Prema ovoj presudi Bosna i Hercegovina kao tužena strana (RS se nije mogla pojaviti kao strana pred međunarodnim sudom), mora izvršiti odluke kojima se nalaže uklanjanje crkve izgrađene na imovini lica koja su preživjela Genocid u Srebrenici. 

Bez odgovora iz Mitropolije dabrobosanske

Nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strazburu, a i ranijih najava da će Srpska pravoslavna crkva ispoštovati odluku ove sudske instance uputili smo upit za komentar mitropolitu dabrobosanskom gospodinu Hrizostomu. Nažalost od Mitropolije do dana zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor. Ipak, zbog naših čitalaca ovdje objavljujemo naš upit mitropolitu Hrizostomu. 

"Poštovani gospodine Hrizostom,

Europski sud za ljudska prava je 1. oktobra, 2019. godine donio presudu kojom se nalaže da Bosna i Hercegovina mora sprovesti uklanjanje crkve izgrađene na zemlji gđe. Fate Orlović.Prema presudi uklanjanje crkve se mora obaviti u roku od tri mjeseca nakon što presuda postane konačna. Kakav je stav Srpske pravoslavne crkve po ovom pitanju i da li će Mitropolija dabrobosanska, pod čiju je ingerenciju od maja ove godine, potpala općina Bratunac (a time i Konjević Polje) planira izvršiti uklanjanje bespravno izgrađene crkve iz dvorišta gđe. Fate Orlović?" 

Ovaj slučaj se odnosi na crkvu koju je Srpska pravoslavna opština izgradila na imovini koju su podnositelji predstavke bili prinuđeni napustiti tokom rata 1992.-1995. godine. "Fatina crkva" kako je u javnosti često oslovljavan ovaj bespravno izgrađeni vjerski objekat je sagrađen poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a na osnovu dozvole koju je izdalo Opštinsko vijeće Bratunca 11. septembra, 1997. godine. Po toj odluci bratunačke općine privatno zemljište je izuzeto i dodijeljeno Srpskoj pravoslavnoj opštini "Drinjača", a Opština se obavezala u odluci da će regulisati pravno-imovinske odnose sa porodicom Orlović. U javnosti je slabo poznata činjenica da ovaj crkveni hram nosi ime "Hram usjekovljenja glave sv. Jovana Krstitelja". Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci je dao rok od 3 mjeseca za izvršenje ove odluke nakon što ona postane konačna, a o njenom izvršenju će se starati Komitet ministara Europskog vijeća što cijelom slučaju daje dodatnu težinu. 

U presudi vijeća u predmetu Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je, jednoglasno, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1. (zaštita imovine) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima. "Sud je naročito utvrdio da je propust vlasti da ispoštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnositelja predstavke, a za koji Vlada nije ponudila nikakvo opravdanje, imao za posljedicu ozbiljno narušavanje njihovog prava na imovinu," stoji u odluci suda u Strazburu. 

U cilju implementacije Aneksa 7 sporazuma, koji garantuje pravo na slobodan povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine, Republika Srpska je 1998. godine donijela Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine. Podnositelji predstavke su pokrenuli postupak za povrat predmetne imovine u skladu sa ovim Zakonom. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC) iz 1999. godine, a nakon toga i odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, utvrđeno je njihovo pravo na potpuni povrat imovine. Obje navedene odluke su konačne i izvršne. Imovina je potom vraćena podnositeljima, izuzev parcele na kojoj je izgrađena crkva. Narednih godina podnositelji su bezuspješno tražili potpuni povrat imovine.

Prema daljoj proceduri, a u skladu sa članovima 43. i 44. Konvencije, presuda vijeća nije konačna. U roku od tri mjeseca od dana donošenja presude vijeća stranka može zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće. Takav zahtjev, ukoliko do njega dođe, razmatra odbor od pet sudija Velikog vijeća. Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijeće odlučuje o predmetu presudom koja je konačna. Ako odbor odbije zahtjev, presuda vijeća postaje konačna tog dana. 

Narušavanje ljudskih prava

Od početka, odnosno od povratka na svoje ognjište nana Fata Orlović vodi pravnu bitku za povrat svoje imovine i uklanjanje iz njenog dvorišta bespravno izgrađene crkve iz njenog dvorišta.  Već u oktobru, 2002. godine prvobitnom tužbom od Srpske pravoslavne crkve zatražena je predaja nekretnine u posjed Fate Orlović, što se nikada nije desilo. U međuvremenu, tokom 2004. godine, građevinska inspekcija je izdala zabranu korištenja crkve, kojoj se usprotivio lokalni zamjenik načelnika opštine, a Srpska pravoslavna crkvena opština je dobila urbanističku saglasnost za crkvu. Zatim je 11. januara, 2008. sačinjena je vansudska nagodba između tužilaca, koje je zastupao advokat Fahrija Karkin i tuženih, koje je zastupao predsjednik Vlade RS Milorad Dodik. U toj nagodbi je stajalo da su tuženi dužni ukloniti crkvu, a budući da to nije desilo, taj vansudski sporazum je preinačen u tužbeni zahtjev koji je 21. maja, 2010. godine odbijen kao neosnovan na Osnovnom sudu u Srebrenici. Ovu presudu je kasnije, u žalbenom postupku potvrdio Okružni sud u Bijeljini, a potom, u reviziji kao vanrednom pravnom lijeku i Vrhovni sud Republike Srpske. Nakon toga je advokat Karkin 2017. godine uputio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Interesantno je da je i ova najviša pravna instanca naše zemlje u slučaju AP-4492/14 po apelaciji Fate Orlović i drugih na pravično suđenje – primjena zakona i utvrđivanje činjenica "zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje", što bi u prijevodu na laički jezik značilo da prethodne sudske instance nisu narušile ljudsko pravo Fati Orlović odbijajući da izvrše naturalnu restituciju (relokacija crkve), u smislu prava na fer suđenje.  

Ubijeni u Genocidu u Srebrenici

Podnositelje predstavke čini 14 članova iste porodice, koji su rođeni u periodu između 1942. i 1982. godine, i žive u Konjević Polju i Srebreniku. Navedeno je da su suprug prve podnositeljice predstavke i više od 20 drugih srodnika ubijeni u Genocidu u Srebrenici 1995. godine. Tokom rata 1992.-1995. podnositelji predstavke su bili prinuđeni da napuste svoj dom u Konjević Polju. Imovina na kojoj su živjeli pripadala je suprugu prve podnositeljice i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada. Nakon što je imovina izuzeta u korist Crkvene opštine Drinjača, tokom 1998. godine tu je izgrađena crkva. Podnositelji predstavke nikada nisu bili obaviješteni o postupku eksproprijacije. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Dejtonski mirovni sporazum, zvanično je prekinuo rat koji je trajao od 1992. do 1995. godine.

Nesprovođenje presude krivično djelo 

U potrazi za detaljima o konačnom ishodu ovog slučaja prošle godine, 8. oktobra, sam razgovarao sa advokatom rahmetli Fahrijom Karkinom. Naš razgovor se vodio u njegovom uredu dvije sedmice prije Karkinove iznenadne smrti. Prema onome što mi je tada kazao u Ustavnom sudu BiH odluka je donešena sa 6 naprema 5 glasova, s tim da je ovih pet sudija izdvojilo svoje mišljenje. I ovdje je očigledno politika imala svog upliva, jer su pored sudija srpske nacionalnosti za ovu odluku glasale i njihove hrvatske kolege!? Nakon ovoga, slučaj je pokrenut pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i zbog toga je ovaj slučaj ustvari apelacija Fate Orlović i drugih protiv Bosne i Hercegovine. Rok za njegovo podnošenje bio je 20. oktobar, 2018. godine, a prema tadašnjim procjenama advokata Karkina odluka Europskog suda za ljudska prava je trebala biti donesena do kraja 2018. godine. Advokat Fahrija Karkin je na Ahiret preselio deset dana nakon toga i nije dočekao pravnu pobjedu u bici koju je vodio za nanu Fatu. Ovdje posebno treba naglasiti ljudsku dimenziju njegovog advokatskog angažmana, jer je advokat Karkin slučaj vodio besplatno, a nakon njega je zastupanje Fatinog slučaja preuzeo sin rahmetli Fahrije advokat Rusmir Karkin. 

Konačni epilog ove dvadesetogodišnje pravne bitke, odnosno način na koji će biti sprovedena presuda Europskog suda za ljudska prava znat će se uskoro nakon što prođu predviđeni rokovi za žalbe, a o njenom izvršenju starat će se Komitet ministara Vijeća Europe. Pravni stručnjaci ukazuju da je ova presuda drugačija od ranijih presuda, poput presude Sejdić-Finci.  Budući da se radi o pojedinačnim aktima koji se moraju sprovesti važna je i činjenica da je neizvršavanje presude Europskog suda za ljudska prava krivično djelo po krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Dakle, ovaj put odluka Europskog suda za ljudska prava ima mnogo bolju perspektivu za izvršenje. Pored naloga za izvršenje ranijih odluka i uklanjanje crkve Sud je jednoglasno odlučio da je Bosna i Hercegovina obavezna platiti na ime materijalne štete 5.000 eura prvoj podnositeljici predstavke i po 2.000 eura za svih ostalih 14 podnositelja.