Usvajanje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od strane Skupštine entiteta RS je najozbiljniji napad na ustavni poredak od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Barem tako govore bh. analitičari u posljednja dva dana. Unatoč kabadahijskoj predstavi koja je pratila objašnjenja ove odluke te popratnim provokatorskim rječnikom – prema kojima biste zaključili da iza svega stoje neotesani amateri – potez koji su poduzeli političari manjeg entiteta pokazuje da se nemaju namjeru zaustaviti niti mijenjati u dosljednom provođenju politika rušenja države Bosne i Hercegovine.

Donesena odluka je nezakonita, ocjene su pravnih stručnjaka. Zbog toga bi trebala imati, prije svega, pravne odnosno zakonske posljedice. No, ni ranije podrivanje države ih nije polučilo. Umjesto toga, dobili smo proširen repertoar fraza o mogućim posljedicama. Secesija je, tako, odavno vruća tema pred kojom se povlače svi koji opetovano umiruju javnost magičnom riječju „dijalog“– a da joj ne daju značenje ili objasne pretpostavke na kojima se on vodi. Radi se, naravno, i o bh. političarima koji sebi tepaju kako su “probosanske” snage, ali i o predstavnicima međunarodnih institucija u BiH. Stoga djelovanje Milorada Dodika i njegova usmjerena strategija izrugivanja pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini ni do sada nisu rezultirali ozbiljnim pravnim odgovorom, niti mjerama koje bi ga zaustavile u dugoročnom planu podjele Bosne i Hercegovine. Jer na sceni je – “dijalog”. Prema reakcijama koje smo do sada vidjeli – niko takve poteze ne namjerava povući. Indicije su da će i ovaj korak Dodika i njegovih saradnika iznuditi još neki kompromis na štetu države Bosne i Hercegovine. Posebno kada se uzmu u obzir tri elementa: drvena reakcija predstavnika međunarodnih institucija na ukupni Dodikov angažman, nesposobnost političara iz entiteta FBiH i posebno njegovih koalicijskih partnera za otpor rušenju države i, treće, utjecaj sinhroniziranog destabilizacijskog vršljanja tripleta Orban-Vučić-Dodik u regionu za korist Rusije.

Pošteno je kazati da su naši političari imali vremena makar pripremiti smislenu reakciju. Prvo zbog činjenice da se ovdje ne radi ni o kakvom Dodikovom blitzkriegu nego o kontinuitetu djelovanja. Ko se još sjeća njegovih referenduma od prije par godina, koji su bili jednako prijeteći prema BiH i za koje nisu uslijedile nikakve sankcije. Barem ne ozbiljne, osim upisivanja na crne liste koje ne znače ama baš ništa. Sjetimo se – poslije ovih tobože oštrih odluka njihovi vinovnici su se najnormalnije pojavljivali na prijemima u ambasadama zemalja koje su ih – sankcionisale. Prosto je nevjerovatno na kakav muk je nalegla ova odluka posebno kad se tome doda da je povlačenje sudije iz Ustavnog suda BiH Skupština RS-a tražila već krajem aprila, i da je sam Vučić pri posljednjem susretu s Orbanom i Dodikom prije samo nekoliko dana izjavio da je ovdje “sve teža situacija”. No, ko bi to sve pratio u jeku borbe za upravljanje javnim dobrima u FBIH?!

Usvajanje ovog zakona jeste potpuno očekivan korak u dugogodišnjem odnosu političara iz RS, posebno Dodika, prema institucijama države Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da efektnih političkih i posebno pravnih konsekvenci nije bilo, Dodik je samo ubrzavao korak. U posljednje dvije godine, odluke koje donosi, zajedno sa Skupštnom RS, a bez posljedica, pokazatelj su da može više i brže. Odgovora nema, osim naravno ako se ne računa moljakanje da “država učini nešto” onih koji su izabrani da državu zastupaju. Kompromisi, uzmicanje, i tako sa svakim novim zahtjevom.

Za konstantno kreiranje krize Dodik ima “vrhunski” ambijent, ali i potporu. Cilj je izdvajanje RS iz Bosne i Hercegovine, i on ne krije da je to plan. Dugoročni. Rješava ga korak po korak, i ni to ne krije. To što je entitetu RS trenutno potrebno raspolaganje državnom imovinom za zatvaranje finansijskih dubioza ovog entiteta, i što mu za to treba odluka Ustavnog suda – samo se uklapa u strategiju i program. Naravno, na ruku mu ide i razumijevanje pitanja državne imovine “probosanskih” političara koji ne vide problem narušavanja suvereniteta države, pa lakonski, poput Nermina Nikšića, državnu imovinu označavaju “njivama” za koje nije važno na koga će biti knjižene. Da se Dodik ne igra i da nije amater te da, unatoč zabrinutim licima, političari probosanskog bloka pokazuju političko šarlatanstvo – i nedostatak strategije koji je boljka bošnjačke politike još od kraja rata – govori i netom održana sjednica u Konjicu. Dok je Čović revnosno držao gard Dodikovog saveznika, od probosanskih snaga dobili smo još jednu karikaturalnu izvedbu “odbrane” Bosne i Hercegovine čiji je vrhunac bila Fortina žalopojka nad načinom komuniciranja koalicijskih partnera. Bečka škola, nema šta. I to dok mu Dodik efektivno eutanazira državne institucije. Kad tome dodamo i današnje “oštre” osude međunarodnih institucija – slika je kompletna. Ako se uzme u obzir činjenica da je ovo najozbiljnije podrivanje ustavnog poretka BiH a time, sigurno, i regionalne stabilnosti, saopštenja su posljednje što bismo trebali gledati. A gledali smo, naprimjer, da se za neusvajanje želje Dragana Čovića o apsolutnoj vlasti nad Federacijom ad hoc u izbornoj noći donose hitne izmjene zakona i, još hitnije, kada treba spriječiti da jedan delegat blokira formiranje vlasti u Federaciji BiH. Hitnosti ni konkretnih koraka u slučaju Dodik – koji se, ruku na srce, vuče više od decenije – nema, barem ne do pisanja ovog teksta.

Ako uskoro ne bude osmišljena i provedena pravna i državnička strategija koja će ovu državu zaštiti od ovakvih nasrtaja na njen suverenitet – na djelu ćemo vidjeti “tigra od papira“, kako se Dodik oslovljava kad se zbog političke nezrelosti ne vide efekti njegova djelovanja, koji našu domovinu kida na komade.