50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Preporod s izbjeglicama na graničnim prijelazima

Autor: Ajša Hafizović-Hadžimešić Novembar 05, 2015 0

Osamnaestog oktobra bili smo dio tima koji je u 24-satnoj akciji pružao medicinsku pomoć i vršio podjelu humanitarnih paketa za izbjeglice iz zemalja Bliskog istoka na šest graničnih prijelaza između Srbije i Hrvatske i Srbije i Makedonije.

 

Ova plemenita humanitarna akcija pokrenuta je na inicijativu medicinske fondacije BIMA iz BiH, a zahvaljujući bh. udruženju  Pomozi.ba  pronađen je put za njenu realizaciju preko WAHA  International iz Pariza u saradnji sa beogradskom fondacijom  Ana i Vlado Divac i udruženjem Sačuvajmo bebe.

Pedesetočlani bh. tim su činili ljekari, medicinsko osoblje i aktivisti, koji su odmah po dolasku u Beograd u ranim jutarnjim satima raspoređeni na granične prijelaze Šid (Berkasovo Bapska), Preševo, Opatovac, Tabanovac, Beremendi i Dimitrovgrad.  

 

Opominjuće potresno bilo je biti nepunih 10 sati zajedno sa izbjeglicama iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih zemalja Bliskog istoka na srbijanskom graničnom prijelazu Berkasovo Bapska koji vodi ka Opatovcu na hrvatskoj strani. Ključni je to dio mukotrpnog puta za ove promrzle, izgladnjele i iscrpljene ljude koji su napustili svoje ratom razorene domovine tražeći spas u zemljama EU. Nezaustavljivo su hrlili ka zacrtanom odredištu ne osvrćući se na raznorazne nedaće na koje su nailazili. Grabili su naprijed kao da hvataju svoju posljednju slamku spasa.

 

Ambulanta u kontejneru

Lokacija našeg tima bila je Berkasovo Bapska, sat i po vožnje od Beograda. U dolasku na odredište pred ovim malim graničnim prijelazom koji je ulaskom Hrvatske u EU suspendiran, stajala je dugačka kolona od oko 15 autobusa punih izbjeglica, dok su drugi i dalje pristizali.

Ambulanta u kojoj je medicinsku pomoć pružao tim BIMA-e bio je kontejner u sklopu kampa UNHCR-a podignutog ispred ovog prijelaza. Sto, četiri stolice i polica sa lijekovima bili su oprema ove ambulante u kojoj je taj dan radilo troje ljekara, medicinski tehničar, medicinska sestra i prevodilac. Tek što smo stigli autobusi sa izbjeglicama su počeli pristizati.

Suosjećajnost i lijepa riječ

 

Među prvima koji su zatražili  pomoć bila je mlada trudnica iz Sirije, Rena Abdulaziz. Imala je rizičnu trudnoću i trebala je injekciju koju svakodnevno prima kako bi sačuvala život još nerođenom djetetu. Sa njom je i četverogodišnja Rima koja povraća. Od njenog oca Hišama saznajemo da su iz Damaska i da su 12 - ti dan na putu, dijelom pješice, dijelom autobusom. Kaže: „Do sada sam mislio da ćemo dočekati kraj rata u Siriji...“, ne završivši rečenicu odmahuje rukom.

Dok doktorice Ašida Prohić i Ediba Hadžić pregledaju Rimu i njenu majku, doktorica Fadila Kukavica pregleda malog Hamdija koji ima visoku temperaturu. On ima samo 25 dana. I njegova četverogodišnja sestra ima temperaturu. Majka Farha moli doktorice da požure, plaši se da ne izgube puno vremena. Pred kontejnerom ih čakaju ostali članovi porodice.

Dovode i teško bolesnu 13-godišnju Nerges Muhamedi iz Afganistana. Nju pred ambulantom čeka 11 članova njene porodice. Tako je bilo cijeli dan, dok je jedan od članova porodice bio na pregledu oni drugi strpljivo su čekali ispred. Kažu može se desiti da se dijete izgubi i onda je to tek nevolja.  Doktorice ne uspiju završiti jedne preglede novi pacijenti već pristižu, uglavnom  su to jake upale grla, dijareje, temperature, povraćanja.

Četveromjesečni Hadi treba nastaviti terapiju i dok sestra priprema antibiotski sirup razgovaramo sa njegovim djedom Ludžejmom. Iz Iraka je. Radio je kao učitelj u osnovnoj školi. Na pitanje šta on očekuje od Evrope, kaže: „Prvo se uzdam u Allaha dž.š., pa onda dolaze moja očekivanja od Evrope – sloboda, posao i šansa za našu djecu.“

Iračanka Sevsen nosi punu kesicu lijekova. Bole je noge, ima aritmiju, dijabetes, pritisak... Doktorica joj nadoknađuje lijekove kojih više nije imala, a mi sa njom razgovaramo. Običan razgovor koji ne obećava ništa, tek razgovor, oraspoloži ovu ženu i ona nastavi svoj put ohrabrena. Shvatismo da je ta lijepa riječ najvažnija, lijepa riječ i suosjećajnost koje hrane njihovu nadu i daju im novu snagu. 

Pomoć za svoje tegobe u ovoj improviziranoj ambulanti tražili su samo oni koji su bili „prisiljeni“ na to, uglavnom roditelji za manju djecu, iako su gotovo svi imali neke upalne procese uslijed zahlađenja.  Žurili su u strahu da će se prijelaz na hrvatskoj strani zatvoriti. Mnogi među njima nisu uzimali ni kesu sa hranom koja ih je čekala na stolu nakon izlaska iz autobusa, jer to je moglo biti gubljenje dragocjenog vremena. Požurite molim vas!Žurimo, bila je ono što smo taj dan najčešće mogli čuti od njih dok su ljekari nastojali da im pomognu.

Idemo zbog budućnosti naše djece

I dok ljekarke pregledaju pacijente pored otvorenog kontejnera prolazi rijeka izbjeglica. Uglavnom su to višečlane porodice. U jednoj dvadesetak njih ide čvrsto zbijeni jedni uz druge. Pitamo Mensuda koji ih predvodi šta očekuju od Evrope. Kratko odgovara: „Ne znam, spašavam život porodici.“ „Idemo zbog budućnosti naše djece“,  dodaje čovjek koji ide sa njima. Zove se Erhan Musa. Bio je profesor na Ekonomskom fakultetu u Damasku. 

 

Cijela reportaža u printanom izdanju

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija