Nepoštivanje državnih institucija, Ustavnog suda, najave o postavljanju patrola na zamišljene granice entiteta, prijetnje da bi moglo doći do otcjepljenja manjeg entiteta, psovanje genocida u Srebrenici i brojne antidržavne poruke političara iz manjeg entiteta stvaraju osjećaj da će doći do dijeljenja Bosne i Hercegovine, dok se u isto vrijeme nameće narativ da odbrana Bosne znači istrajavanje na ratnohuškačkoj politici. Političari različito pristupaju ovoj retorici i prijetnjama, što dodatno širi nepovjerenje među narodima ove zemlje. Pitali smo ljude koji su devedesetih godina bili na prvim linijama odbrane jedinstvene i nedjeljive Bosne i Hercegovine kako oni doživljavaju ove prijetnje o otcjepljenju manjeg entiteta i napade na ustavnost Bosne i Hercegovine.
Građanska BiH nema alternativu
Dobitnik Zlatnog ljiljana Tašo Dacić, koji je učestvovao u predlaganju i kreiranju strateških projekata iz oblasti odbrane i sigurnosti BiH, kazao nam je kako sve ove prijetnje treba gledati kroz prizmu strateških planova u ostvarenju političkih interesa o podjeli Bosne i Hercegovine. Devedesetih godina svi su se borili da se odbrani jedinstvena Bosna i Hercegovina, država svih građana, te da je Dejtonski sporazum nepravedan i odražavao je tadašnje trenutno stanje, odnosno da su se nadali da će se s vremenom ispraviti ta nepravda, da će biti više jednakopravnosti, da će svi građani na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine biti isto tretirani. Koliko su danas Ukrajinci motivirani da ustraju na zaštiti svoje domovine, na borbi za svoju slobodu, takvo raspoloženje je bilo i ovdje.
Dacić: "Potenciraju da oni upravljaju tužilaštvom i sudstvom. Ako ovladaju tim sistemom neće biti potrebe da koriste druge mehanizme kako bi došli do svojih ciljeva koje nisu ostvarili devedesetih godina".
„Ono što se sada dešava, naročito u posljednje dvije godine pokazuje da stvari idu u pogrešnom smjeru. Osjećaj pripadnika Armije RBiH je stravičan u smislu da se ideja i motiv za koji su se oni borili – očuvanje Bosne i Hercegovine u njenim granicama i ravnopravnost građana dovodi u pitanje. Ovog prvog će nesumnjivo biti, ali ovo drugo se zadnjim potezima međunarodne zajednice uveliko urušava. Jedino moguće rješenje za ovu zemlju jeste jednakopravnost i samo to može osigurati dugotrajni mir i stabilnost ove zemlje. Svako obespravljivanje je nova klica nasilja. U ovom momentu najveći napad je na sve patriote koji doživljavaju Bosnu svojom domovinom. Građanski koncept Bosne nema alternativu. Sve ostalo je hibrid, neuspješno za ovu zemlju i ove prostore. Neprijatelji su imali priliku devedesetih godina da okupiraju Bosnu i to se više ne može desiti. Neće im se pružiti šansa. Ne treba ignorirati to testiranje raspoloženja na entitetskim linijama, iako su te linije nepostojeća stvar. To je samo alat da bi se ostvarili politički ciljevi. Promijenili su svoj koncept. U budućosti trebamo obratiti pažnju na političke metode s kojima žele doći do svog cilja. U prilog tome jeste njihov odnos prema Ustavnom sudu i općenito prema sudstvu u BiH. Potenciraju da oni upravljaju tužilaštvom i sudstvom. Ako ovladaju tim sistemom neće biti potrebe da koriste druge mehanizme kako bi došli do svojih ciljeva koje nisu ostvarili devedesetih godina. To je kamuflirana opasnost koju i mnogi političari koji vole ovu zemlju ne prepoznaju na najbolji način“, kazao je Dacić dodavši da je potrebno posvetiti pažnju zakonodavstvu, jer bi se mogle donijeti odluke na koje i međunarodna zajednica neće moći reagirati zato što su donesene u zvaničnim institucijama. Drugim riječima, neće se moći više ništa ispravljati“, objasnio je Dacić naglašavajući da je razvoj situacije u Ukrajini utjecao na percepciju kako se stvari mogu završiti brzim vojnim intervencijama, stoga umjesto sigurnosne prijetnje treba govoriti o političkoj.
Rana faza rasparčavanja Bosne
„To je po meni veća opasnost nego sigurnosna situacija i eventualna sigurnosna prijetnja po građane BiH. U tom smislu, potrebno je apelovati na sve segmente društva da prepoznaju u ranoj fazi opasnost rasparčavanja Bosne. To je dugoročna prijetnja po Bosnu i na nju treba obratiti pažnju. Mi smo slabi u političkom i pravosudnom segmentu, jer teško prepoznajemo u ranoj fazi razvoja određene projekte. Potrebno je napraviti jednu političko-pravosudnu sinhronizaciju kako bi se na vrijeme osujetile namjere koje su koordinirane iz najmanje tri centra: Beograd, Zagreb i dio međunarodne zajednice koji je blizak Putinu i koje je Putin instalirao“, kazao je Dacić kojeg smo pitali upravo o međunarodnoj zajednici i njenoj eventualnoj reakciji.
„Bosna je stvorila lepezu prijatelja u svijetu, institucionalno i pojedinačno. Bosanaca ima vrlo utjecajnih u mnogim zemljama. Ti ljudi su ogroman potencijal za očuvanje i gradnju Bosne. Bez obzira na sve slabosti mi imamo snažne konekcije koje trebamo koristiti. Trebamo raditi na tri tačke. Prva je NATO, stalno moramo imati kontakt na tom putu. S druge strane je Evropska unija, koja za nas nema alternativu. Treća tačka su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija. Amerika je bila ta inercija koja je reagirala, za nas vjerovatno kasno, ali ipak je reagirala. Dejtonski sporazum se može pretvoriti u jednu pozitivnu priču i Amerika mora ostati strateški partner Bosni i Hercegovini. Naravno, trebamo raditi na dobrim bilateralnim odnosima sa zemljama u regionu kao i s Turskom koja je jedan stabilan igrač na geopolitičkom planu. Treba nam niz dobrih političkih i strateških poteza. U ovom trenutku mi smo inferiorni u političkom smislu. Zakržljali smo u političkom i diplomatskom smislu. Naše diplomatske aktivnosti moramo podići na viši nivo“, zaključio je Dacić.
Bajić: "Sadašnja retorika: Ako se hoćeš braniti ti si radikalan, ako si radikalan onda napad na tebe nije agresija nego čuvanje mira".
Današnja retorika o podjeli i odbrani Bosne
„Ova pitanja refleksno pokreću strah, zebnju, nervozu, ljutnju i, budući da su po mom shvatanju sinonimi za rat, pokreću adrenalin u tijelu. Doživljeno i proživljeno iskustvo realizacije istih ovakvih riječi i ideja u periodu 1992-1995. godina ne daju mi prostor luksuzu nekih svjetlijih misli, makar se, kao retoričke prijetnje opetovale, s manjim ili većim intenzitetom, evo već godinama. Rat je strašna i razarajuća pojava. Govoriti riječi i povlačiti poteze koji mogu da ga izazovu može biti djelo samo beskrupulozna, zla, bezumna čovjeka ili grupe koji isto nisu osjetili na vlastitoj koži niti u istom misle učestvovati. Uzevši u obzir traumatična iskustva stotina hiljada bivših boraca, iz svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini, i kroz lični doživljaj svjedočeći teretu i tegobi koje ovakve riječi izazivaju već godinama, nažalost, svjedočimo da takvi ljudi i ideje postoje i da im nije u interesu ni zdravlje ni dobrobit ljudi. I to je ono što ovoj retorici daje jasnu težinu, kojoj opaske kako se samo radi o političkom natezanju, ne daju opravdanje. U ovim zadnjim događajima koji ispaljuju ideje podjele Bosne i Hercegovine posebno je uočljiva ‘popratna infrastruktura’ koja ih prati. Vidljivo je da pokretači ideje o podjeli Bosne i Hercegovine, u zadnje vrijeme uvijek nakon što je jasno iznesu dodaju floskulu: ‘Mi ne želimo nikakve sukobe’, čime se ustvari planski perfidno želi borba za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu označiti ratnohuškačkom, jer po toj logici ‘podjela Bosne i Hercegovine’ je sinonim za rat samo ako neko želi braniti njeno jedinstvo“, kazao nam je Esad Bajić, koji se kao maloljetnik priključio odbrani, a kraj agresije dočekao kao natporučnik nakon brojnih borbi za odbranu jedinstvene Bosne i Hercegovine na području Konjica, Igmana, Vlašića, Treskavice, Sarajeva.
Ovo nije teorija. Nije teorija kada trideset godina radiš na rušenju države, a jačaš entitet rušeći sve važne državne institucije i postavljaš na granice entiteta neke patrole. Akti koji su doneseni državni su udar.
‘Opredijeljenost za mirno rješenje’ iz istih centara kao 1992. godine
Bajić je objasnio kako se kao dio istog plana u bošnjačkom javnom diskursu sve više promoviše i nameće pozicija antiratne ideologije u kojoj i sama riječ borba/rat – ima negativno značenje i unaprijed mora biti nositelj negativnog. To pokazuju i reakcije na izjave naših predvodnika da će se naš narod, ako bi bio napadnut, braniti. Te oštre reakcije i napadi nisu se okomili na logiku i sadržaj tih izjava, jer u njima nema ništa ni nelogično ni loše.
„Okomili su se na samo spominjanje riječi odbrana optužujući da sugeriše na rat. Na taj način se svako spominjanje rata i srodnih izraza označava nepoželjnim, retrogradnim i radikalnim. Nametanje antiratne priče kroz ideju napretka i izbjegavanja sukoba čini se uz svjesno ignorisanje činjenice da za rat nije potrebno dvoje, kao i činjenica da u ratu učestvuju i oni koji i nisu u njemu. I pacifisti su saučesnici u ratnom iskustvu, jer, suprotstaviti se ratu i sili nije stvar puke osude ratnih stradanja i užasa rata. To je samo zatvaranje očiju pred silom i terorom. Ta ‘opredijeljenost za mirno rješenje’ iz istih centara je 1992. godine, s istom retorikom i logikom, vezala ruke našem narodu i goloruke nas isporučila dželatima. Paradoksalno je, ali moramo znati da nas pacifistički shvaćen mir, kao strah od smrti i od uništenja, kao vezanost za puki život, cinično izručuje goropadnoj zvijeri rata“, kazao je Bajić i istakao da je strah od rata, smrti i nestajanja osnova za razumjevanje sile pokoravanja.
Ako se hoćeš braniti ti si radikalan
„Ako nam neko nametne ovakav stav on nas ‘strahom od rata’ vječno može držati u pokornosti sebi i svojim željama. Na svaki otpor dovoljno je da kaže ‘rat’ i otpora nema. Možemo li u toj činjenici iščitavati i napade na izjave naših prvaka ‘budemo li napadnuti mi ćemo se braniti’? Njima se zbog izjava da će se braniti spočitava da pozivaju na rat. Znači li to da su napadi, ne bude li pokoravanja, podrazumijevajući? Ovo se koristi i da se uz pojam Bošnjak sveže pojam radikalizam te tako pripremi osnova po kojoj će bilo kakva ideja o traženju i zaštiti naših prava biti shvatana i označavana radikalnom. Ako se hoćeš braniti ti si radikalan, ako si radikalan onda napad na tebe nije agresija nego čuvanje mira. Kako će spram ovih ideja djelovati naši politički i drugi predstavnici ne mogu znati. Ni u kom slučaju ne smatram ispravnim pristajanje na podaništvo pod ovim prijetnjama. Naš jasan i odlučan stav mora biti jedinstvena Bosna i Hercegovina a ratnohuškački su oni pozivi koji pozivaju na njenu podjelu“, zaključio je Bajić.
Vuković: "Vrijeme je da se ponašamo odgovorno".
Muvedet Vuković nam je kazao da priča o Bosni za Bošnjake i sve druge patriote znači samo jedno: diranje u najvažnije.
„Potcijenili su našu spremnost da branimo našu domovinu ‘90-ih. Čini mi se da to naši dušmani ponovo rade zaboravljajući činjenicu da smo mi jedan plaho lijep narod koji neizmjerno voli svaki pedalj svoje lijepe Bosne. Znajući svetost šehidske krvi ne pristajemo uopće na misao da ih se zastidimo na Sudnjem danu šta smo činili za našu jedinu domovinu. Gospodara svjetova molim da ne presahne želja naša da branimo svetosti naše, iskrenošću, dobrotom i zajedništvom možemo postići najviše ciljeve, Bog neka nam pomogne“, kazao je Vuković i istakao da na provokacije treba odgovoriti porukom da se neće dozvoliti dovođenje u pitanje sigurnosti građana.
„Bošnjaci i bosanski patriotski blok jedinstvenim djelovanjem oduprijet će se ili zadržati sigurnost građana u vladavinu prava. Sposobni, pošteni i hrabri lideri će znati voditi procese koji su pred nama. Vjera, narod, domovina su ispred svakog pojedinca i vrijeme je da se ponašamo odgovorno“, kazao je Vuković, borac i starješina Sedme muslimanske viteške brigade 3. korpusa koji je bio u odbrani Bosne na Vlašiću, Igmanu, u Sarajevu, Kladnju i praktično cijeloj Bosni.
Hodžić: "Mi smo spremni braniti svoju svetinju, državu Bosnu i Hercegovinu, kao što smo je branili devedesetih".
Ovo nije teorija, ovo je državni udar
Prema riječima majora Armije RBiH Haruna Hodžića prijetnje koje dolaze iz manjeg entiteta ostavljaju trag na svakoga ko je proveo četiri godine u blatu, među ubijenima i ranjenima. „Kod mene i mojih prijatelja sve ove prijetnje izazivaju dimenziju prkosa i inata. Mi razvijamo osjećaj da branimo svetost države Bosne i Hercegovine i ono što radimo zadnjih deset ili petnaest godina jeste da gradimo svijest o našoj domovini i šta su zlikovci uradili, na koji način se njihovi potezi razvijaju i mi smo svjesni da rat nije stao kada je potpisan Dejtonski sporazum. Agresija na Bosnu nije stala. Ovo je samo dio globalne političke križaljke gdje oni misle da mogu pokrenuti proces otcjepljenja. Ono što im možemo poručiti, to treba jasno kazati, jeste: Mi smo spremni braniti svoju svetinju, državu Bosnu i Hercegovinu, kao što smo je branili devedesetih. Ovaj put s našom djecom i našim prijateljima širom svijeta koji podržavaju Bosnu“, kazao je Hodžić, navodeći još jednu stvar koju bi svi trebali znati.
„Pokušaji su mogući. I oni će sve raditi prema svojim planovima. Ovo nije teorija. Nije teorija kada trideset godina radiš na rušenju države, a jačaš entitet rušeći sve važne državne institucije i postavljaš na granice entiteta neke patrole. Akti koji su doneseni državni su udar. Očekujemo da država reagira. Ako državne institucije i međunarodna zajednica ne bude reagirala patrioti će naći načina da se ovo spriječi. To nije samo moj glas, već stotina hiljada koji su spremni braniti Bosnu i Hercegovinu“, kazao je Hodžić koji smatra da do većih problema u Bosni nije došlo isključivo jer se ratni sukob desio u Ukrajini.
Šta god značile prijetnje iz manjeg entiteta u vezi s opstankom Bosne evidentno je da bosanski patriotski blok nije u nezavidnoj situaciji kao početkom devedesetih godina, ali i da popratni mehanizmi za rasparčavanje Bosne u formi retorike, narativa, političkih i pravnih poteza ne jenjavaju i nakon toliko godina. Nenad Kecmanović, jedan od velikosrpskih ideologa iz osamdesetih i devedesetih godina, i danas je vrlo aktivan, a skoro je najavio moguće rješenje situacije u Bosni, Dodikovom najavom referenduma o otcjepljenju, optužujući prije toga međunarodnu zajednicu da ugrožava Srbe u Bosni i Hercegovini kao što su ih ugrozili Bošnjaci i Hrvati početkom devedesetih godina kada su „istjerali“ Srbe iz Skupštine BiH.
