamskom tradicijom, odnosno da su ostalih devet tekstova prijevodi stranih autora ili tekstovi koje ne pišu autori duhovno i mentalno bliski našem podneblju. Koliko je uistinu teško da se angažiramo i ponudimo alternativu: da postoje video-predavanja naših autoriteta, muftija i imama na internetu, tekstovi vjerskog karaktera i radovi naših profesora?

Neprihvatanje društvenih mreža

kao moćnog sredstva jednako

je nekadašnjem neprihvatanju

latiničnog pisma od strane

naše tradicionalne uleme

Naravno, ovdje se ne očekuje, inače bi to bilo fascinirajuće, da oni lično pokrenu ove projekte putem You Tube kanala ili Facebooka, već da Islamska zajednica osmisli koncept „internet da’we“, misionarstva na internetu, o čemu ćemo kasnije ovdje pisati. Naravno, postoje izuzeci, odnosno izuzetno angažirani uposlenici Islamske zajednice na internetu, međutim gdje je podrška ovim osobama od Rijaseta, s jedne strane, i naših imama, profesora, studenata i na kraju džematlija, u prvom redu mladih, s druge strane? Nažalost, i taj mali broj profesora, imama i svih drugih uposlenika Islamske zajednice koji su već „prisutni“ na internetu putem društvenih mreža i na drugi način sistematski ne podržavaju Islamsku zajednicu niti svoje kolege koji pokušavaju ponuditi alternativu na internetu. Radije će čitati, podržati ili preporučiti svaki drugi projekat, portal ili tekst/predavanje koji je van Islamske zajednice. S druge strane, ideološke grupacije, kojima je prvi cilj rušenje svih autoriteta, pa tako i Islamske zajednice, djeluju ako ne sistematski, onda sigurno ciljano i agresivno. Ponekada se čini da su uvijek prisutni na internetu. Spomenimo samo da je najvažniji ideološki angažman ISILa upravo na internetu. Oni ne dolaze po našu djecu u domove i evropske gradove, već djeca i drugi odlaze njima nakon što ih ideologiziraju putem interneta.

Svakodnevno se nameće pitanje zašto Islamska zajednica još uvijek nije spremna da razvije strategiju i koordinira „prisustvo“ svojih uposlenika na internetu, od kodeksa ponašanja do njihovog sistematskog i svrsishodnog angažmana, ali i da ponudi koncept da’we ili misionarstva na internetu putem svojih medija i slično, što je zapravo novi fenomen i jedan od najvećih izazova za Islamsku zajednicu otkad postoji? Uistinu je teško razumljivo kako se pri sve složenijem planiranju organizacionih jedinica Rijaseta o ovome, čini mi se, dovoljno ne razmišlja. Nijedna uprava, odjel, ustanova, institut nije ozbiljno otvorio ovo pitanje, a kamoli dao prijedlog, koje nije od fundamentalne važnosti za opstanak, ali sigurno jest za stabilnost i snagu Islamske zajednice i bh muslimana općenito. Krajnje je vrijeme da se preispita naša svijest o važnosti društvenih mreža, prvenstveno Facebooka. Smatramo li možda da je utjecaj interneta i društvenih mreža precijenjen i da je tradicionalni, klasični pristup u tumačenju vjere, pri džamijama i džematima, dovoljan te da nema potrebe kreirati novi? ako neko tako misli neka prvo pogleda u svom domu djecu i unučad, s kim komuniciraju ili gledaju predavanja upitnih autoriteta dok u istom trenutku sjede s njim u dnevnom boravku? Kao što nam svima nije jasno kako se ranije generacije naših učenjaka nisu bavile važnijim pitanjima od toga da li treba nositi fes ili ne, tako je sada mladima nejasno kako se Islamska zajednica sistematski ne bavi vjerom i promocijom svojih vrijednosti na internetu. Koliko se očekuje ta „da’wa“ ili angažman na internetu jasno nam je pokazalo skorašnje predstavljanje ideje online-mekteba koju su svi s oduševljenjem dočekali i pohvalili, a vijest o uvođenju online-mekteba prenijeli su svi važniji bh mediji. Ideja online-mekteba je samo na predstavljanje čekala nekoliko godina, što nam dodatno govori koliko moramo ubrzati neke procese i ranije prepoznavati ono što muslimani iščekuju shodno vremenu u kojem živimo. (Nadamo se da neće na realizaciju isto toliko čekati.) Neprihvatanje društvenih mreža kao moćnog sredstva jednako je nekadašnjem neprihvatanju latiničnog pisma od strane naše tradicionalne uleme. Latinično pismo je bila neminovnost koju je trebalo prihvatiti i iskoristiti kao što je to danas slučaj s društvenim mrežama. Kao što je nekada sve veći broj mladih obrazovanih muslimana koristio latinično pismo u komunikaciji, uprkos stavovima uleme, danas svi mladi koriste društvene mreže. možemo li razumjeti njihovu komunikaciju bez poznavanja njihovog „pisma“?

Također, zadnji slučaj javne podrške reisu-lulemi, uslijed odavanja počasti žrtvama u Parizu, govori da ipak priznajemo snagu društvenih mreža, jer nijedan napad na reisu-lulemu nije bio na javnom mjestu ili u medijima, već na društvenim mrežama. međutim, šta konkretno poduzimamo? Kolika je važnost angažmana na društvenim mrežama govori činjenica da profil na društvenim mrežama, odnosno stranicu za javne ličnosti i ustanove, velikog broja predsjednika i drugih važnih ličnosti i ustanova u svijetu održavaju profesionalni timovi ljudi. Islamska zajednica bi trebala imati ako ne poseban odjel onda barem određene osobe koje bi pratile tokove, mišljenja i komentare, odnosno impuls naroda na društvenim mrežama, analizirale potrebe mladih ljudi i o tome informirale Rijaset. Pored toga, te osobe bi se brinuli o imidžu Islamske zajednice na društvenim mrežama i općenito na internetu.